Idi na sadržaj

Ekološki prihvatljivi procesi

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ekološka veza sa prirodom
Ekološki prihvatljivo

Procesi prihvatljivi za životnu sredinu, ili ekološki prihvatljivi procesi (također se nazivaju i zeleni ), su termini održivosti i marketinga koji se odnose na robu i usluge, zakone, smjernice i politike koji tvrde da su smanjeni, minimalni ili nisu štetni po ekosisteme ili životnu sredinu . Kompanije koriste ove dvosmislene termine za promoviranje roba i usluga, ponekad sa dodatnim, specifičnijim certifikatima, kao što su eko-oznake. Kako bi se osiguralo uspješno ispunjavanje ciljeva održivog razvoja (SDG) kompanijama se savjetuje da u svojoj proizvodnji koriste ekološki prihvatljive procese.[1] Konkretno, cilj održivog razvoja 12 mjeri 11 ciljeva i 13 indikatora „kako bi se osigurali obrasci održive potrošnje i proizvodnje“.[2]

Međunarodna organizacija za standardizaciju razvila je ISO 14020 i ISO 14024 kako bi uspostavila principe i procedure za ekološke etikete i deklaracije koje bi sertifikatori i eko-obilježivači trebali slijediti. Ovi standardi se posebno odnose na izbjegavanje finansijskih sukoba interesa, korištenje zdravih naučnih metoda i prihvaćenih procedura testiranja, te otvorenost i transparentnost u postavljanju standarda.[3]

Regionalne varijante

[uredi | uredi izvor]
Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda koje koristi solarnu energiju, nalazi se u manastiru Santuari de Lluc u Španiji .
Ekološki prihvatljivo upozorenje o brzini koje pokreće solarna energija i energija vjetra .

Proizvodi koji se nalaze u članicama Evropske unije mogu koristiti EU Ecolabel do odobrenja EU.[4] EMAS je još jedna oznaka EU [5] koja označava da li je menadžment organizacije zelen za razliku od proizvoda.[6] Njemačka također koristi Plavi anđeo, zasnovan na njemačkom standardu.[7]

Sjeverna Amerika

[uredi | uredi izvor]

U Sjedinjenim Državama, ekološke marketinške tvrdnje zahtijevaju oprez. Dvosmisleni naslovi kao što su ekološki mogu biti zbunjujući bez posebne definicije; neki regulatori daju smjernice.[8] Agencija za zaštitu okoliša Sjedinjenih Američkih Država smatra da su neke ekološke oznake pogrešne u određivanju da li je proizvod zaista "zelen".[9]

U Kanadi, jedna oznaka je Program izbora životne sredine .[7] Stvoren 1988. godine,[10] samo proizvodi odobreni od strane programa smiju prikazivati ovu etiketu.[11]

U Meksiku se poduzimaju različite inicijative za dobrobit okoliša.  ] Sve u svemu, Meksiko je bio jedna od prvih zemalja u svijetu koja je donijela poseban zakon o klimatskim promjenama. Zakon je postavio obavezni cilj smanjenja nacionalnih emisija stakleničkih plinova za 30% do 2020. godine. Zemlja također ima Nacionalnu strategiju za klimatske promjene, koja ima za cilj usmjeravanje i kreiranje politike u narednih 40 godina.[12]

Okeanija

[uredi | uredi izvor]

Oznaka energetske ocjene je oznaka tipa III [13][14] koja pruža informacije o "energetskoj usluzi po jedinici potrošnje energije".[15] Prvi put je stvorena 1986. godine, ali su pregovori doveli do redizajna 2000.[16]

Ekološki trendovi se plasiraju na tržište s različitim asocijacijama boja, koristeći plavu boju za čist zrak i čistu vodu, za razliku od zelene u zapadnim kulturama. Hibridna vozila proizvedena u Japanu i Koreji koriste plavu boju umjesto zelene po cijelom vozilu i koriste riječ "plava" neselektivno.[17]

