Akna

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Akna
(Acne vulgaris)
Acne vulgaris on a very oily skin.jpg
Acne vulgaris kod 18-godišnjeg muškarca u pubertetu
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10L70.0
ICD-9706.1
DiseasesDB10765
MedlinePlus000873
eMedicinederm/2
MeSHD000152

Akne, poznate i kao acne vulgaris, je dugoročna promjena kože, koja se javlja kada mrtve ćelije i ulje iz kože začepe dlakine folikule.[1] Tipske karakteristike stanja uključuju mitesere ili bijele tačke, bubuljice, masnu kožu i mogući prstenasti ožiljak.[2][3] Prvenstveno pogađaju kožu s relativno velikim brojem uljnih žlijezda, uključujući lice, gornji dio grudi i leđa.[4] Rezultirajući izgled može dovesti do anksioznosti, smanjenog samopoštovanja i, u ekstremnim slučajevima, depresija ili čak i pomisli o samoubistvu.[5][6]

Različite vrste akni:
1 - Cistične akne na licu,
2 - Akne na trbuhu,
3 - Akne na grudima i ramenima

Ovo stanje obično nastaje tokom puberteta, i naročito je zastupljeno u populaciji zapadnih zemalja, što se objašnjava većom genetićkom predisponiranošću. Akne su pojavni oblik pretjeranog odgovora lojnih žlezdi na uobičajene nivoe muškog hormona testosterona. Kod većine ljudi ovaj prenaglašeni odgovor nestaje tokom i oko dvadesete godine kada akne nestaju ili se u najmanju ruku povlače, djelimično bilo privremeno. Međutim, ne postoji način pomoću koga se može pouzdano predvidjeti koliko dugo će opstati, a kod nekih osoba one se zadržavaju decenijama i opstaju u tridesetim i četrdesetim godinama, ponekad i kasnije. Akne pogađaju veliki procenat populacije u nekom od životnih razdoblja.

Sam izraz akne potiče iz nekorektno preuzetog grčkog izraza άκμή (akme, u smislu osipa kože) koji se sreće u spisima Etiusa Emideusa.

Simptomi[uredi | uredi izvor]

Teški slučaj čvorastih akni
A photograph of a human back with nodular acne
Čvorovi akni na leđima

Najuobičajeniji oblik akni je poznat pod nazivom "acne vulgaris" (obična akna) Prekomjerno lučenje loja iz lojnih žlijezda djeluje u sprezi sa začepljenjem njihovih kanala kroz koji se loj, kod zdrave kože, normalno oslobađa. U nekim slučajevima može doći i do poremećaja procesa izumiranja ćelija u površinskim podslojevima kože koji izazivaju prekomjerno perutanje kože, čiji mikrokomadići mogu ući u kanal pore lojne žlijezde i tako fizički omesti normalno oslobađanje loja. Tada se lojne izlučevine nakupljaju u koži, u unutrašnjosti blokiranog kanala, stvarajući povoljne uslove za rast bakterije Propionibacterium acnes, koja se i inače nalazi u koži ali se pod ovim uslovima nekontrolirano razmnožava. Kao reakcija, u koži se pokreću upalni procesi, koji stvaraju vidljivi znak na površini kože. Najpogođenije regije obično su lice, grudi, leđa, ramena i nadlaktice.

Tipske povrede ili rane, uzrokovane aknama su: komedoi, papule, pustule, nodule i upalne ciste. One su u većoj mjeri upalni oblici ispupčenja rumene boje koja su ispunjena gnojem. Neupaljene lojne žlijezde, tačnije epidermoidne ciste, pojavljuju se ili zajedno sa aknama ili samostalno, ali nisu redovno prisutne. Nakon nestanka rana izazvanih aknama, mogu ostati mali ožiljci koji mogu biti i neuočljivi golim okom.

