Idi na sadržaj

Blagoje Adžić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Blagoje Adžić
Rođenje (1932-09-02) 2. septembar 1932.
Gacko, Kraljevina Jugoslavija
Smrt1. mart 2012(2012-03-01) (79 godina)
Beograd, Srbija
NacionalnostSrbin
Služba1953 - 1992

Blagoje Adžić (Pridvorica, 2. septembra 1932 – Beograd, 1. marta 2012, general-pukovnik JNA i predzadnji načelnik generalštaba Oružanih snaga SFRJ.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

General-pukovnik Blagoje Adžić je rođen u Pridvorici, općini Gacko, Kraljevina Jugoslavija (danas Bosna i Hercegovina). Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata jedini je od svoje porodice preživio ustaški pokolj u svom selu, kada mu je stradalo petnaestak članova porodice. Posle završetka trećeg razreda industrijske škole, završio je Školu za aktivne oficire veze 1953. Nakon toga Školu stranih jezika JNA - 1966, Višu vojnu akademiju Frunze u Sovjetskom Savezu[1] - 1969, Ratnu školu JNA - 1973. i Školu općenarodne odbrane - 1987. Postao je zamjenik komandanta Sedme armije 1986. i na toj dužnosti bio do 1987, te zamjenik načelnika Generalštaba Oružanih snaga SFRJ do 1989. Za načelnika Generalštaba Oružanih snaga SFRJ imenovan je 29. 9. 1989, i na toj dužnosti bio do 27. 2. 1992, kada ga je smijenio general-pukovnik Života Panić.

Tokom Rata u Sloveniji, juna 1991, general Adžić je došao u Zagreb i oštro kritikovao vodeće generale 5. armijske oblasti JNA optuživši ih da "traljavo" vode vojsku nakon što nisu proveli njegove naredbe vezano uz sukob u Sloveniji.[2] Dok je bio načelnik Generalštaba JNA, sudjelovao je 1991. u Ratu u Hrvatskoj. Lično je posjetio vukovarski front te prigovarao zbog manjka zapovijednog lanca i dezertacija.[3] Human Rights Watch poslao je 21. januara 1992. pismo njemu i Slobodanu Miloševiću kako bi se istražili i spriječili ratni zločini protiv nesrpskih stanovnika u Hrvatskoj.[4] Naknadno, Human Rights Watch je javno pozvao da se Adžić istraži zbog ratnih zločina u ratu u Bosni i Hercegovini.[5] Nakon odlaska u penziju 1992, povukao se iz javnosti.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je vodio istragu protiv njega, ali nikada nije podignuo optužbu.[6] Spomenut je tek kao dio udruženog zločinačkog pothvata u presudi protiv Milana Martića.[7]

Županijski sud u Osijeku za njim je raspisao potjernicu zbog "genocida, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, ratnih zarobljenika, ranjenika i bolesnika" za vrijeme bitke za Osijek.[8] Ipak, srbijanske vlasti nikad ga nisu uhitile. Umro je 1. 3. 2012. u Beogradu.

Činovi

[uredi | uredi izvor]

Odlikovanja

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "Umro Blagoje Adžić". E-Novine. 5. 3. 2012. Arhivirano s originala, 14. 10. 2013. Pristupljeno 24. 8. 2013.
  2. Ivica Đikić, »General Petar Stipetić, Načelnik glavnog Stožera HV-a: Činjenica je da smo ratovali u Bosni«, Feral Tribune, Split, 10. 3. 2001.
  3. Burg 1999, str. 83.
  4. Nizich 1992, str. 13.
  5. Nizich 1992, str. 4.
  6. Borivoje Dokler (3. 11. 2003). "Haag vodi istragu protiv Babića, Hadžića i Adžića". Nacional. Arhivirano s originala, 15. 10. 2013. Pristupljeno 24. kolovoza 2013. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  7. "Milan Martić sentenced to 35 years for crimes against humanity and war crimes". Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. 12. 6. 2007. Pristupljeno 24. 8. 2010.
  8. Denis Romac (5. ožujka 2012.). "UMRO BLAGOJE ADŽIĆ: Zloglasni general Adžić pokopan u krugu obitelji". Novi list. Arhivirano s originala, 3. 8. 2012. Pristupljeno 24. kolovoza 2013. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= i |date= (pomoć)
  9. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Ante Nazor, 2010, str. 243, 283

Literatura

[uredi | uredi izvor]