Apokrina znojna žlijezda
| Apokrina znojna žlijezda | |
|---|---|
 Kompleks znojne žlijezde | |
| Detalji | |
| Prekursor | Primarna klica epitela [3] |
| Sistem | Kožni |
| Živac | Adrenergični nervi[2] |
| Identifikatori | |
| Latinski | 'Glandula sudorifera apocrina[1] |
| MeSH | D001050 |
| TH | TH {{{2}}}.html HH3.12.00.3.03002 .{{{2}}}.{{{3}}} |
| FMA | 59155 |
| Anatomska terminologija | |
Apokrina znojna žlijezda (grč. apo– = dalje + krinein = odvajati))[4][5] sastoji se od namotanog sekretornog dijela smještenog na spoju dermisa i potkožne masti, odakle se ravni dio ubacuje i izlučuje u infundibulski dio dlakinog folikula.[6] Kod ljudi se apokrine znojne žlijezde nalaze samo na određenim lokacijama tijela: pazuh, areola i bradavica dojke, ušni kanal, očni kapak, krila nozdrva, perineumaka regija i neki dijelov vanjskih genitalija.[7] Modificirane apokrine žlijezde uključuju cilijarne žlijezde u očnim kapcima, cerumenske žlijezde, koje proizvode ušni vosak i mliječne žlijezde, koje proizvode mlijeko.[2] Ostatak tijela prekriven je ekrina znojna žlijezda.[8]
Većina sisara koji nisu primati, međutim, imaju apokrine znojne žlijezde na većem dijelu svog tijela.[7] Domaće životinje kao što su psi i mačke imaju apokrine žlijezde na svakom dlakinom folikulu, ali ekrine znojne žlijezde samo u jastučićima stopala i njušci. Njihove apokrine žlijezde, poput onih kod ljudi, proizvode masnu, neprozirnu tečnost bez mirisa, koja svoj karakteristični miris dobiva razgradnjom pomoću bakterija.[9] Ekrine žlijezde na njihovim šapama povećavaju trenje i sprečavaju ih da skliznu pri bijegu od opasnosti.[10]
Struktura
[uredi | uredi izvor]Apokrina žlijezda sastoji se od glomerulskih sekrecijskih cjevčicai izvodnog kanala koji se otvara u dlakin folikul;[11] povremeno, kanal za izlučivanje otvara se i na površini kože pored dlake.[12] Žlijezda je velika i spužvasta, smještena u potkožnoj masti duboko u dermisu,[8][13] i ima veću ukupnu strukturu i lumen, promjera ekrinih znojnih žlijezda.[14][7] Sekrecijske tubule apokrinih žlijezda su jednoslojne, ali za razliku od ekrinih tubula sadrže samo jedan tip epitelnih ćelija kanalića,[15] promjera ovisnog o njihovom položaju, a ponekad se granaju u više kanala. Cjevčice su umotane u mioepitelne ćelije, koje su razvijenije nego u njihovim primjerima kod ekrinih žlijezda.[16][17]
Znojenje
[uredi | uredi izvor]Kod papkarskih i torbarskih životinja apokrine žlijezde djeluju kao glavni termoregulator, izlučujući vodenasti znoj.[8] Međutim, apokrine znojne žlijezde luče (i na kraju smrdljiv) spoj masnog tkiva koji djeluje kao feromon, ,[18] teritorijalna oznaka i signal upozorenja.[19][20][21] Budući da su osjetljive na adrenalin, apokrine znojne žlijezde sudjeluju u emocijskom znojenju kod ljudi (izazvano tjeskobom, stresom, strahom, seksualnom stimulacijom i bolom).[20]
U petomjesečnom ljudskom fetusu, apokrine žlijezde raspoređene su po cijelom tijelu; nakon nekoliko sedmica postoje u samo ograničenim područjima,[8] uključujući pazuhe i vanjske genitalije.[7] Oni su neaktivni sve dok ih ne podstaknu hormonske promjene u pubertetu.[20]
Mehanizam
[uredi | uredi izvor]Apokrina žlijezda luči uljastu tečnost sa proteinima, lipidimai steroidima, koja prije mikrobne aktivnosti nema mirisa. Pojavljuje se na površini kože pomiješanoj sa sebumom, dok se lojne žlijezde otvaraju u isti dlakin folikul.[22] Za razliku od ekrinih znojnih žlijezda, koje kontinuirano izlučuju, apokrine žlijezde izlučuju u periodičnim udarima.[18]