Patofiziologija[uredi | uredi izvor]

Pojednostavljeni prikaz stvaranja komedona od akni
Anatomija folikula dlake koja pokazuje zdrav folikul dlake (lijevo), bijelu glavu ili zatvoreni komedo (srednja slika) i miteser ili otvoreni komedo (slika desno)
Dijagram toka patološkog slijeda događaja koji vode do stvaranja akni

Acne vulgaris su hronična kožna bolest pilolojnik jedinica i razvijaju se zbog začepljenja na koži folikula dlake. Ove blokade nastaju kao rezultat sljedeća četiri abnormalna procesa: povećana proizvodnja masnog sebuma (pod uticajem androgena), prekomjerno taloženje proteina keratina, što dovodi do stvaranja komeda, kolonizacije folikula bakterijama Cutibacterium acnes (C. acnes) i lokalno oslobađanje proupalnih hemikalija u koži.[7]

Najranija patološka promjena je stvaranje čepa (mikrokomedon), koji je prvenstveno podstaknut prekomjernim rastom, razmnožavanjem i nakupljanjem keratinocitnih ćelija kože u folikulu dlake. U zdravoj koži njene odumrle ćelije izlaze na površinu i zatim iz pora folikula dlake. Kod ljudi s aknama, povećana proizvodnja masnog sebuma uzrokuje da se mrtve ćelije kože drže szajedno. Nakupljanje ostataka mrtvih ćelija kože i masnog sebuma blokira pore dlakinih folikula, stvarajući tako mikrokomedon. C. akne stvaraju biofilm unutar folikula dlake pogoršavaju ovaj proces. Ako je mikrokomedon površan unutar folikula dlake, pigment kože melanin je izložen zraku, što rezultira njegovim oksidacijom i potamni (poznat kao miteser ili otvoreni komedo). Nasuprot tome, ako se mikrokomedon javlja duboko u folikulu dlake, to uzrokuje stvaranje bjeline (poznate kao zatvoreni komedo).

Glavni hormonski pokretač stvaranja masnogsebuma u koži je dihidrotestosteron. Drugi androgeni hormon odgovoran za povećanu aktivnost lojnih žlijezda je DHEA-S. Nadbubrežne žlijezde luče veće količine DHEA-S tokom adrenarhe (faza puberteta), a to dovodi do povećanja proizvodnje sebuma. U kožnom okruženju bogatom sebumom, prirodna i uglavnom komensalne bakterije kože C. akne lahko rastu i mogu izazvati upalu unutar i oko folikula, uslijed aktiviranja urođenog imunskog sistema. C. akne pokreću upalu kože kod akni, povećavajući proizvodnju nekoliko proupalnih hemijski signala (kao što su IL-1α, IL-8, TNF -α i LTB4); IL-1α je bitan za stvaranje komeda.[8]

Uzročnici[uredi | uredi izvor]

Uzročnik ili uzročnici akni nisu u potpunosti poznati. Zna se da postoje i nasljedne predispozicije. Nekoliko činilaca je uočeno u proučavanjima procesa vezanih za akne:

Tradiciojski, pažnja je uglavnom usmjena na hormonski izazvano prekomjerno lučenje loja što je smatrano glavnim uzročnikom ovog poremećaja. Nedavno je veća pažnja posvećena pojavi suženja lojnih kanala jer se ona smatra drugim najvažnijim činiocem u razvoju akni. Abnormalno perutanje ćelija u površinskim podslojevima kože, nenormalno vezanje ćelija unutar dlakinog folikula ("hiperkeratinizacija") i nagomilavanje vode unutar kože (koje izaziva nadimanje tkiva kože i pritisak na kanale sve do njihovog zatvaranja) su pojave koje su predložene kao važni djetatni mehanizmi. Nekoliko hormona je dovedeno u vezu sa aknama: muški hormoni testosteron, dihidrotestosteron (DHT) i dihidroepiandrosteron sulfat (DHEAS), kao i insulinoliki faktor rasta 1 (IGF-I). Osim toga, pokazalo se da je koža koja je sklona aknama otporna prema insulinu.

