Donji i Gornji horizonti

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Donji i Gornji horizonti predstavljaju hidroenergetski megaprojekat kompleksnih i velikih zahvata u slivu rijeke Trebišnjice, Bosna i Hercegovina. Ključni postulat ovog projekta je akumuliranje dijela voda u periodu intenzivnih padavina u cilju stvaranja uslova za njeno višenamjensko korišćenje tokom čitave godine i ostvarivanje osnovnih pretpostavki. Realizacija prve faze projekta – Donji horizonti - urađena je u drugoj polovini XX stoljeća. Početkom XXI stoljeća počela je realizacija druge faze –Gornji horizonti.

Donji horizonti[uredi | uredi izvor]

Gornji kompezacijski bazen
Donji kompezacijski bazen Svitava hidroelektrane Čapljina

HE Trebinje II, brana Gorica i akumulacija Trebinjsko jezero izgrađeni 1965. god. Predstavljaju glavno čvorište raspodjele voda u okviru sistema Trebišnjice. Na tom čvorištu se voda usmjerava u dva pravca: (a) preko zahvatne građevine prema HE Dubrovnik; (b) preko HE Trebinje II i nizvodnog prirodnog pravca toka, prema Trebinju i dalje, kanalom kroz Popovo polje, prema HE Čapljina. To usmjeravanje protoka u jednom ili drugom pravcu je važan element upravljanja, koje zavisi od optimizacije sistema, kao i od već definisanih obaveza o načinu eksploatacije sistema. [1]

HE Dubrovnik je instalisane snage 108 MW, sa dovodnim tunelom. Tunel je armirano betonski cjevovod, dužine 16,57 km, prečnika je 6 m, i najvećim dijelom nalazi se na teritoriji Republike Srpske. Samo 0,82 km tunela, vodostan i podzemna mašinska zgrada nalaze se na teritoriji Republike Hrvatske. Uz ovu hidroelektranu izgrađeno je razvodno postrojenje 220 kV kojim je sistem inkorporiran u elektroenergetski sistem SFRJ i Evrope.

HE Trebinje I, brana Grančarevo i akumulacija Bilećko jezero predstavljaju ključni objekat sistema i u pogon su upotpunosti pušteni 1975.godine. Instalisana snaga turbina je 2×54 MW + 1×63 MW.

HE Čapljina je reverzibilna, sa dovodnim kanalom kroz Popovo polje dugim 67,82 km, do gornjeg kompezacionog bazena.

Sistem hidroelektrana na Trebišnjici planiran je i realizovan u SFRJ kao jedinstven tehnološki sistem. Objekti sistema hidroelektrana na Trebišnjici sada pripadaju: Elektroprivredi Republike Srpske (ERS), Elektroprivredi Herceg -Bosne (EP HZ HB) i Hrvatskoj elektroprivredi (HEP). Ta činjenica čini složenijim uslove upravljanja sistemom.

Gornji horizonti[uredi | uredi izvor]

Novom koncepcijom predviđena je izgradnja tri nove elektrane: HE Nevesinje, HE Dabar i HE Bileća sa potrebnim akumulacijama. Ova koncepcija predviđa i prevođenje dijela voda iz sliva rijeke Neretve u sliv rijeke Trebišnjice, čime bi se postiglo:

  • da se spriječi (ili svede na minimum) plavljenje Nevesinjskog, Dabarskog i Fatničkog polja,
  • da se voda što duže zadrži na površini,
  • da se omogući navodnjavanje navedenih kraških polja,
  • da se omogući navodnjavanje Dubrava i Bilećkog polja u vegetacionom periodu,
  • da se riješi problem vodosnabdijevanja ovog dijela Hercegovine,
  • da se dio ovih voda iskoristi energetski na elektranama Gornjih horizonata, ali i na nizvodnim elektranama koje su već u pogonu,
  • da se povećaju minimalni protoci rijeke Bregave kroz Stolac,
  • da se kroz Bilećko polje formira stalni vodni tok.

