Lojna žlijezda

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Lojna žlijezda
Hair follicle-en.svg
Dlakin folikul i lojna žlijezda
Skin.png
Poprečni presjek kožnih slojeva. Dlakin folikul sa združenim strukturama
(lojne žlijezde obilježene u centru lijevo)
Detalji
LatinskiGlandula sebacea
PrekurzorEktoderm
SistemKožni
Identifikatori
Gray'sp.1069
TAA16.0.00.030
A15.2.07.044
FMA59160
Anatomska terminologija

Lojna žlijezda jest egzokrina kožna žlijezda mikroskopskih dimenzija, koja se otvara u dlakinom folikulu za lučenje masne ili voštane materije, zvane sebum, koji podmazuje dlaku i kožu sisara.[1] Kod ljudi se lojne žlezde javljaju u najvećem broju na licu i vlasištu, ali i na svim dijelovima kože, osim na dlanovima i tabanima. U očnim kapcima su meibomske žlijezde, koje se nazivaju i tarzalne žlijezde, tip lojnih žlijezda koje u suze izlučuju posebnu vrstu sebuma. Oko ženske bradavice, areolske su specijalizirane lojne žlijezde za podmazivanje bradavice. Fordyceove mrlje su benigne, vidljive lojne žlijezde koje se obično nalaze na usnama, desnima i unutrašnjim površinama obraza i genitalijama.

Nekoliko srodnih medicinskih stanja uključuje sebum – kao što su akne, hiperplazija i lojni adenom. To se obično može pripisati preaktivnim lojnim žlijezdama, koje proizvode višak sebuma.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Lojne žlezde nalaze se na svim područjima kože, osim na dlanovima ruku i tabanima stopala.[2] Postoje dva tipa lojnih žlijezda, one povezane sa dlakinim folikulom i one koje postoje nezavisno.[3]

Lojne žlijezde nalaze se u područjima prekrivenim dlakama, gdje su povezane sa dlakinim folikulima. Jedna ili više žlijezda može okruživati svaki folikul dlake, a same žlijezde su okružene mišićem musculus arrector pili, čineći pilolojnu jedinicu. Žlijezde imaju acisku strukturu (poput jagodičaste bobice), u kojoj se više žlijezda grana od središnjeg kanala. Žlijezde talože sebum na dlačicama i dovode ga na površinu kože duž dlaka. Struktura koja se sastoji od dlake, folikula dlake, mišića odvodnika i lojnih žlijezda, epidermna je invaginacija poznata kao pilolojna jedinica.[3]

Lojne žlezde nalaze se i na bezdlakim područjima (gola koža, očni kapci, nos, penis, labia minora, unutrašnje sluznice membrana obraza i bradavice.[3] Neke lojne žlezde imaju jedinstvena imena. Lojne žlijezde na usni i sluznici obraza te na genitalijama poznate su kao Fordyceove mrlje, a žlijezde na kapcima su poznate kao meibomske. Lojne žlijezde dojke poznate su i kao Montgomeryjeve žlijezde.[4]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Lojne žlijezde su prvi put vidljive od 13. do 16. sedmice razvoja fetusa, tj. prenatalnog života, kao ispupčenje sa folikula dlake.[5] Lojne žlijezde razvijaju se iz istog tkiva iz kojeg nastaje epiderma kože. Prekomjerno izražavanje signalnih faktora Wnt, Myc i SHH svi povećavaju vjerovatnoću prisustva lojnih žlijezda. Lojne žlijezde razvijaju se iz istog tkiva iz kojeg nastaje epidermis kože. Prekomerno izražavanje signalnih faktora Wnt, Myc i SHH svi povećavaju vjerovatnoću prisustva lojnih žlijezda.[4]