Razvoj akni u zrelijem dobu je neuobičajen, iako je ovo starosno doba pogodno za drugo oboljenje kože zvanom rozacea, koja ima i sličnan pojavni obrazac. Prave akne kod zrelijih osoba mogu biti pokazatelj i drugih povezanih stanja poput trudnoće ili poremećaja poput sindroma policističnih jajnika ili rijetkog Kushingovog sindroma.

Zablude o porijeklu akni[uredi | uredi izvor]

Postoje zablude o uzroku akni i o faktorima koje ih ne uzrokuju. Najčešće su:

Nedavno sprovedeni pregled naučne literature pokazuje da nema argumenata niti u korist niti protiv takvih tvrdnji.[10] Konsenzuz postignut među zdravstvenim radnicima je da pogođeni treba da isprobavaju različite načine ishrane i uzdržavaju se od uzimanja onih namirnica za koje otkriju da utiču na pogoršanje stanja akni.[11] Nedavno proučavanje, sprovedeno nad 47.335 žena otkrilo je pozitivnu epidemiološku pridruženost između konzumiranja, pogotovo obranog, mlijeka i pojave akni.[12] Istraživači iznose hipotezu da ova veza može biti uzrokovana hormonima (poput goveđeg IGF-I) prisutnog u kravljem mlijeku, ali ovaj podatak nije definitivno potvrđen. Morska hrana, sa druge strane, može sadržati relativno visoke nivoe joda, ali vjerovatno nedovoljno da izazove napad akni. Ipak, osobe koje su sklone aknama će izbjegavati prekomerno konzumiranje namirnica sa visokim sadržajem joda. Također se predlaže postojanje veze između načina ishrane sa visokim sadržajem šećera i akni. Prema ovoj hipotezi, iznenadno odsustvo akni u zemljama koje ne pripadaju zapadnim kulturama može se objasniti njihovim načinom ishrane koji ima niski glikemijski indeks.[13] Neophodna su dodatna istraživanja su kako bi se utvrdilo da li smanjen unos namirnica visokog glikemijskog indeksa (poput gaziranih napitaka, slatkiša, bijelog hljeba) može značajno ublažiti akne, mada konzumiranje namirnica visokog glikemijskog indeksa treba svakako svesti na minimum, zbog njihovog uticaja na opće zdravstveno stanje.[14]

  • Nedostatak lične higijene. Akne nisu uzrokovane nečistoćom. Ova zabluda vjerovatno potiče od činjenice da su u mehanizam nastajanja akni uključene i infekcije. Zapravo, blokada koja stvara akne nastaje duboko unutar kože u uskom kanalu dlakinog folikula, iz kojeg ih je nemoguće isprati. Ovi čepovi formiraju se od ćelija i loja. Bakterije koje su uključene u proces su iste te koje su i inače prisutne u koži. Redovno čišćenje kože može ublažiti, ali ne i preduprijediti akne kod određene osobe i veoma su male varijacije u ispoljavanju akni, uzrokovanih varijacijama u higijeni. Sve što prevazilazi veoma pažljivu njegu može zapravo pogoršati povrede i čak podstaći pojavu novih kroz oštećivanje ili presušivanje kože.
  • Seks: rašireni su mitovi prema kojima masturbacija potpomaže pojavu akni i da ih, suprotno njoj, celibat ili seksualni odnos mogu izliječiti. Ne postoje naučni podaci koji dokazuju utemeljenost bilo koje od ovih tvrdnji.

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Hronologija[uredi | uredi izvor]

Historijat akni potiče iz najranijih perioda dokumentirane historije. U drevnom Egiptu, zabilježeno je da je nekoliko faraona patilo od akni. Od antičkih Grka dolazi i engleski izraz akne (eng. acne, koji u prevodu znači tačka ili vrh). Liječenje akni ima, isto tako, značajnu historiju:

