Džungla na asfaltu

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Džungla na asfaltu
Asphaltjungle.jpg
Originalni poster filma
Režiser John Huston
Producent Arthur Hornblow Jr.
Scenarist(i) Ben Maddow
John Huston
Uloge Sterling Hayden
Louis Calhern
Jean Hagen
James Whitmore
Sam Jaffe
Muzika Miklós Rózsa
Kinematografija Harold Rosson
Montaža George Boemler
Distributer Metro-Goldwyn-Mayer
Datum izlaska 23. maj 1950.
Trajanje 112 minuta
Zemlja SAD
Jezik engleski
Budžet 1.2 miliona dolara [1]

Džungla na asfaltu je američki film noir snimljen 1950. u režiji Johna Hustona, zasnovanom na istoimenom romanu W. R. Burnetta iz 1949. Huston i Ben Maddow su zajedno napisali scenarij. Huston je također napisao scenarij za film Visoka Sierra (1941) - još jedna adaptacija Burnettovog romana. Glumačku ekipu sačinjavaju Sterling Hayden, Jean Hagen, Sam Jaffe, Louis Calhern, James Whitmore, i Marilyn Monroe u manjoj ali ključnoj ulozi, tada nepoznata i bez spominjanja na plakatima. To je priča o grupi muškaraca koji planiraju i izvršavaju pljačku zlatare. Film je bio nominiran za četiri nagrade Oscara: za najboljeg sporednog glumca (Sam Jaffe), za najbolju fotografiju (Harold Rosson), za najboljeg režisera (John Huston) i za najbolji adaptirani scenarij (John Huston i Ben Maddow).

2008. godine, odabran je na čuvanje u američkom Nacionalnom filmskom registru, pri Kongresnoj biblioteci smatrajući ga "kulturno, historijski i estetski značajnim". [2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje čitaocu: Tekst koji slijedi mogao bi vam otkriti ključne detalje i završetak radnje ovog djela!

Kada je šef kriminalne grupe Erwin "Doc" Riedenschneider (Sam Jaffe) pušten iz zatvora nakon odležanih sedam godina, on odmah ide da se nađe sa organizatorom po imenu Cobby (Marc Lawrence) u neimenovanom lučkom gradu (pretpostavlja se da se radi o Cincinnatiju, Ohio), koji dogovara sastanak sa Alonzom Emmerichom (Louis Calhern), uglednim advokatom. Emmerich sa zanimanjem sluša plan Doca da ukrade nakit u vrijednosti od milion dolara ili više. Docu treba 50,000 dolara da zaposli tri čovjeka; dva "operativca", i jednog vozača da mu pomognu oko pljačke. Emmerich se slaže da mu da novac, onda mu predlaže da on, a ne neki obični kriminalci, preuzmu odgovornost za raspodjelu plijena.

Doc prvi zapošljava Louiea Ciavellija (Anthony Caruso), profesionalnog obijača sefova. Ciavelli vjeruje samo Gusu Minissiju (James Whitmore), grbavom vlasniku restorana, kojeg vidi u ulozi vozača. Zadnji član bande je Dix Handley (Sterling Hayden), prijatelj Gus-a. Dix otkriva svoje namjere Doll Conovan (Jean Hagen), koja je zaljubljena u njega. Njegov san je da ponovo otkupi ergelu koju je njegov otac izgubio tokom Velike depresije. U međuvremenu, Dix preko Cobbyja samo troši svoju nezakonito stečenu dobit na konjičko klađenje. Ovaj posao će mu pomoći da nadoknadi iznos koji mu je potreban.

U pomno planiranoj akciji, kriminalci obavljaju svoj posao na miran i profesionalan način. Ciavelli ruši zid da bi se probio do prodavnice nakita, deaktivira alarm na vratima i pušta unutra Doca i Dixa, zatim u roku od minute otvara glavni sef koristeći eksplozivnu tekućinu ("supu"). Ali eksplozija nekako aktivira alarme iz obližnjih prodavnica i dovodi policiju na scenu brže nego što se očekivalo. Na izlasku iz zlatare, Dix mora da udara čuvara kojem ispada pištolj iz ruke i tom prilikom ranjava Ciavellija u stomak. Grupa se izvlači neopaženo, ali ubrzo počinje policijska potjera.

Ciavelli insistira da ga Gus odvede kući. Dix i Doc odnose plijen do Emmericha, koji priznaje da mu treba malo više vremena da skupi gotovinu koju je obećao. U stvarnosti, on je bez para. On šalje privatnog detektiva po imenu Bob Brennom (Brad Dexter) da naplati novac koji mu drugi duguju, ali Brennom se vraća samo sa obećanjima. Emmerich onda kuje plan da prevari druge uz pomoć Brennoma kojem nudi jednak udio. Emmerich predlaže Docu da ostavi nakit kod njega, ali Doc i Dix postaju sumnjičavi. Brennom onda vadi pištolj, Dix uspijeva da ubije Brennoma, ali tom prilikom i sam biva ranjen. Dix također želi da upuca Emmericha, ali Doc ga nagovara da to ne čini. Doc predlaže advokatu da kontaktira osiguravajuće kompanije i ponudi im da vrate zlato za 25% od svoje vrijednosti.

