Deaminacija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Deaminacija je uklanjanje jedne amino grupe iz date molekule. Enzimi koji kataliziraju ovu reakciju se nazivaju deaminaze. U ljudskom tijelu , deaminacija se odvija prvenstveno u jetri, ali glutamat također deaminira i u bubrezima . Deaminacija je proces kojim se razlažu aminokiseline ako postoji višak unosa proteina. Otklanjanjem amino grupe iz aminokiselina, nastaje amonijak . Ostatak aminokiseline se sastoji uglavnom od ugljika i vodika i reciklira se ili oksidira za energiju. Amonijak je otrovan za ljudski sisem i enzimi ga pretvaraju u ureju ili mokraćne kiseline dodatkom molekula ugljendioksida (što se ne smatra postupkom deaminacije) u ciklus ureje, koja se također odvija u jetri. Urea i mokraćne kiseline mogu sigurno difundirati u krv, a zatim se izlučuje u urinu.

Oksidacijska (dehidrirajuća) deaminacija[uredi | uredi izvor]

U prvom koraku oksidacijke deaminacije, amino grupa aminokiseline L-glutamata, uklanjanjem vodika u imino - grupi se oksidira pa nastaje vodik NAD+ ili prenosi NADP+. To slijedi hidrolitska eliminacija imino grupe kao amonijevog iona i formiranja a- keto kiseline, iz a-ketoglutarata

Proces oksidacijske deaminacije


Isto tako FMN i FAD kataliziraju redoks reakcije, uključujući i oksidacijsku deaminaciju. Oni su za razliku od topivog NAD+ ili NADP+ vezanIH kao prostetske grupe na njihovom enzimu, gdje mora biti obnovljen.

Deaminacijake reakcije u DNK[uredi | uredi izvor]

Citozin[uredi | uredi izvor]

Deaminacija citozina u uracil

Spontana deaminacija je reakcija hidrolize citozina u uracil, uz oslobađanjw amonijaka. To se može odvijati i in vitro upotrebom bisulfita , koji pretvara citozin, a ne 5-metilcitozin . Ovaj proces je omogućio istraživačma razlikovanje sekvenci metilirane DNK od nemetilirane i citozina (prikazan kao uracil) i metiliranog citozina (nepromijenjen).

U DNK , ova spontana deaminacija je korigirana uklanjanjem uracil (proizvodi citozinske deaminacije i nije dio DNK) pomoću uracil-DNKglikozilaze, generiranje bezbaznim mjestima (AP). Nastalo bezbazno mjesto je onda prepoznatljivo za enzime (AP endonukleaza) koji razgrađuju fosfodiestersku vezu u DNK, dopuštajući popravak oštećenja putem zamjene drugim citozinom. DNK polimeraza može izvesti ovu zamjenu preko nik translacije terminalnim odstranjenjem 5 '-> 3' egzonukleazne aktivnosti, nakon čega slijedi reakcija popunjavanja prema aktivnost polimeraze. DNK ligaza zatim formira fosfodiestersku vezu za spajanje nastalog zarezanog dvostrukog proizvoda, koji sada uključuje novi, ispravan citozin.[1][2][3][4][5] [6] [7][8] [9]

5-metilcitozin[uredi | uredi izvor]

Spontana deaminacija [metilcirtozin|[5-metilcitozina]] rezultira nastajanjem timina i amonijaka. To je najčešća jednostruka nukleotidna mutacija. DNK, ovu reakciju može ispraviti enzimom timin-DNK glikozilaza, prije prolaska replikacijske viljuške, koja bi se riješila citozina tačkastom mutacijom timina na jednoj od dvije nove niti.

Guanin[uredi | uredi izvor]

Deaminacija guanina rezultira formiranjem ksantina. Ksantin, koji je analogni enolni tautomer guanin, selektivno se uparuje sa bazom timin, umjesto citozin. To rezultira u postreplikacijskoj prijelaznoj mutaciji, gdje je izvorni G-C par baza pretvoren u A-T bazni par. Korekcija ove mutacije uključuje korištenje alkiladenin glikozilaze (AAG) tokom popravke baza ekscizijom.

Adenin[uredi | uredi izvor]

Deaminacija adenina rezultira formiranjem hipoksantina. Hipoksantin, koji je analogni imin tautomer adenina, selektivno se uparuje sa citozinom umjesto timina . To rezultira u postreplikacijskoj prijelaznoj mutaciji, gdje se izvorni kod para baza pretvara u neupareni G-C par.

Dodatni proteini za obavljanje deaminacije[uredi | uredi izvor]

  • APOBEC1
  • APOBEC3A-H, APOBEC3G – utiče na HIV;
  • Aktivacija inducirana (citidin) deaminazom (AID)
  • Citodin deaminaza mononukelotida (SDA)
  • Adenozin deaminaza – djelujući na [tRNK]] (ADAT)
  • Adenozin deaminaza –djelujući na dsRNK (Adar)
  • Adenozin deaminaza – djelujući na mononukleotide (ADA)
  • Guanin deaminaza (BRP)

Također pogledfajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  2. ^ Harrison L. G. (2011): The shaping of life: The generation of biological pattern. Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-55350-6; http://books.google.com/books?id=-IPG-vg7Pr8C.
  3. ^ Hall, Brian Keith | authorlink=Brian K. Hall | title=Evolutionary developmental biology | chapter=8.3.3 The gastrula and gastrulation | chapterurl=http://books.google.com/books?id=JhSwumfgTQ4C&lpg=PA129&pg=PA132 | publisher=Kluwer Academic Publishers | edition=2nd | location=The Netherlands | year=1998 | isbn=978-0-412-78580-1 | url=http://books.google.com/books?id=
  4. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2003): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-592-6.
  5. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.
  6. ^ Alberts B. (2002)ː Molecular biology of the cell. Garland Science, New York, ISBN 0-8153-3218-1.
  7. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  8. ^ Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.
  9. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]