  • Drevni Rim : kupanje u vreloj, i često sumpornoj, mineralnoj vodi je bilo jedan od nekolicine dostupnih načina lečenja akni. Jedan od najranijih tekstova u kome se pominju problemi sa kožom je De Medicina koji je napisao Aulus Cornelius Celsus.
  • 1800-te: u lijčelju akni, dermatolozi devetnaestog stoljeća upotrebljavali su sumpor. Vjerovalo se da sumpor isušuje kožu.
  • 1920-te: upotrebljava se benzoil-peroksid.
  • 1930-te: u liječenju tzv. bubuljica čednostiupotrebljavaju se laksativi.
  • 1950-te: kada su u upotrebu ušli antibiotici, otkriveno je da imaju povoljan uticaj na akne. U početku, davani su oralno. Topijski antibiotici su postali dostupni malo kasnije.
  • 1960-te: Vitamin A i retin A su pokazali djelotvornost u liječenju akni. To je dovelo do razvoja izotretionina koji se tokom 1980-ih u SAD prodavao kao Accutane i Roaccutane.
  • 1990-te: uvedeno je liječenje laserom.
  • 2000-te: uvedena je terapija plavim/crvenim svjetlom.

Neki stari načini lečenja, poput laksativa, izbačeni su iz upotrebe ali su drugi, poput banjskih tretmana, opstali i postaju sve popularniji.

Dostupni oblici liječenja[uredi | uredi izvor]

Postoji veliki broj proizvoda u prodaji koji se koriste za liječenje akni, od kojih su mnogi bez bilo kakvih klinički dokazanih efekata. Općenito govoreći, uspješno liječenje daje malo vidljivih efekata u toku prve dvije sedmice; potom se akne povlače postepeno tokom približno tri mjeseca, nakon kojih poboljšanje dostiže stanje dalje stagnacije. Liječenja koja obećavaju poboljšanja u roku od dvije sedmice vjerovatno će se na kraju pokazati kao razočaravajuća.

Kombinacija postupaka liječenja može u mnogome umanjiti obim i težinu stanja akni u velikom broju slučajeva. Liječenja koja su najučinkovitija su ujedno i najsklonija pojavi propratih efekata i zahtijevaju veliki stepen nadzora, tako da je često preporučen postepen pristup. Mnoge osobe se konsultuju sa ljekarom u izboru načina liječenja, naročito kada razmatraju kombiniranu primjenu tretmana. Za izvestan broj postupaka liječenja se pokazalo kao djelotvorna.

Abrazija kože[uredi | uredi izvor]

Abrazija, ili skidanje površinskih slojeva kože, može se izvoditi bilo mehanički, pomoću abrazivne tkanine ili tečnog prečišćivača, bilo hemijski. Uobičajena hemijska sredstva su salicilna i glikolna kiselina, koje olakšavaju perutanje površinskih podslojeva kože, a sa ciljem da se spriječi nagomilavanje slojeva izumrlih ćelija koje se stapaju sa zdravim slojevima i začepljuju pore. Od pomoći su i pri uklanjanju blokada iz začepljenih pora. Pod hemijskim perutanjem ne misli se pritom na perutanje u klasičnom makroskopskom, vidljivom, smislu već na mikroskopsko razaranje površinskih slojeva kože. Zavisno od tipa abrazije moguća je pojava i vidljivih kožnih ljuspi. Ovlaživači i topijska sredstva protiv akni koji sadrže agense za izazivanje hemijskog perutanja su obično dostupni na tržištu. Mehanička abrazija se rjeđe koristi zato što su mnoge dobrobiti uklanjanja ovih površinskih podslojeva kože poništene posljedicama trljanja i mehaničkog nadraživanja kože.

Topijski baktericidi[uredi | uredi izvor]

Široko rasprostranjeni antibakterijski preparati koji sadrže benzoil-peroksid mogu se koristiti kod blagih i srednje teških pojava akni. Gelovi ili kreme koji sadrže benzoil-peroksid utrljavaju se dva puta dnevno, u pore zahvaćene regije i prvenstveno sprečavaju nastajanje novih akni, uništavanjem bakterije Propionibacterium acnes. Za razliku od antibiotika, benzoil-peroksid ima prednost što je jak oksidans (suštinski je blag izbjeljivač) pa ne dovodi do razvoja rezistentnosti bakterija. Međutim, redovno stvara isušenost kože, lokalnu iritaciju i crvenilo. Kompromisni režim bi podrazumijevao dnevnu upotrebu razblaženog benzoil-peroksida (2.5 %), u kombinaciji sa odgovarajućim ovlaživačima (nekomedoskim) čime bi se spriječilo presušivanje kože.[15]

Pri upotrebi benzoil-peroksida mora se paziti je jeto blagi izbjeljivač, tako da će izbijeliti bilo kakvo vlakno ili kosu, ukoliko stupi u kontakt sa njima.