Energy Star je program čiji je primarni cilj povećanje energetske efikasnosti i indirektno smanjenje emisije gasova staklene bašte .[18] Energy Star ima različite odjeljke za različite nacije ili područja, uključujući Sjedinjene Države,[19] Evropsku uniju [20] i Australiju.[21] Program postoji i u Kanadi, Japanu, Novom Zelandu i Tajvanu.[22] Osim toga, Cilj 17 održivog razvoja Ujedinjenih nacija ima za cilj promoviranje razvoja, prijenosa, širenja i širenja ekološki prihvatljivih tehnologija u zemlje u razvoju kao dio Agende 2030 .[23]

Vidi također

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ "Eco friendly production key to achieving sdgs". Arhivirano s originala, 9. 12. 2021. Pristupljeno 8. 12. 2021.
  2. ↑ United Nations (2017) Resolution adopted by the General Assembly on 6 July 2017, Work of the Statistical Commission pertaining to the 2030 Agenda for Sustainable Development (A/RES/71/313)
  3. ↑ "international standards for eco-labeling". Green Seal. Arhivirano s originala, 28. 11. 2012. Pristupljeno 9. 12. 2012.
  4. ↑ "Welcome to the European Union Eco-label Homepage". EUROPA. Pristupljeno 10. 7. 2007.
  5. ↑ "EMAS". EUROPA. Pristupljeno 10. 7. 2007.
  6. ↑ "Minutes" (PDF). EUEB Coordination and Cooperation Management Group. Arhivirano s originala (PDF), 12. 2. 2007. Pristupljeno 10. 7. 2007.
  7. 1 2 "Environmental Labels Type I". Ricoh. Pristupljeno 10. 7. 2007.
  8. ↑ "Environmental Claims". Federal Trade Commission. 17. 11. 2008. Pristupljeno 17. 11. 2008.
  9. ↑ "Labels -environmentally friendly". ecolabels. Arhivirano s originala, 11. 10. 2007. Pristupljeno 9. 7. 2007.
  10. ↑ "About the Program". EcoLogo. Arhivirano s originala, 27. 5. 2006. Pristupljeno 10. 7. 2007.
  11. ↑ "Environmental Choice (Canada)". Environment Canada. Arhivirano s originala, 25. 11. 2007. Pristupljeno 10. 7. 2007.
  12. ↑ Stiftung, Bertelsmann. "SGI 2017 | Mexico | Environmental Policies". www.sgi-network.org (jezik: engleski). Pristupljeno 19. 2. 2021.
  13. ↑ "Overview of Regulatory Requirements - Labelling and MEPS". Energy Rating Label. Arhivirano s originala, 1. 7. 2007. Pristupljeno 10. 7. 2007.
  14. ↑ Arnaud Bizard; Brett Lee; Karen Puterrman. "AWARE and Environmental Labeling Programs: One Step Closer to a Sustainable Economy" (PDF). ME 589. Pristupljeno 10. 7. 2007. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  15. ↑ "Overview of how are star ratings calculated?". Energy Rating Label. Arhivirano s originala, 13. 7. 2007. Pristupljeno 10. 7. 2007.
  16. ↑ "The Energy Label". Energy Rating Label. Arhivirano s originala, 13. 7. 2007. Pristupljeno 10. 7. 2007.
  17. ↑ "S.Korea unveils 'recharging road' for eco-friendly buses". phys.org (jezik: engleski). Pristupljeno 28. 5. 2021.
  18. ↑ "About Energy Star". Energy Star. Pristupljeno 10. 7. 2007.
  19. ↑ "United States Energy Star Home Page". Energy Star. Pristupljeno 10. 7. 2007.
  20. ↑ "EU Energy Star Home Page". Energy Star. Pristupljeno 10. 7. 2007.
  21. ↑ "Australia Energy Star Home Page". Energy Star. Arhivirano s originala, 3. 7. 2007. Pristupljeno 10. 7. 2007.
  22. ↑ "Who's Working With ENERGY STAR? International Partners". Energy Star. Arhivirano s originala, 27. 11. 2018. Pristupljeno 3. 2. 2009.
  23. ↑ "Goal 17 | Department of Economic and Social Affairs". sdgs.un.org. Pristupljeno 26. 9. 2020.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Ekološki_prihvatljivi_procesi&oldid=3767814"