Idi na sadržaj

Ekrina znojna žlijezda

Pregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Ekrine znojne žlijezde)
Ekrina znojna žlijezda
Uvećani presjek kože, s istaknutim ekrinskim žlijezdama
Detalji
PrekursorEktoderm[1]
SistemKožni
ŽivacHolinergični simpatički nervi[2]
Identifikatori
Latinski'Glandula sudorifera merocrina
(
Glandula sudorifera eccrina)
MeSHD004439
THTH {{{2}}}.html HH3.12.00.3.03009 .{{{2}}}.{{{3}}}
FMA59154
Anatomska terminologija

Ekrine žlijezde (od grčkog ekkrinein u značenju "sekret"),[3] ponekad zvane merokrine žlijezde, glavne su znojne žlijezde u ljudskom tijelu,[4] nalaze se po gotovo cijeloj koži, s najvećom gustoćom na dlanu i tabanima, zatim na glavi, ali mnogo manje na trupu i ekstremitetima. U ostalih sisara, one su relativno rijetke, nalaze se uglavnom na bezdlakim područjima kao što su jastučići stopala. Vrhunac razvoja dostižu kod ljudi, gdje mogu činiti i do 200–400/cm² površine kože.[5][6] Proizvode bistru bezmirisnu supstancu, koja se sastoji uglavnom od vode.

Ekrine žlijezde sastoje se od intraepidermnog spiralnog kanala, "akrosiringija", kanala koji se sastoji od ravnog i smotanog dijela, i sekretorne cjevčice, namotane duboko u dermisu ili hipodermisu.[7] Ekkrina žlijezda se otvara kroz znojnu pore. Namotani dio čine dva koncentrična sloja stubastih ili kuboidnih epitelnih ćelija.[8]Epitelne ćelije pomiješane su sa mioepitelnim ćelijama. Mioepitelne podržavaju sekretorne epitelne ćelije. Kanal ekrine žlijezde čine dva sloja kuboidnih epitelnih ćelija.

Ekrine žlijezde su aktivne u termoregulaciji, pomažući hlađenje isparavanjem vode znoja koji luče žlijezde na površini tijela i emocijskog znojenja (anksioznost, strah, stres i bol).[6][7] Bijeli talog u inače bezbojnim ekrinskim sekretima nastaje isparavanjem koje povećava koncentraciju soli.

ihMiris znoja posljedica je bakterijske aktivnosti na sekrete apokrinih znojnih žlijezda, izrazito različitog tipa znojnih žlijezda koje se nalaze u ljudskoj koži.

Ekrine žlijezde inerviraju se iz simpatičkog nervnog sistema, prvenstveno iz holinergičnih vlakana, čiji se iscjedak mijenja prvenstveno promjenom duboke tjelesne temperature (jezgrene temperature), ali također i adrenergičnim vlaknima.[9] Žlijezde na dlanovima i tabanima ne reagiraju na temperaturu, ali luče u vrijeme emocijskog stresa.

Sekrecija

[uredi | uredi izvor]

Sekret ekrinih žlijezda je sterilni, razrijeđeni rastvor elektrolita s primarnim komponentama bikarbonata, kalija i natrij-hlorida (NaCl),[6] and other minor components such as glucose, pyruvate, lactate, cytokines, immunoglobulins, antimicrobial peptides (e.g., dermcidin), and many others.[6]

U odnosu na plazmu i vanćelijsku tečnost, koncentracija iona Na+ je mnogo niža u znoju (~ 40 mM u znoju, naspram ~ 150 mM u plazmi i vanćelijskoj tečnosti). U početku, unutar ekrinih žlijezda, znoj ima visoku koncentraciju Na+. Ioni Na+ se ponovo apsorbuju u tkivo putem epitelnih natrijevih kanala (ENaC), koji se nalaze na apikalnoj membrani ćelija koje čine kanale ekrinih žlijezda (vidi Sliku. 9 i sl. 10 reference).[10] Ovo ponovno unošenje Na+ iona smanjuje gubitak Na+ tokom procesa znojenja. Pacijenti sa sistemskim pseudohipoaldosteronizmom sindromom koji nose mutacije u genima podjedinice ENaC imaju slani znoj, jer ne mogu reapsorbirati so u znoju[11][12] Kod ovih pacijenata, Na+i koncentracije iona mogu se znatno povećati (do 180 mmol/L).[11][13]