Među ostale antibakterijske preparate spadaju triklosan ili hlorheksidin-glukonat, ali su oni su uglavnom manje učinkoviti.

Topijski antibiotici[uredi | uredi izvor]

Spolja naneseni antibiotici poput eritromicina, klindamicina, stiemicina ili tetraciklina namijenjeni su uništavanju bakterija koje su umetnute u blokiranim folikulima dlake. Dok topijska upotreba antibiotika ima istu djelotvornost kao i oralna, ovaj način primjene izbjegava moguće propratne efekte koji mogu biti iritacija želuca ili međudejstvo sa ostalim lijekovima (npr. oni neće uticati na oralno unesene kontracepcijske pilule), ali se može pokazati kao nepogodan ako se nanosi na veće površine od lica.

Oralni antibiotici[uredi | uredi izvor]

Među oralne antibiotike koji se koriste u liječenju akni spadaju eritromicin ili neki iz grupe tetracikličnih antibiotika (tetraciklin, ili oksitetraciklin koji se bolje apsorbuje ili neke iz grupe koja se koristi jednom dnevno poput doksiciklina, minociklina ili lajmciklina). Trimetroprim se takođe ponekad koristi. Međutim, smanjenje broja bakterije P. acnes neće, samo po sebi, učiniti ništa da smanji lučenje loja i abnormalno ponašanje ćelija što predstavlja početne uzorke blokade folikula. Štaviše, antibiotici postaju sve manje djelotvorni jer se sve više pojavljuju rezistentne porodice bakterija P. acnes. Akne će se općenito ponovo pojaviti brzo nakon prekida liječenja; nekoliko dana nakon topijske primjene i nekoliko sedmica nakon oralne.

Hormonsko liječenje[uredi | uredi izvor]

Kod žena, akne se mogu ublažiti hormonskim tretmanima. Kontraceptivne pilule sa normalnom kombinacijom estrogena/progesterona imaju djelimičan efekat, ali antitestosteronski Ciproteron u kombinaciji sa estrogenom (Diane 35) je posebno učinkovit u smanjenju razine androgena. Postoji i alternativa za Diane-35 zvana drospirenon koja proizvodi manje pratećih efekata od Diane 35/Dianette. Obje verzije mogu se koristiti kada nalazi krvi pokazuju abnormalno visoke nivoe androgena ali su uspješni čak i kada to nije slučaj.

Ukoliko je bubuljica velika i/ili ne reagira na druge vidove liječenja, modu se dsvsti i injekcije kortizona direktno u bubuljicu, što će obično smanjiti crvenilo i upalu, skoro trenutno. Posljedica je zaravnjenje bubuljice, čime se omogućava njeno lakše prepokrivanje šminkom, što također može pomoći zaliječenju. Propratni efekti su minimalni, ali mogu se javiti u vidu privremenog izbjeljivanja kože u okolini tačke ubrizgavanja. Ovaj metod takođe nosi i daleko manji rizik za stvaranje ožiljka nego što to čini hiruško uklanjanje bubuljice.

