Dinarska oštrica
| Dinarska oštrica Oxytropis campestris ssp. dinarica | |
|---|---|
| Status zaštite: Ugroženi | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Porodica | Papilionaceae |
| Rod | Oxytropis |
| Vrsta | Oxytropis campestris Oxytropis campestris ssp. dinarica |
Dinarska oštrica (lat. Oxytropis campestris (L.) DC. ssp. dinarica Murb.) je biljka iz porodice Papilionaceae: mahunarke.[1]
Opis[uredi | uredi izvor]
Dinarska oštrica je višegodišnja busenasta biljka visine oko 5–20 cm, sa potpuno skraćenim stabljikama. Korijenov sistem joj je snažan i razgranat. Izdanci su uspravni i pokriveni stršećim, poleglim dlakama. Listovi su brojni i okupljeni u zbijenu rozetu.Neparno su perasti, sa izraženom peteljkom na kojj je (8-) 10-15 pari listića, dugih oko 5–15 mm i širokih oko 2–4 mm. Zalisci su opnasti, a pri bazi srasli sa lisnom peteljkom.
Cvjeta od juna do augusta. Cvjetovi oblikuju guste, glavičaste ili glavičasto izdužene, uspravne cvasti, koje sadrže 6-15 cvjetova. Peteljke cvasti su priblizno jednako duge kao i listovi rozete ili nešto duze. Brakteje su izduzene do lancetaste. Kratke su, upola manje dužine od čašične cijevi; svilenkasto su dlakave. Cvjetovi su uspravni, dugi oko 15–18 mm. Čašica je kratko cjevasta i obložena dugačkim bjeličastim ili žućkastim, priljub ljenim i znatno kraćim crnim dlačicama. Krunica je žućkastobijela do sumporasto žuta, duga oko 14–17 mm, a u gornjem dijelu je crvenkastosmeđa. Zastavica izduzeno jajolika, pri vrhu urezana.
Plod je široka i naduvena mahuna, spravna, sjedeća, izduzeno jajolika. Duga je oko 13–18 mm, a široka oko 4–7 mm: pri vrhu se postepe no sužava u dugi, prema vani savijen kljun. Mahuna je pokrivena dugačkim vunastim, sjajnim i kratkim crnim dlačicama. Kestenjaste sjemenke su brežaste, pljosnate i gole.
Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]
Ova biljka optimum za rast i razvoj ima u vegetaciji planinskih rudina subalpskog i alpskog pojasa krečnjačkih masiva. Ulazi u sastav brojnih za jednica sa vrstama Sesleria juncifolia i Crepis dinarica. U nekim fitocenozama na jugoistočnim Dinaridima je karakteristična vrsta. Izrazita heliofilna i kalcifilna vrsta.
Endem je Dinarida, od Dalmacije do Crne Gore.
Locus classicus je Hercegovina: Velež, 1.600-1.800 m n/v. (Murbeck S. 1891).
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.