Cetinska kultura

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Cetinska kultura rasprostranjena je u Dalmaciji, Hercegovini i južnoj Bosni.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Najveća koncentracija nalazišta je oko gornjeg toka rijeke Cetine, gdje je ovu kulturu otkrio Ivan Marović. U Bosni i Hercegovini nema širih područja ove kulture. Njena nalazišta rasijana su na većem broju tačaka, često na istom mjestu gdje su nalazišta Posuške kulture: gradina Krstina kod Posušja, Ravlića pećina u Tihaljini (Ljubuški), Orah kod Bileće, Ljubomir kod Trebinja, Gradac u Kotorcu, i neki tumuli na Glasincu (Vrlažje, Rusanovići).[1]

Periodizacija[uredi | uredi izvor]

Javlja se početkom ranog bronzanog doba na supstratu stvorenom od nosioca kojem pripada stanovništvo Hvarsko-lisičićke kulture i doseljenici jadranske varijante Vučedolske kulture, koje je bilo djelomično indoevropeizirano.[2] Po periodizaciji dijeli se u tri faze:

  • Prva faza pripada prelaz iz eneolita u mlađe bronzano doba
  • Druga faza je u okviru ranog bronzanog doba (Br. A-1 i A-2 srednjoevropske šeme
  • Treća faza pripada prelaz iz ranog u srednje bronzano doba (A-2/B-1) –sveukupno od 2200 – 1500. god. p.n.e.

Nalazi[uredi | uredi izvor]

Naselja su obično u pećinama (Škarin samograd kraj Drniša, Gudnja kraj Stona), rjeđe na brežuljcima, u gradinama. Tumulus je glavni oblik grobnog spomenika. Poznata su oba ritusa: inhumacija (obično u kamenoj škrinji) i incineracija gdje su ostaci pokojnika položeni u glinene posude.

Od priloga se nalaze kameni i bronzani bodeži (koji su importi, te odaju širinu trgovačkih veza cetinske kulture u zenitu njenog postojanja), bronzane sjekire, bronzani i zlatni nakit, te keramičke posude. Karakteristična keramika su ornamentirani vrčevi na visokoj šupljoj nozi.[3]

Ulomci keramike rasuti po tumulu potiču od raznih obreda prilikom sahrane.[4]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Čović, Borivoj (1976). OD BUTMIRA DO ILIRA. Veselin Masleša, Sarajevo. [mrtav link]
  • Blagoje Govedarica, Keramika cetinskog tipa u unutrašnjosti zapadnog Balkana i problem kulturno-istorijske interpretacije praistorijskih nalaza, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 35, Sarajevo, 2006., str. 95-114 [5]
  • Brunislav Marijanović, Cetinska kultura - rana faza, - samostalna kultura ili integralni dio eneolitika, Radovi Filozofskog fakulteta, Razdio povijesnih znanosti, Sv. 36/23 (1997.), Zadar, 1998.
  • Ivan Marović, Istraživanja kamenih gomila Cetinske kulture u srednjoj Dalmaciji, Vjesnik za historiju i arheologiju dalmatinsku, sv. 84, Split, 1991., str. 15-214
  • Ivan Marović, Borivoj Čović, Cetinska kultura, Praistorija jugoslavenskih zemalja, IV, Sarajevo, 1983., str. 191-231
  • Darko Periša, Brunislav Marijanović, Prilozi za prapovijest u zaleđu jadranske obale, Arheološki vestnik, 54, 2003., str. 422-438

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Cetinska kultura". Arheološki leksikon -Zemaljski muzej, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  2. ^ "Alojz Benac - Prediliri, prailiri, protoiliri - neki novi aspekti". ANUBiH Naše starine. Pristupljeno 9. 2. 2016. [mrtav link]
  3. ^ "Blagoje Govedarica: Rano bronzano doba na području istočnog Jadrana". ANUBiH Cantar za balkanološka ispitivanja. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  4. ^ "Brunislav Marijanović: CETINSKA KULTURA - RANA FAZA, SAMOSTALNA KULTURA ILI INTEGRALNI DIO ENEOLITIKA". Filozofski fakultet Zadar. Pristupljeno 9. 2. 2016.