Vanjski retinoidi[uredi | uredi izvor]

Ovi agensi normaliziraju životni ciklus dlakimnog folikula. Grupa lijekova kojima se to omogućuje su topijski retinoidi, kao što su tretionin (tržišni naziv je Retin-A), adapalen (tržišni naziv Diferin), tazaroten i tazaroten (tržišni naziv Tazorak). Kao i izotretionin, oni su povezani sa vitaminom A, ali se nanose kao topijski i općenito imaju daleko blaže propratne efekte. Mogu, međutim, izazvati značajno iritiranje kože. Retinoidi vjerovatno utiču na životne cikluse stvaranja i izumiranja ćelija u zidovima folikula. Time se sprečava hiperkeratinizacija ovih ćelija, koja može dovesti do blokade. Retinol, jedan od oblika vitamina A, ima slično, ali blaže dejstvo i koristi se u brojnim komercijalnim ovlaživačima i ostalim topijskim proizvodima. Djelotvorni topijski retinoidi su u upotrebi preko 30 godina, ali su dostupni samo na recept i nisu u širokoj upotrebi kao ostali topijski preparati. Često uzrokuju početno zapaljenje akni u toku prvog mjeseca liječenja, koje može biti snažno.

Oralni retinoidi[uredi | uredi izvor]

Ovi retinoidi smanjuju lučenje loja iz žlijezda. To se može postići svakodnevnim unosom derivata vitmina A, kao što je izotretionin (tržišni naziv Akutan, Sotret) tokom 4-6 mjeseci. Vjeruje se da izotretionin prvenstveno djeluje na smanjenje lučenja lojnih žlijezda, alči neke studije nagovještavaju da utiče i na druge faktore nastajanja akni. Izotretionin se pokazao kao vrlo djelotvoran u liječenju teških slučajeva akni i efikasan je u smanjenju ili potpunom uklanjanju kod više od 80% pacijenata. Ima daleko dugotrajniji efekt od antibakterijskih tretmana i često liječi akne u potpunosti. Tretman zahtijeva striktan medicinski nadzor dermatologa zato što ga prate brojni poznati propratni efekti (koji mogu biti teški). Kod oko 25% pacijenata, može doći do vraćanja oboljenja nakon prvog perioda liječenja. U tim slučajevima, drugi period tretmana od 4-6 mjeseci može postići željene rezultate. Između dva perioda liječenja, često se preporučuje probni period od nekoliko mjeseci, zato što se stanje može donekle poboljšati u periodu nakon završetka fprve faze i taj period može dati vremena da se osoba oporavi. Povremeno se preporučuje i treći ili čak četvrti period liječenja, ali su poboljšanja često manje značajna. Najpoznatiji propratni efekti su suha koža i povremena kvarenja iz nosa (zbog suhoće nosne sluznice). Oralni retinoidi, toom prvog mjeseca primjene, često stvaraju početnu upalu akni koja može biti teška. Postoje izvjkeštaji da je lijek oštetio jetru pacijenata. Zato se pacijentima preporučuje da prije i tokom liječenja urade i krvnu sliku. U nekim slučajevima, liječenje se završava zbog promjena u nekom od brojnih pokazatelja razine neke od supstancui u krvi koje mogu biti povezane sa oštećenjem jetre. Postoje i tvrdnje po kojima su izveštaji o trajnim oštećenjima jetre nedokumentirani pa neki dermatolozi smatraju da je nepotrebna rutinska provera stanja jetre. Također je potrebno pratiti i trigliceride u krvi. Međutim, rutinsko testiranje je dio zvaničnih preporuka za korišćenje ovih lijekova u velikom broju zemalja. Neki izvještaji iz nagoveštavaju da izotreonin može uzrokovati depresiju ali o veličini rizika, do septrembra 2005., ne postoji suglasnost u medicinskoj literaturi. Lijek također izaziva defekte ploda kod trudnica, tokom liječenja ili počnu da se liječe tokom trudnoće. Zato se od pacijentkinja zahtijeva upotreba dvije zasebne mjere za kontrolu rađanja ili izjava o apstinenciji tokom uzimanja lijeka. To je razlog da se lijek smatra posljednjom varijantom liječena, nakon što su se drugi blaži oblici pokazali neefikasnim. U SAD postoje restriktivni zakoni koji reguliraju upotrebu ovog lijeka (tzv. iPledge program), od početke marta 2006., kako bi se spriječila zloupotreba ili pogrešna ovog lijeka.[16][17]

Fototerapija[uredi | uredi izvor]

Plava i crvena svjetlost[uredi | uredi izvor]