Lojne žlezde ljudskog fetusa luče supstancu zvanu vernix caseosa, voštanu, prozirnu bijelu supstancu koja prekriva kožu novorođenčadi.[6] Nakon rođenja, aktivnost žlijezda opada dok gotovo nema aktivnosti tokom uzrasta 2–6 godina, a zatim se povećava do vrhunca aktivnosti tokom puberteta, zbog povišenih nivoa androgena.[5]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

U odnosu na keratinocite koji čine folikul dlake, lojne žlijezde sastoje se od ogromnih ćelija s mnogo velikih vezikula koje sadrže sebum.[7] Ove ćelije imaju Na+ i Cl ionske kanale, ENaC i CFTR (vidi sliku 6 i sliku 7 u referenci [7]).

Lojne žlijezde luče masnu, voštanu supstancu zvanu sebum (lat. = mast, loj) koja je n od triglicerida, voskastih estera, skvalena i metabolita ćelija koje proizvode masnoću. Sebum podmazuje kožu i dlaki sisara.[8] Lojni sekreti zajedno s izlučenima apokrinim žlijezdama također imaju važnu ulogu u termoregulaciji. U vrućim uvjetima, izlučevine emulgiraju znoj koji proizvode ekrine žlijezde i to stvara list koji se lahko ne gubi u kapima znoja. Ovo je važno za odgađanje dehidracije. U hladnijim uvjetima, sebum sadrži više lipida, pa u vlaženju dlake i kože kiša se učinkovito odbija.[9][10]

Sebum se proizvodi u holokrinom procesu, u kojem ćelijee unutar lojne žlijezde pucaju i raspadaju se oslobađajući sebum, a ostaci ćelija luče se zajedno s njim.[11][12] Ćelijee se neprestano zamjenjuju mitozom u dnu kanala.[3]

Sebum[uredi | uredi izvor]

Sebum, kojeg luči lojna žlijezda kod ljudi, sastoji se prvenstveno od triglicerida (≈41%), esterskih voskova (≈26%), skvalena (≈12%) i slobodnih masnih kiselina (≈16%).[6][13] Sastav sebuma razlikuje se među vrstama.[13] Esteri voska i skvalen jedinstveni su za sebum i ne proizvode se kao konačni proizvodi nigdje drugdje u tijelu.[4] Sapijenska kiselina je masna kiselina sebuma koja je jedinstvena za ljude i koja je uključena u razvoj akni.[14] Sebum nema mirisa, ali njegova razgradnja bakterijama može proizvesti snažne mirise.[15]

Poznato je da spolni steroidi utiču na brzinu lučenja sebuma; pokazalo se da androgeni poput testosterona stimuliraju sekreciju, a estrogeni je inhibiraju.[16] Dihpdrotestosteron djeluje kao primarni androgen u prostati i u folikulima dlake.[17][18]

Imunska funkcija i ishrana[uredi | uredi izvor]

Lojne žlijezde dio su tjelesnog pokrovnog sistema i služe za zaštitu tijela od mikroorganizama. Lojne žlijezde luče kiseline koje tvore kiselinski plašt. Ovo je tanak, blago kiselinski film na površini kože koji djeluje kao prepreka za mikrobe koji mogu u nju prodrijeti.[19] Kiselost (pH) kože je između 4,5 i 6,2,[20] koja pomaže u neutralisanju alkalne prirode zagađivača.[21] Lojni lipidi pomažu u održavanju integriteta kožne barijere[9][22][23] i opskrbljuju kožu vitaminom E.[24]

Jedinstvene lojne žlijezde[uredi | uredi izvor]

Tokom poslednja tri meseca razvoja fetusa, lojne žlezde proizvode vernix caseosa, voštanu bijelu supstancu koja prekriva kožu da bi je zaštitila od amnionske tečnosti.[25]

Areolske žlijezde nalaze se u areolama koje okružuje bradavicu u ženskoj dojci. Te žlijezde luče uljnu tekućinu koja podmazuje bradavicu, a također luče i hlapljive spojeve za koje se smatra da služe kao njušni poticaj za novorođenče. Tokom trudnoće i dojenja ove se žlijezde, koje se nazivaju i Montgomeryjeve, povećavaju.[26]