Emmerich baca Brennomovo tijelo u rijeku, ali policija pronalazi leš, zajedno sa spiskom ljudi koji duguju novac Emmerichu, i zatim ga ispitivaju. On laže u vezi sa svojim kretanjima, i nakon njihovog odlaska, žurno naziva Angelu Phinlay (Marilyn Monroe), njegovu prelijepu mladu ljubavnicu, da odradi njegov alibi. Policijski poručnik Hardy (John McIntire) po imenu Dietrich (Barry Kelley), koji je za novac prije štitio Cobbyja, premlaćuje ga i iznuđuje priznanje; Cobby uzaludno pokušava da se spasi ali je kasnije uhapšen zbog umiješanosti. Sa Cobbyjevim priznanjem, Hardy lično hapsi Emmericha, koji izvršava samoubistvo. Uskoro i Gus biva uhapšen, ali kada je policija razvalila Ciavellijeva vrata, uviđaju da su prekinuli njegovu sahranu.

Ostali su još samo Doc i Dix, koji se razdvajaju. Doc naručuje taksistu da ga vozi u Cleveland, ali ga prepoznaju dva policajca u jednom kafiću, gdje je svratio i gledao jednu atraktivnu mladu ženu kako pleše. On ne pruža otpor prilikom hapšenja. Doll nabavlja Dixu automobil, i onda insistira da idu zajedno. Kada gubi svijest zbog gubitka krvi, Doll ga odvodi do doktora, koji telefonira policiju i prijavljuje ranjavanje od metka. Dix dolazi ka svijesti nakon transfuzije krvi i bježi prije nego što policija stigne. Zajedno sa Doll, on se vraća nazad do svoje voljene ergele u Kentuckyju preko puta rijeke Ohio i grada Cincinnatija. On se nemoćno tetura po pašnjaku i pada mrtav.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Snimanje[uredi | uredi izvor]

Film je podržao glavni filmski studio Metro Goldwyn Mayer, što je omogućilo relativnu slobodu snimanja. Nakon završetka pisanja scenarija Huston odlučuje da dodijeli uloge relativno nepoznatim glumcima. Prvi izbor je pao na Sama Jaffea, koji je bio njegov dobar prijatelj. Sterling Hayden nije nikada glumio u nekom većem filmu, dok su Louis Calhern, James Whitmore i Jean Hagen imali veoma malo filmsko i pozorišno iskustvo. Marilyn Monroe je tada bila nepoznata glumica. Huston je rekao Haydenu da je MGM tražio od njega da dodijeli ulogu Dixa Handleyja nekom poznatom glumcu i dodaje: "na svu sreću oni ne snimaju ovaj film, ja ga sniman". Huston ga je ohrabrivao riječima: "momče, igraj ulogu onako kako ti misliš da je najbolje. Lezi, ustani, šetaj okolo, uradi sve što želiš. Gdje god kreneš mi ćemo te slijediti. Imaš dosta vremena, obavijesti me kad si spreman." Nakon proba Huston mu je prišao i rekao: "slijedeći put ako ti neko kaže da ne znaš da glumiš, reci im da nazovu Hustona." Ovaj film je za Haydena označio veliki preokret u njegovoj karijeri. Huston i zvijezda ratnih filmova Sterling Hayden bili su članovi Odbora za Prvi amandman, koji se protivio stavljanju na crnu listu navodne komunističke aktiviste u filmskoj industriji tokom Crvene panike. [3] [4]

Šefica odjela MGM-a za talente, spomenula je Hustonu ime Marilyn Monroe i dogovorila da se ona pojavi na audiciji. Huston se prisjeća:

Nisam bio baš previše iznenađen kada me je pitala da li može sjesti na pod. Već su mi ranije rekli da je ona bila neobična. Rekao sam joj da može sjesti na pod. Zatim su se uključile kamere i kad je sve bilo gotovo, Marilyn je izgledala potpuno nezadovoljna sa svime i tražila je da se sve ponovi. Ja sam se složio s time, mada sam već bio zadovoljan sa prvim pokušajem. Dobila je ulogu Angele.

Huston se također sjeća da je na audiciju dovela učitelja drame što je prvi put vidio da je to neko od glumaca uradio.

Na samom kraju snimanja filma, Huston je dobio jedan poklon koji je uvijek nosio sa sobom. To je bila srebrna tacna na kojoj je pisalo: "Johnu Hustonu, jednom vraški dobrom momku. Poklon od svih članova ekipe filma Džungla na asfaltu."

Otac Johna Hustona Walter Huston, došao je da čestita sinu 44. rođendan dok je još snimanje filma bilo u toku. Rođendan su proslavili u jednom restoranu. Kada se Walter Huston vratio u hotel na Beverly Hillsu iznenada se razbolio. Dva dana kasnije, u prisustvu Johna Hustona, Walter umire od srčanih tegoba.