Prvobitno se smatralo da apokrine znojne žlezde koriste samo apokrino lučenje: vezikule se odlijepe od sekretornih ćelija, a zatim se razgrađuju u lučenju sekreta, oslobađajući svoj proizvod.[23] Novija istraživanja pokazala su također da dolazi do merokrinog lučenja.[24]
Mioepitelne stanice formiraju glatke mišiće oko sekretornih ćelija; kada se mišići stegnu, stisnu sekretorne kanale i istisnu nakupljenu tečnost u dlakin folikul.[18][25] Znoj i sebum se miješaju u folikulu dlake i pomiješani stižu na površinu epiderme.[8] Apokrini znoj je oblačan, viskozan, u početku bez mirisa i na pH 6–7,5. Sadrži vodu, proteine, ugljikohidrate otpadni materijal i NaCl.[26] Znoj postiže svoj karakterističan miris tek nakon što ga razgrade bakterije, što oslobađa isparljive molekule mirisa.[26].[22] više bakterija (posebno korinebaktrije) dovodi do jačeg mirisa. Prisustvo pazušne dlake također čini miris još oštrijim, jer se na dlakama nakupljaju izlučevine, ostaci keratina i bakterije.[27][13]
Rasprostranjenost
[uredi | uredi izvor]Sisari koji nisu primati obično imaju apokrine znojne žlijezde na većini površine tijela.[7] Konji ih koriste kao uređaj za termoregulaciju, jer su regulirani adrenalinom i šire distribuiranikod kopitR nego u drugim grupama.[28] Tvor, s druge strane, koriste žlijezde za ispuštanje sekreta koji djeluje kao moćan obrambeni mehanizam.
"Aksilarni organi", ograničena područja sa jednakim brojem apokrinih i ekrinih znojnih žlijezda, postoje samo kod čovjek, gorila i čimpanza.[8] Kod ljudi su apokrine žlijezde u ovoj regiji najrazvijenije (sa najsloženijim glomerulima).[16] Muškarci imaju više apokrinih žlijezda znojnica nego žene u svim aksilarnim regijama.[29][30]
Još nema dokaza da se bilo kakve znojne žlijezde bitno razlikuju po rasnim skupinama, s tim što većina studija tvrdi da su varijacije podložne metodskim nedostacima.[31]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Federative International Committee on Anatomical Terminology (2008). Terminologia histologica: international terms for human cytology and histology. Philadelphia: Wolters Kluwer Health/Lippincott Williams & Wilkins. str. 121. ISBN 9780781775373.
- ^ a b Krstic 2004, str. 466.
- ^ Tsai 2006, str. 496.
- ^ McKean, Erin (2005). "apocrine". The New Oxford American Dictionary (2 izd.). ISBN 9780195170771.
- ^ McKean, Erin (2005). "apo-". The New Oxford American Dictionary (2 izd.). ISBN 9780195170771.
- ^ Elston, William D.; James, Timothy G.; Berger, Dirk M. (2006). Andrew's Diseases of the Skin: Clinical Dermatology (10th izd.). Philadelphia: Saunders Elsevier. str. 7. ISBN 9780808923510.
- ^ a b c d e Kurosumi, Shibasaki i Ito 1984, str. 255.
- ^ a b c d e f Edgar Folk Jr, G.; Semken Jr, A. (1. 9. 1991). "The evolution of sweat glands". International Journal of Biometeorology. 35 (3): 180–6. Bibcode:1991IJBm...35..180F. doi:10.1007/BF01049065. ISSN 0020-7128. PMID 1778649.
- ^ Eroschenko 2008, str. 228–229.
- ^ Wilke et al. 2007, str. 170.
- ^ Kurosumi, Shibasaki i Ito 1984, str. 255–256.
- ^ Tsai 2006, str. 496–497.
- ^ a b Tsai 2006, str. 497.
- ^ Krstic 2004, str. 468.
- ^ Bolognia, Jean; Jorizzo, Joseph L.; Schaffer, Julie V. (2012). Dermatology. Structure and Function of Eccrine, Apocrine and Sebaceous Glands (3rd izd.). str. 539–544. ISBN 978-0723435716.
- ^ a b Kurosumi, Shibasaki i Ito 1984, str. 256.
- ^ Eroschenko 2008, str. 226.
- ^ a b c Spearman, Richard Ian Campbell (1973). The Integument: A Textbook For Skin Biology. Biological Structure and Function Books. 3. CUP Archive. str. 137. ISBN 9780521200486.