Meibomove žlijezde u kapcima luče oblik sebuma koji se naziva meibum na oko, koji usporava isparavanje suza.[27] Također služi za stvaranje hermetičkog zatvarača kada su oči zatvorene, a kvalitet njihovih lipida sprečava i slijepljenje kapaka. Meibomske žlijezde su poznate i pod nazivom tarzalne žlijezde, Zeisove žlijezde i palpebralne žlijezde.[28] One se pričvršćuju direktno na folikule trepavica, koji su okomito poredani unutar tarzalne ploče očnih kapaka.

Fordyceove mrlje ili Fordyceove granule su ektopske lojne žlijezde koje se nalaze na genitalijama i oralnoj sluznici. Pokazuju se kao žućkasto-bijele milje (mrlje od mlijeka).[29]

Ušni vosak djelomično se sastoji od sebuma koji proizvode žlijezde u ušnom kanalu. Ovi sekreti su viskozni i imaju visok sadržaj lipida, što omogućava dobro podmazivanje.[30]

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Stanja lojnih žlijezda.

Lojne žlijezde sudjeluju u nastanku kožnih problema kao što su akne i keratosis pilaris. U porama kože, sebum i keratin mogu stvoriti hiperkeratotični čep zvani komedo.

Akne[uredi | uredi izvor]

Akne su vrlo čest problem, posebno tokom puberteta u tinejdžera, i smatra se da se odnosi na povećanu proizvodnju sebuma zbog hormonskih faktora. Povećana proizvodnja sebuma može dovesti do začepljenja kanala lojnih žlijezda. To može uzrokovati komedo, (obično se naziva miteser ili bijelac), što može dovesti do infekcije, posebno bakterijama Cutibacterium acnes. To može upaliti komedoe, koji se zatim promijene u karakteristične lezije akni. Kmednost se uglavnom javljaj na područjima s više lojnih žlijezda, posebno lica, ramena, gornjeg dijela grudi i leđa. Bubuljuce mogu biti "crne" ili "bijele", ovisno o tome je li blokirana cijela pilolojna jedinica ili samo lojni kanal.[31] Lojni filamenti – bezazlene nakupine sebuma – često se zamjenjuju za "bijeloglave" bubuljice.

Na raspolaganju su mnogi tretmani za akne, od smanjenja šećera u prehrani, do lijekova koji uključuju antibiotike, benzoil-peroksid, retinoide i hormonske tretmane.[31] Retinoidi smanjuju količinu sebuma koji proizvode lojne žlijezde.[32] Ako uobičajeni tretmani ne uspiju, kao mogući uzrok može se sumnjati na prisustvo grinje Demodex.[33]

Ostalo[uredi | uredi izvor]

Ostale promjene koje uključuju lojne žlijezde obuhvataju:

  • Seboreja se odnosi na preaktivne lojne žlijezde, uzrok masne kože[4] ili dlake.[15]
  • Lojna hiperplazija, odnosi se na prekomjerno razmnožavanje ćelija unutar žlijezda i makroskopski vidljive kao male papule na koži, posebno na čelu, nosu i obrazima.[34]
  • Seborejni dermatitis, hronični, obično blagi oblik dermatitisa zahvaćen promjenama u lojnicama.[35] U novorođenoj dojenčadi seborejski dermatitis može se javiti kao perut.
  • Psorijaza slična seboreji (poznata i kao "sebopsorijaza"[36] i "seborijaza") je stanje kože koje karakteriše psorijaza sa preklapajućim seboroičnim dermatitisom.[2]:193
  • Lojni adenom, benigni spororastući tumor – koji, međutim, u rijetkim slučajevima može biti preteča sindroma karcinoma poznatog kao Muir-Torreov sindrom.[4]
  • Lojni karcinom, neuobičajen i agresivan kožni tumor.[37]
  • Lojna cista je termin koji se koristi, kako za epidermoidnu, tako i pilarnu cistu, iako nijedno od njih ne sadrži sebum, samo keratin i ne potieče iz lojne žlijezde, pa tako i nisu istinske lojne ciste. Prava lojna cista je relativno rijetka i poznata je kao steatocystoma.[38]
  • Lojni nevus, područje bez dlaka ili naslaga na vlasištu ili koži, uzrokovane prekomjernim rastom lojnih žlijezda. Stanje je urođeno, a plak postaje sve gušći u odrasloj dobi.[39]
  • Fimatozna rozacea je kožna promjena koju karakteriše prekomjerni rast lojnih žlijezda.[36]