Podsistem HE Nevesinje[uredi | uredi izvor]

Osnovni elementi:

  • Predbrana Nadanići će se graditi kod naselja Nadanići, općina Gacko, sa ciljem skupljanja voda iz Gatačkog polja i dalji transfer do akumulacije Zalomka u Nevesinjskom polju. To podrazumijeva da se i površinski kopovi u Gatačkom polju zaštite od površinskih voda sa sjevernih padina Gatačkog polja, prevođenjem vode iz rijeke Mušnice.
  • Brana Rilje u predjelu Kifina sela će formirati akumulaciju Zalomka čije će vode služiti za HE Nevesinje, instalisane snage 60 MW.

Podsistem HE Dabar[uredi | uredi izvor]

Osnovni elemenati:

  • Brana „Pošćenje“ graditi će se na oko 3 km uzvodno od ponora Biograd u Nevesinjskom polju. Ovom branom će se vode Bune i Bunice prevesti u sliv Trebišnjice. U brani je predviđen temeljni ispust sa namjenom kontrolisanog ispuštanja voda ka vrelu Bunice.
  • Dovodni tunel od brane Pošćenje do HE Dabar, instalisane snage 160 MW, biće dug 11.085 m, sa prečnikom 4,60 m i debljinom obloge 30 cm.
  • Kanal kroz Dabarsko polje, dužine 6.746 m, služiti će za odvođenje voda iz HE „Dabar“ do tunela Dabarsko-Fatničko polje. Ovaj kanal također će prihvatati vlastite vode koje izviru po rubu polja u određenom dijelu godine. Na taj način se vrši odvodnjavanje polja.

Podsistem HE Bileća[uredi | uredi izvor]

Osnovni elemenati:

  • Tunel Dabarsko polje-Fatničko polje je izgrađen. Njegova dužina je 3.222m, prečnik je 5 m. Obloga tunela je betonirana.
  • Kanal kroz Fatničko polje je u fazi izgradnje, sa kompezacionim bazenom.
  • Dovodni tunel od Fatničkog polja do hidroelektrane Bileća sa vodostanom je probijen, ali nije betonitan.
  • Hidroelektrana Bileća[2]

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Voda rijeke Trebišnjica, nekada najveće ponornice u Evropi, podijeljena ja na dva dijela. Jedan dio je tunelom usmjeren direktno na obalu Jadranskog mora. Drugi dio je betonskim kanalom usmjeren na akumulaciono jezero HE Čapljina. Popovo polje ostalo je bez hidropotencijala Trebišnjice.

Planira se nasilno prevođenje dodatnih dvije milijarde kubika vode godišnje iz sliva rijeke Nereve u sliv rijeke Trebišnjice. Ovakvi učinjeni i planirani pristupi revalorizacije prirode, mogli bi ostaviti nesagledive posljedice na prirodu i na čovjeka, na cijelom području bosanskohercegovačkog juga.[3]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zavod za vodoprivredu d.d. Sarajevo -Broj ugovora 03-21-185-3/11 -Studija uticaja hidroenergetskog postrojenja Dabar na životnu sredinu – Integralni pristup uspostavi ciljne strukture
  • Ivo Lučić -Ekonomska i ekohistorija -Časopis za gospodarsku povijest i povijest okoliša – Zagreb 2012 TREBIŠNJICA. JUČER NAJVEĆA PONORNICA, DANAS TVORNICA STRUJE, SUTRA…?

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Maja Prskalo, Tatjana Džeba -HIDROLOGIJA I HIDROGEOLOGIJA SLIVA NERETVE I TREBIŠNJICE, OSVRT NA IZGRADNJU DIJELA HE SUSTAVA - GORNJI HORIZONTI". Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru, 2013. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  2. ^ "Elektroenergetski sistem Gornji horizonti". Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  3. ^ "Studija uticaja na životnu sredinu i dokaza za izdavanje ekološke dozvole za hidroenergetsko postrojenja „Dabar“". Zavod za vodoprivredu d.d. Sarajevo Broj ugovora 03-21-185-3/11. Pristupljeno 9. 2. 2017. 

Vanjske veze[uredi | uredi izvor]