- ^ "Cutaneous Apocrine Gland Tumors". The Merck Veterinary Manual. Merck Sharp & Dohme Corp. Arhivirano s originala, 4. 3. 2016.
- ^ a b c Wilke et al. 2007, str. 171.
- ^ Jordania, Joseph (2011). Why do People Sing? Music in Human Evolution. Tbilisi, Georgia: Logos. str. 123–124. ISBN 9789941401862.
- ^ a b Wilke et al. 2007, str. 175.
- ^ "sweat gland". Miller-Keane Encyclopedia & Dictionary of Medicine, Nursing, and Allied Health (7th izd.). Saunders. 2003. Pristupljeno 18. 12. 2012.
- ^ Henrikson, Ray C.; Kaye, Gordon I.; Mazurkiewicz, Joseph E. (1. 7. 1997). NMS Histology (3rd izd.). Lippincott Williams & Wilkins. str. 234. ISBN 9780683062250.
- ^ Martini, Frederic. Anatomy and Physiology' 2007. Rex Bookstore, Inc. str. 122. ISBN 9789712348075.
- ^ a b Draelos, Zoe Diana (2010). "Prevention of Cosmetic Problems". u Norman, R. A. (ured.). Preventive Dermatology. Springer. str. 182. doi:10.1007/978-1-84996-021-2_16. ISBN 9781849960267.
- ^ Neas, John F. "Development of the Integumentary System". u Martini, Frederic H.; Timmons, Michael J.; Tallitsch, Bob (ured.). Embryology Atlas (4th izd.). Benjamin Cumings. Arhivirano s originala, 8. 8. 2012. Pristupljeno 17. 12. 2012.
- ^ Caceci, Thomas. "Integument I: Skin". VM8054 Veterinary Histology Laboratory Exercises. Virginia–Maryland Regional College of Veterinary Medicine. Arhivirano s originala, 13. 5. 2015. Pristupljeno 19. 12. 2012.
- ^ Wilke et al. 2007, str. 174.
- ^ Stoddart 1990, str. 60.
- ^ Taylor, Susan C. (1. 2. 2002). "Skin of color: Biology, structure, function, and implications for dermatologic disease". Journal of the American Academy of Dermatology. 46 (2, Supplement 2): S41–S62. doi:10.1067/mjd.2002.120790. PMID 11807469.
Dopunska literatura
[uredi | uredi izvor]- Eroschenko, Victor P. (2008). "Integumentary System". DiFiore's Atlas of Histology with Functional Correlations. Lippincott Williams & Wilkins. str. 212–234. ISBN 9780781770576.
- Krstic, Radivoj V. (18. 3. 2004). Human Microscopic Anatomy: An Atlas for Students of Medicine and Biology. Springer. str. 464, 466–469. ISBN 9783540536666.
- Kurosumi, Kazumasa; Shibasaki, Susumu; Ito, Toshiho (1984). "Cytology of the Secretion in Mammalian Sweat Glands". u Bourne, Geoffrey H.; Danielli, James F. (ured.). Protein Diffusion in Cell Membranes: Some Biological Implications. Orlando, Florida: Academic Press. str. 253–330. ISBN 9780123644879.
- Stoddart, D. Michael (1990). The scented ape: The biology and culture of human odour. Cambridge: Cambridge University Press. str. 60–61. ISBN 978-0521375115.
- Tsai, Ren-Yu (1. 1. 2006). "Treatment of Excessive Axillary Sweat Syndrome (Hyperhidrosis, Osmidrosis, Bromhidrosis) with Liposuction". u Shiffman, Melvin A.; Di Giuseppe, Alberto (ured.). Liposuction: Non-Cosmetic Applications. Germany: Springer. str. 496–497. ISBN 9783540280439.
- Wilke, K.; Martin, A.; Terstegen, L.; Biel, S. S. (juni 2007). "A short history of sweat gland biology". International Journal of Cosmetic Science. 29 (3): 169–179. doi:10.1111/j.1467-2494.2007.00387.x. ISSN 1468-2494. PMID 18489347.
- Preti, George; Leyden, James (2010). "Genetic Influence on Human Body Odor: From Genes to the Axillae". Journal of Investigative Dermatology. 130 (2): 334–346. doi:10.1038/jid.2009.396. PMID 20081888.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Diagram of eccrine and apocrine sweat glands from Mayo Clinic