Historija[uredi | uredi izvor]

Riječ lojnica, što znači "sastoji se od sebuma", prvi put je nazvana 1728. godine, a dolazi od latinskog za "loj". Lojne žlezde dokumentovane su barem od najmanje 1746.; Jean Astruc, ih je definirao kao "... žlijezde koje izdvajaju masnoću". Opisuje ih u usnoj šupljini i na glavi, kapcima i uhu, kao što je "univerzalno" priznato. Astruc opisuje da ih blokiraju „male životinje“ koje su „implantirane“ u kanale za izlučivanje a njihovo prisustvo u usnoj šupljini pripisuje aptoznim čirevima, napominjući da "ove žlijezde prirodno luče viskoznu tećnost koja daje razne boje i konzistencije ... u svom prirodnom stanju je vrlo blag, balzamski i namijenjen vlaženju i podmazivanju usta" . U Načelima fiziologije 1834. godine, Andrew Combe je primijetio da žlijezde nisu bile prisutne na dlanovima ruku ili stopalima.[40][41][42]

Ostale životinje[uredi | uredi izvor]

Primjer gularne (vrtatne) žlijezde kod mužjaka crnog šišmiša sa kapuljačom[43]

Prepucijske žlijezde miševa i pacova su velike modificirane lojne žlijezde koje proizvode feromone koje se koriste za teritorijalno obilježavanje.[4] Ove i mirisne žlijezde s bokova hrčaka imaju sličan sastav kao ljudske lojne žlijezde, a reagiraju na androgen i korištene su kao osnova za proučavanje.[4] Neke vrste šišmiša, uključujući meksičkog saslobodnim repom, imaju specijaliziranu lojnu žlijezdu koja se javlja na grlu i naziva se "gularna žlijezda".[44] Ova žlijezda je češće prisutna u mužjaksa nego u ženki i pretpostavlja se da se sekreti žlijezde koriste za označavanje mirisom.[45]

