Domaći vrabac

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Za druga značenja, pogledajte Vrabac (čvor).
Obični vrabac
Status zaštite: Sigurni
Passer domesticus
Passer domesticus
Sistematika
Carstvo Animalia
Koljeno Chordata
Potkoljeno Vertebrata
Razred Aves
Red Passeriformes
Linné, 1758.
Podred Passeri
Porodica Passeridae
Illiger, 1811.
Rod Passer
Vrsta P. domesticus
Dvojno ime
Passer domesticus
Linnaeus, 1758.
Rasprostranjenost domaćeg vrapca   Prirodno stanište   Uveden u stanište
Rasprostranjenost domaćeg vrapca
  Prirodno stanište
  Uveden u stanište
Rodovi
Sinonimi
vrabac (općenito ime za običnog vrapca)
Vrabac
Passer domesticus domesticus

Domaći vrabac[uredi | uredi izvor]

Domaći vrabac je ptica pjevica iz porodice vrabaca. Ptica je naseljena u Evropi i Aziji, a u drugim kontinentima ptica je donešena. U većini zemalja se zove i vrabac pokućar. U Americi ga zovu engleski vrabac, da ga razlikuju od autohtone američke vrste.

Čovjek je namjerno ili slučajno ubijao vrapce na mnogim kontinentima, osim Evrope i Azije, a istrijebljeni su u Australiji, Novom Zelandu, u dva dijela Amerike i u Subsaharskoj Africi, ali su kasnije uvedeni u stanište.

Evropski vrapci su se između 1850. i 1875. donosili u gradove SAD-a da se smanji broj štetočina, ali je kasno otkrivena greška, te su smatrani štetočinama sve do 1883. god.

Opis mužjaka[uredi | uredi izvor]

Mužjak ima plavkasto sivo tjeme i zatiljak oivičen kestenjasto smeđim poljem koje počinje kod očiju i završava na zatiljku. Obrazi su svjetlo sivi do bjelkasti. Prsa i trbuh su pepeljasto sivi, a podvoljak, grlo i kljun su crne boje. Leđa su smeđa s uzdužnim crnim prugama. U jesen nakon mitarenja crni dio na podvoljku može biti prekriveno svjetlijim rubovima novog perja. Ljeti je mužjaku kljun plavo-crn, a noge smeđe boje. U hladnijim područjima, mužjak ima blijedo perje sa žućkasto-smeđim kljunom.

Opis ženke[uredi | uredi izvor]

Opis mladunaca[uredi | uredi izvor]

Prehrana[uredi | uredi izvor]

Domaći vrabac se hrani insektima, uglavnom manjim leptirima, a u proljeće vrapci se hrane nektarom iz cvijeća žute boje.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Domaći vrabac je simbol Beograda.
  • U blizini Mostara postoji naselje Vrapčići.
  • U Holandiji vrapci se smatraju ugroženim, ali su tamo, nakon kosa, najrasprostranjeniji.

Vrste vrabaca[uredi | uredi izvor]

Domesticus grupa

  • Passer domesticus domesticus Linnaeus, 1758.
  • Passer domesticus biblicus (E. Hartert, 1904.)
  • Passer domesticus tingiatus (Loche, 1867.)
  • Passer domesticus mayaudi (Kumerloeve, 1969.)
  • Passer domesticus niloticus (Nicoll i Bonhote, 1909.)
  • Passer domesticus persicus (Zarudny i Kudashev, 1916.)
  • Passer domesticus balearoibericus (Jordans, 1923.)

Indicus grupa

  • Passer domesticus rufidorsalis (C. L. Brehm, 1855.)
  • Passer domesticus indicus (Jardine i Selby, 1835.)
  • Passer domesticus hufufae (Ticehurst i Cheesman, 1924.)
  • Passer domesticus hyrcanus (Zarudny i Kudashev, 1916.)
  • Passer domesticus bactrianus (Zarudny i Kudashev, 1916.)
  • Passer domesticus parkini (Whistler, 1920.)

Životni vijek[uredi | uredi izvor]

Spolno zreli vrapci uglavnom dožive 1,5 do 2,3 god., no ako se računaju i mladi vrapci, tada je prosječni životni vijek tek 9 mjeseci. Pomoću prstenovanja obilježeno je da na slobodi domaći vrapci dožive oko 14 god. na slobodi, a u zatočeništvu dožive i do 23 god.

Projekti[uredi | uredi izvor]