Kada je film bio objavljen, ime režisera se nalazilo odmah ispod naslova, "Film Johna Hustona", to je bilo prvi put da je istaknut na taj način. [4] Glavna briga cenzure je bio scenarij sa detaljnim opisom pljačke i činjenicom da je lik Emmericha prikazan kako vara pravdu izvršavajući samoubistvo. Ni studio ni cenzori nisu se puno uplitali u scenarij, tako da su i pljačka i samoubistvo bili uključeni u konačnu verziju filma. [3]

Prijem[uredi | uredi izvor]

Prema podacima MGM-a film je zaradio 1.08 miliona dolara u SAD-u i Kanadi, a 1.06 miliona u inostranstvu, sa profitom od samo 40,000 dolara. [1]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Oscari[uredi | uredi izvor]

Film je imao 4 nominacije u raznim kategorijama ali bez osvojenih nagrada. U kategoriji za najbolji film izgubio je najviše zbog oštre konkurencije te godine, kada je Joseph L. Mankiewicz osvojio Oscara za film Sve o Evi (1950). Zbog njene dobre glume u Džungli na asfaltu kao ljubavnica korumpiranog advokata, Marilyn Monroe je dobila sličnu sporednu ulogu u Sve o Evi. [2]

Zlatni globus[uredi | uredi izvor]

Film je imao 3 nominacije u kategorijama za najboljeg režisera za Hustona, za najbolji scenarij za Hustona i Maddowa, i najbolju fotografiju za Harolda Rossona. Ni u jednoj od nominiranih kategorija film nije osvojio nagrade.

BAFTA[uredi | uredi izvor]

Film je imao samo jednu nominaciju i to u kategoriji za najbolji film ali bez osvojene nagrade.

Ostale nagrade[uredi | uredi izvor]

Na Filmskom festivalu u Veneciji Sam Jaffe je osvojio nagradu Volpi Cup za najboljeg glumca dok je film imao nominaciju za Zlatnog lava. Huston je bio nominiran za nagradu Udruženja američkih režisera, dok je Ben Maddow ko-scenarista na filmu osvojio nagradu Edgar Allan Poe. Miklós Rózsa je imao nominaciju Međunarodnog udruženja kritičara filmske muzike (IFMCA), dok je Huston osvojio nagradu Nacionalnog odbora za recenziju filmova kao najbolji režiser. Ben Maddow i John Huston su imali nominaciju Udruženja američkih pisaca za najbolje napisanu dramu. [5]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Internetski preglednik Rotten Tomatoes je dodijelio 96% pozitivnih ocjena od strane 25 kritičara s prosječnom ocjenom 8.4/10. [6] Nakon premijere filma, kritičari časopisa Variety pohvalili su film i napisali: "Džungla na asfaltu je studija o kriminalu, koja snažno prikazuje podzemlje. Ironični realizam je postignut u scenariju, snimanju i režiji. Publika će vrlo lahko navijati za lopove prilikom krađe nakita vrijednog milion dolara što je i glavna tema filma." [7]

Bosley Crowther, filmski kritičar New York Timesa, također je volio film, ali uz nekoliko napomena: "Ovaj film, koji je snimljen u briljantnom naturalističkom stilu, oslikava takvu naelektrisanu sliku cijelog začaranog kruga zločina ... Od prvog snimka u kojem kamera snima lutajućeg razbojnika, i zatim klizi između zgrada da bi izbjegla policijski automobil u sivoj i vlažnoj zori, tu postoji nemilosrdna snaga scene, čelična tvrdoća i jasnoća, i nevjerovatno suptilna sugestija koja u cjelini dočarava iskrivljene ličnosti i okorjele kriminalce." [8]

Wally Hammond iz magazina Timeout piše da "ako želite znati odakle dolaze filmovi Dežurni krivci ili Ulični psi, ne tražite dalje od ovog filma koji govori o neuspjeloj pljački, i jedan je od Hustonovih najvećih noir trilera. Uzbudljiv i napet - dugačke scene pljačke su za primjer, sa naglaskom na rasvjetu Harolda Rossona i uličicama punim smeća i nezaboravnom filmskom muzikom Miklósa Rozse. [9]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Scott Eyman, Lion of Hollywood: The Life and Legend of Louis B. Mayer, Robson, 2005 str. 427
  2. ^ a b http://www.filmsite.org/asph.html
  3. ^ a b Naremore, James More Than Night: Film Noir in Its Contexts University of California Press, Berkeley 2008. isbn 0-520-25402-3 str. 128–129
  4. ^ a b Keminsky, Stuart John Huston: Maker of Magic Houghton Mifflin Company, 1978. isbn 0-395-25716-6 str. 69-73
  5. ^ http://www.imdb.com/title/tt0042208/awards?ref_=tt_awd
  6. ^ Kritike na rottentomatoes.com
  7. ^ Variety Film review
  8. ^ Crowther, Bosley The New York Times, film review
  9. ^ Kritka filma na timeout.com

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]