Lojni adenitis je autoimuna bolest koja pogađa lojne žlijezde. Uglavnom je poznato da se javlja kod pasa, posebno pudlica i akita, gdje se smatra da je uglavnom autosomno recesivno nasleđen. Također je opisan kod mačaka, a jedan izvještaj opisuje ovo stanje kod kunića. Kod ovih životinja uzrokuje gubitak dlake, iako se priroda i raspored gubitaka jako razlikuju.[46]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lovászi, Marianna; Szegedi, Andrea; Zouboulis, Christos C.; Törőcsik, Dániel (17. 10. 2017). "Sebaceous-immunobiology is orchestrated by sebum lipids". Dermato-endocrinology. Informa UK Limited. 9 (1): e1375636. doi:10.1080/19381980.2017.1375636. ISSN 1938-1980. PMC 5821166. PMID 29484100.
  2. ^ a b James, William D.; Berger, Timothy; Elston, Dirk M. (2006). Andrews' Diseases of the Skin: Clinical dermatology. Saunders Elsevier. str. 7. ISBN 978-0-7216-2921-6.
  3. ^ a b c d Young, Barbra; Lowe, James S; Stevens, Alan; Heath, John W; Deakin, Philip J (mart 2006). Wheater's Functional Histology (5 izd.). Elsevier Health Sciences. str. 175–178. ISBN 978-0-443-06850-8.
  4. ^ a b c d e f g Smith, K. R.; Thiboutot, D. M. (2007). "Thematic Review Series: Skin Lipids. Sebaceous Gland Lipids: Friend Or Foe?". Journal of Lipid Research. 49 (2): 271–281. doi:10.1194/jlr.R700015-JLR200. PMID 17975220.
  5. ^ a b Thiboutot, D (juli 2004). "Regulation of human sebaceous glands". The Journal of Investigative Dermatology. 123 (1): 1–12. doi:10.1111/j.1523-1747.2004.t01-2-.x. PMID 15191536.
  6. ^ a b Thody, A. J.; Shuster, S. (1989). "Control and Function of Sebaceous Glands". Physiological Reviews. 69 (2): 383–416. doi:10.1152/physrev.1989.69.2.383. PMID 2648418.
  7. ^ a b Hanukoglu I, Boggula VR, Vaknine H, Sharma S, Kleyman T, Hanukoglu A (januar 2017). "Expression of epithelial sodium channel (ENaC) and CFTR in the human epidermis and epidermal appendages". Histochemistry and Cell Biology. 147 (6): 733–748. doi:10.1007/s00418-016-1535-3. PMID 2813059.
  8. ^ Dellmann's textbook of veterinary histology (405 pages), Jo Ann Coers Eurell, Brian L. Frappier, 2006, p.29, weblink: Books-Google-RTOC.
  9. ^ a b Zouboulis CC (2004). "Acne and Sebaceous Gland Function". Clinics in Dermatology. 22 (5): 360–366. doi:10.1016/j.clindermatol.2004.03.004. PMID 15556719.
  10. ^ Porter AM (2001). "Why do we have apocrine and sebaceous glands?". J R Soc Med. 94 (5): 236–7. doi:10.1177/014107680109400509. PMC 1281456. PMID 11385091.
  11. ^ Victor Eroschenko, diFiore's Atlas of Histology with functional correlations, Lippincott Williams & Wilkins, 10th edition, 2005. p. 41
  12. ^ Dorland's (2012). Dorland's Illustrated Medical Dictionary (32nd izd.). Elsevier Saunders. str. 866. ISBN 978-0-19-856878-0.
  13. ^ a b Cheng JB, Russell DW (septembar 2004). "Mammalian Wax Biosynthesis II: Expression cloning of wax synthase cDNAs encoding a member of the acyltransferase enzyme family" (PDF). The Journal of Biological Chemistry. 279 (36): 37798–807. doi:10.1074/jbc.M406226200. PMC 2743083. PMID 15220349. Arhivirano s originala (PDF), 6. 7. 2006. Pristupljeno 2. 2. 2021.
  14. ^ Webster, Guy F.; Anthony V. Rawlings (2007). Acne and Its Therapy. Basic and clinical dermatology. 40. CRC Press. str. 311. ISBN 978-0-8247-2971-4.
