Branka Raunig
Branka Raunig | |
|---|---|
| Rođenje | 1. januar 1935. Sarajevo, Kraljevina Jugoslavija |
| Smrt | 13. juni 2008 (72–73 godine) Bihać, Bosna i Hercegovina |
Branka Raunig, (1935, Sarajevo - 13. juni 2008. Bihać) je bila jugoslovenska arheologinja.[1] Poznata je po istraživanju Japoda te dezitijatske[2] gradine Pod, u blizini Bugojna.
Obrazovala se u Srbiji i Hrvatskoj a radila i usavršavala se u BiH i Hrvatskoj.
Biografija
[uredi | uredi izvor]U Kraljevu je završila osnovnu školu i gimnaziju. Studirala je arheologiju na Univerzitetu u Beogradu i diplomirala 1958. u klasi profesora Branka Gavele. 1971. obranila je magistarski rad "Japodski kameni sepulkralni i sakralni spomenici", a doktorsku disertaciju "Figuralne predstave u kulturi prahistorijskih Japoda" 1997. godine također na Univerzitetu u Beogradu.
Od 1959. radila je kao arheologinja u Muzeju Pounja u Bihaću,[3] zatim nekoliko godina u Muzeju Đakovštine u Đakovu. 1971. se vratila u Bihać na položaj direktorice Muzeja Pounja i rukovoditeljice arheološkog odjeljenja. Penzionisana je 1998. od tada je i surađivala u Godišnjaku Centra za Balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti u Sarajevu. Učestvovala je na brojnim arheološkim iskopavanjima širom Jugoslavije, dok je na terenu Muzeja Pounja organizirala i rukovodila nizom istraživanja pretežno japodskih, dezitijatski, drugih antičkih i srednjovjekovnih lokaliteta.
Djela
[uredi | uredi izvor]
Objavila je više od 40 naučnih priloga u arheološkim časopisima, kao što su: Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnisch-herzegovinischen Landesmuseums Sarajevo, Zbornik krajiških muzeja Banja Luka, Radovi Muzeja grada Zenice, Lika – izdanje Hrvatskog arheološkog društva Split, Vjesnik Arheološkog muzeja Zagreb, Opuscula archaeologica Zagreb, Arheološki vestnik Ljubljana, Arheološki pregled Ljubljana, Starinar Beograd, Arheološki pregled Beograd i dr.
S obzirom na činjenicu da je bila jedini arheolog na prostoru od cca 5000 km2 bavila se svim periodima, te je objavila nekoliko tekstova o antičkim nalazima iz Pounja, kao i o kasnosrednjovjekovnim gradovima. Njenu osnovnu preokupaciju predstavljala je prahistorija i to posljednji milenij prije naše ere, kada su na širem prostoru oko Bihaća živjeli pripadnici plemenske zajednica Japoda, čijem je proučavanju posvetila pretežan dio svoga angažmana u arheološkoj nauci. Knjigu Japodska kulturna grupa objavila je 2004.. godine.
Smrt
[uredi | uredi izvor]Branka Raunig preminula je u Bihaću 13. juna 2008. godine od upale pluća. Bolovala je od astme.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Beća, Amra Šačić (1. 1. 2018). "„Dr. sc. Branka Raunig - naučnica koja je dala nemjerljiv doprinos istraživanju ilirskih Japoda na tlu današnje BiH"". Bosanskohercegovačke naučnice / znanstvenice i njihov istraživački rade.
- ↑ Šehović, Moamer. DEZITIJATI I USPOSTAVA RIMSKE VLASTI (PDF).
- ↑ Forić, Melisa. "Branka Raunig (1935-2008)" (PDF).
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Borivoj Čović, Raunig Branka, AL BiH, Tom I, ZM, Sarajevo 1988., 144.
- Ilija Mandić, Iskre života što traje (Branka Raunig), Oslobođenje 37/11375, Sarajevo 3.2. 1980, (Žurnal 1), 3.
- Fekeža-Martinović Lidija, In memoriam, Dr. Branka Raunig (1935.-2008.), Glasnik Zemaljskog muzeja 52, Sarajevo 2010, 425-428.
- Umrla Branka Raunig, Arhivirano 5. 3. 2016. na Wayback Machine