Kod ljudi koji imaju hiperhidrozu, znojne žlijezde (posebno ekrine) pretjerano reagiraju na podražaje i uglavnom su preaktivne, stvarajući više znoja nego što je normalno. Slično tome, pacijenti sa cističnom fibrozom također proizvode slani znoj. Ali u ovim slučajevima problem je u CFTR hloridnom transporteru koji se također nalazi na apikalnoj membrani kanala ekrinih žlijezda.[10]

Dermicidin je novoizolirani antimikrobni peptid koji proizvode ekrine znojne žlijezde.[14]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Neas, John F. "Development of the Integumentary System". u Martini, Frederic H.; Timmons, Michael J.; Tallitsch, Bob (ured.). Embryology Atlas (4th izd.). Benjamin Cumings. Arhivirano s originala, 8. 8. 2012. Pristupljeno 1. 2. 2021.
  2. Krstic, Radivoj V. (18. 3. 2004). Human Microscopic Anatomy: An Atlas for Students of Medicine and Biology. Springer. str. 464. ISBN 9783540536666.
  3. McKean, Erin (2005). "eccrine". The New Oxford American Dictionary (2 izd.). ISBN 9780195170771.
  4. "our weird lack of hair may be the key to our success".
  5. James, William; Berger, Timothy; Elston, Dirk (2005). Andrews' Diseases of the Skin: Clinical Dermatology (10th izd.). Saunders. str. 6–7. ISBN 978-0-7216-2921-6.
  6. 1 2 3 4 Bolognia, J., Jorizzo, J., & Schaffer, J. (2012). Dermatology (3rd ed., pp. 539-544). [Philadelphia]: Elsevier Saunders.]
  7. 1 2 Wilke, K.; Martin, A.; Terstegen, L.; Biel, S. S. (juni 2007). "A short history of sweat gland biology". International Journal of Cosmetic Science. 29 (3): 169–179. doi:10.1111/j.1467-2494.2007.00387.x. ISSN 1468-2494. PMID 18489347.
  8. Cui, Chang-Yi; Schlessinger, David (2015). "Eccrine sweat gland development and sweat secretion". Experimental Dermatology. 24 (9): 644–650. doi:10.1111/exd.12773. ISSN 0906-6705. PMC 5508982. PMID 26014472.
  9. Sokolov, VE; Shabadash, SA; Zelikina, TI (1980). "Innervation of eccrine sweat glands". Biology Bulletin of the Academy of Sciences of the USSR. 7 (5): 331–46. PMID 7317512.
  10. 1 2 Hanukoglu I, Boggula VR, Vaknine H, Sharma S, Kleyman T, Hanukoglu A (januar 2017). "Expression of epithelial sodium channel (ENaC) and CFTR in the human epidermis and epidermal appendages". Histochemistry and Cell Biology. 147 (6): 733–748. doi:10.1007/s00418-016-1535-3. PMID 28130590.
  11. 1 2 Hanukoglu A (Nov 1991). "Type I pseudohypoaldosteronism includes two clinically and genetically distinct entities with either renal or multiple target organ defects". The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism. 73 (5): 936–44. doi:10.1210/jcem-73-5-936. PMID 1939532.
  12. Hanukoglu I, Hanukoglu A (Jan 2016). "Epithelial sodium channel (ENaC) family: Phylogeny, structure-function, tissue distribution, and associated inherited diseases". Gene. 579 (2): 95–132. doi:10.1016/j.gene.2015.12.061. PMC 4756657. PMID 26772908.
  13. Edelheit, Oded; Hanukoglu, Israel; Shriki, Yafit; Tfilin, Matanel; Dascal, Nathan; Gillis, David; Hanukoglu, Aaron (2010). "Truncated beta epithelial sodium channel (ENaC) subunits responsible for multi-system pseudohypoaldosteronism (PHA) support partial activity of ENaC". The Journal of Steroid Biochemistry and Molecular Biology. 119 (1–2): 84–88. doi:10.1016/j.jsbmb.2010.01.002. PMID 20064610.
  14. Niyonsaba, F; Suzuki, A; Ushio, H; Nagaoka, I; Ogawa, H; Okumura, K (2009). "The human antimicrobial peptide dermcidin activates normal human keratinocytes". The British Journal of Dermatology. 160 (2): 243–9. doi:10.1111/j.1365-2133.2008.08925.x. PMID 19014393.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]