  15. ^ a b Draelos, Zoe Diana (2005). Hair care: an illustrated dermatologic handbook. London; New York: Taylor & Francis. str. 26. ISBN 978-1-84184-194-6.
  16. ^ Sweeney TM (decembar 1968). "The Effect of Estrogen and Androgen on the Sebaceous Gland Turnover Time". The Journal of Investigative Dermatology. 53 (1): 8–10. doi:10.1038/jid.1969.100. PMID 5793140.
  17. ^ Amory JK, Anawalt BD, Matsumoto AM, Page ST, Bremner WJ, Wang C, Swerdloff RS, Clark RV (juni 2008). "The effect of 5alpha-reductase inhibition with dutasteride and finasteride on bone mineral density, serum lipoproteins, hemoglobin, prostate specific antigen and sexual function in healthy young men". J. Urol. 179 (6): 2333–8. doi:10.1016/j.juro.2008.01.145. PMC 2684818. PMID 18423697.
  18. ^ Wilkinson, P.F. Millington, R. (1983). Skin (Digitally printed version izd.). Cambridge (GB) [etc.]: Cambridge university press. str. 151. ISBN 978-0-521-24122-9.
  19. ^ Monika-Hildegard Schmid-Wendtner; Korting Schmid-Wendtner (2007). Ph and Skin Care. ABW Wissenschaftsverlag. str. 31–. ISBN 978-3-936072-64-8. Pristupljeno 19. 6. 2012.
  20. ^ Zlotogorski A (1987). "Distribution of skin surface pH on the forehead and cheek of adults". Arch. Dermatol. Res. 279 (6): 398–401. doi:10.1007/bf00412626. PMID 3674963.
  21. ^ Schmid MH, Korting HC (1995). "The concept of the acid mantle of the skin: its relevance for the choice of skin cleansers" (PDF). Dermatology. 191 (4): 276–80. doi:10.1159/000246568. PMID 8573921. Arhivirano s originala (PDF), 1. 3. 2011.
  22. ^ Youn, S. W. (2010). "The Role of Facial Sebum Secretion in Acne Pathogenesis: Facts and Controversies". Clinics in Dermatology. 28 (1): 8–11. doi:10.1016/j.clindermatol.2009.03.011. PMID 20082943.
  23. ^ "Thematic Review Series: Skin Lipids. Antimicrobial lipids at the skin surface". 10. 5. 2011.
  24. ^ Thiele, Jens J.; Weber, Stefan U.; Packer, Lester (1999). "Sebaceous Gland Secretion is a Major Physiologic Route of Vitamin E Delivery to Skin". Journal of Investigative Dermatology. 113 (6): 1006–1010. doi:10.1046/j.1523-1747.1999.00794.x. PMID 10594744.
  25. ^ Zouboulis, Christos C.; Baron, Jens Malte; Böhm, Markus; Kippenberger, Stefan; Kurzen, Hjalmar; Reichrath, Jörg; Thielitz, Anja (2008). "Frontiers in Sebaceous Gland Biology and Pathology". Experimental Dermatology. 17 (6): 542–551. doi:10.1111/j.1600-0625.2008.00725.x. PMID 18474083.
  26. ^ Doucet, Sébastien; Soussignan, Robert; Sagot, Paul; Schaal, Benoist (2009). Hausberger, Martine (ured.). "The Secretion of Areolar (Montgomery's) Glands from Lactating Women Elicits Selective, Unconditional Responses in Neonates". PLOS ONE. 4 (10): e7579. doi:10.1371/journal.pone.0007579. PMC 2761488. PMID 19851461.
  27. ^ McCulley, JP; Shine, WE (mart 2004). "The lipid layer of tears: dependent on meibomian gland function". Experimental Eye Research. 78 (3): 361–5. doi:10.1016/s0014-4835(03)00203-3. PMID 15106913.
  28. ^ Dorland's (2012). Dorland's Illustrated Medical Dictionary (32nd izd.). Elsevier Saunders. str. 781. ISBN 978-0-19-856878-0.
  29. ^ Dorland's (2012). Dorland's Illustrated Medical Dictionary (32nd izd.). Elsevier Saunders. str. 802. ISBN 978-0-19-856878-0.
  30. ^ Roeser, RJ; Ballachanda, BB (decembar 1997). "Physiology, pathophysiology, and anthropology/epidemiology of human earcanal secretions". Journal of the American Academy of Audiology. 8 (6): 391–400. PMID 9433685.
  31. ^ a b Britton, the editors Nicki R. Colledge, Brian R. Walker, Stuart H. Ralston; illustrated by Robert (2010). Davidson's principles and practice of medicine (21st izd.). Edinburgh: Churchill Livingstone/Elsevier. str. 1267–1268. ISBN 978-0-7020-3085-7.
  32. ^ Farrell LN, Strauss JS, Stranieri AM (decembar 1980). "The treatment of severe cystic acne with 13-cis-retinoic acid. Evaluation of sebum production and the clinical response in a multiple-dose trial". Journal of the American Academy of Dermatology. 3 (6): 602–11. doi:10.1016/S0190-9622(80)80074-0. PMID 6451637.
  33. ^ Zhao YE, Peng Y, Wang XL, Wu LP, Wang M, Yan HL, Xiao SX (2011). "Facial dermatosis associated with Demodex: a case-control study". J Zhejiang Univ Sci B. 12 (12): 1008–15. doi:10.1631/jzus.B1100179. PMC 3232434. PMID 22135150.
  34. ^ James, William D.; Berger, Timothy G. (2006). Andrews' Diseases of the Skin: clinical Dermatology. Saunders Elsevier. str. 662. ISBN 978-0-7216-2921-6.
  35. ^ Dessinioti, C.; Katsambas, A. (2013). "Seborrheic dermatitis: etiology, risk factors, and treatments: facts and controversies". Clin Dermatol. 31 (4): 343–51. doi:10.1016/j.clindermatol.2013.01.001. PMID 23806151.
  36. ^ a b Rapini, Ronald P.; Bolognia, Jean L.; Jorizzo, Joseph L. (2007). Dermatology: 2-Volume Set. St. Louis: Mosby. ISBN 978-1-4160-2999-1.
  37. ^ Nelson BR, Hamlet KR, Gillard M, Railan D, Johnson TM (juli 1995). "Sebaceous carcinoma". J. Am. Acad. Dermatol. 33 (1): 1–15, quiz 16–8. doi:10.1016/0190-9622(95)90001-2. PMID 7601925.
  38. ^ Neville BW, Damm DD, Allen CA, Bouquot JE (2002). Oral & maxillofacial pathology (2nd izd.). Philadelphia: W. B. Saunders. str. 31. ISBN 978-0-7216-9003-2.
  39. ^ Kovich O, Hale E (2005). "Nevus sebaceus". Dermatology Online Journal. 11 (4): 16. PMID 16403388.
  40. ^ Harper, Douglas. "Sebaceous". Etymology Online. Pristupljeno 5. 4. 2014.
  41. ^ Astruc, Jean (1746). A General and Compleat Treatise on All the Diseases Incident to Children. J. Nourse. str. 3. Sebaceous glands.
  42. ^ Rosenthal, Stanley A; Furnari, Domenica (1958). "Slide Agglutination as a Presumptive Test in the Laboratory Diagnosis of Candida Albicans1". The Journal of Investigative Dermatology. 31 (5): 251–253. doi:10.1038/jid.1958.50. PMID 13598929.
  43. ^ Dobson, G. E. (1878). Catalogue of the Chiroptera in the collection of the British Museum. Order of the Trustees.
  44. ^ Gutierrez, Mercedes; Aoki, Agustin (1973). "Fine structure of the gular gland of the free-tailed bat Tadarida brasiliensis". Journal of Morphology. 141 (3): 293–305. doi:10.1002/jmor.1051410305. PMID 4753444.
  45. ^ Heideman, P. D., Erickson, K. R., & Bowles, J. B. (1990). Notes on the breeding biology, gular gland and roost habits of Molossus sinaloae (Chiroptera, Molossidae). Zeitschrift für Säugetierkunde, 55(5), 303-307.
  46. ^ Lars Mecklenburg; Monika Linek; Desmond J. Tobin (15. 9. 2009). Hair Loss Disorders in Domestic Animals. John Wiley & Sons. str. 269–. ISBN 978-0-8138-1934-1.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]