Dugo je poznato kratkotrajno poboljšanje koje se postiže izlaganjem akni suncu. Međutim, studije su pokazale da sunčeva svjetlost, na dugorošnoj osnovi, pogoršava stanje, prije svega zbog oštećenja ultraljubičastim zračenjem. Odskora je u upotrebi vidljivi dio spektra (fototerapija), a uspješno je pokazano da naročito plavo svjetlo iz posebno namjenski izrađenih fluorescentnih svetiljki, dihroičnih sijalica, diodnih izvora i lasera izaziva ova dejstva. Upotreba ove terapije dva puta sedmično pokazala je smanjenje akni za oko 64%;[18] a smatra se još učinkovitijom kada se primenjuje preko dana. Mehanizam djelovanja je da porfirini koje proizvode bakterije P. acnes, pod uticajem ozračenosti plavim svjetlom stvaraju slobodne radikale.[19] To se posebno odnosi na primjenu ove svetlosti nekoliko dana, kada ovi slobodni radikali na kraju postaju smrtonosni za same bakterije.[20] Kako porfirini nisu inače prisutni u koži, i ne upotrebljava se ultraljubičasti dio spektra, ovaj vid liječenja pokazuje se kao bezbijedan i odobren je od američke administracije za hranu i lijekove (Food and Drug Administration).[21] Liječenje navodno postaje djelotvornije kada se upotrebljava crveno svetlo (660 nanometara talasne dužine) kada izaziva 76%-tno smanjenje pojave akni, nakon 3 mjeseca dnevnog liječenja i to kod 80% pacijenata;[22] Stepeg općeg poboljšanja je sličan ili bolji u poređenju sa benzoil-peroksidom. Za razliku od većine drugih načina liječenja, očekuje se pojava manjih ili nikakvih propratnih efekata, dok je veoma malo vjerovatno da se može razviti rezistentnost bakterija na ovaj obliok liječenja. Nakon tzretmana, poboljšano stanje se duže održava u odnosu na tretmane topijskim ili oralnim antibioticima; nije neuobičajen ni period od nekoliko mjeseci. Međutim, oprema i liječenje su razumljivo skuplji,iako se troškovi prenosivog kućnog kompleta za liječenje mogu uporediti sa troškovima nabavke benzoil-peroksida/ovlaživača/prečišćivača za period od nekoliko godina, s time da se fototerapija bolje podnosi.

Fotodinamička terapija[uredi | uredi izvor]

Pored pomenutog, fundamentalna i klinička ispitivanja dala su dokaze da intenzivno plavo/ljubičasto svjetlo (talasne dužine od 405 do 425 nanometara) može smanjiti broj ranica uzrokovanih upalama akni do 60-70%, tokom 4-sedmične terapije, naročito u slučajevima kada su bakterije P. acnes prethodno suzbijane delta-aminolevulinskom kiselinom (ALA), koja pospješuje stvaranje porfirina. Međutim, ova fotodinamička terapija nosi u sebi kontroverze i rezultati nisu objavljivani u naučnim časopisima u kojima mogu biti preispitani u stručnim organima.[23] Ova bojazan je povrđena i svjedočenjima manje grupe korisnika koja se mogu naći na Acne.org i koji su izneli žalbe na račun fotodinamičke fototerapije, u kojima navode da nije donijela nikakvo poboljšanje ili je u nekim slučajevima i pogoršala stanje. Od ukupno 38 pregledanih slučajeva, 31,6% (12) je doživjelo dugoročno ili kratkotrajno izlječenje ili poboljšanje, u 28,9% (11) slučajeva nije bilo nikakvog poboljšanja ili zastoja u poboljšanju, a u 23,7% (9) slučajeva došlo je do pogoršanja ili čak velikog pogoršanja.

Rijetki načini liječenja[uredi | uredi izvor]

  • Azelaična kiselina (Azelex, Finevin, Skinoren) je pogodna za liječenje blagik, komedoskih akni.[24]
  • Cink, uzet oralno i cink-glukonat su se pokazali kao djelotvorni u liječenju upaljenih akni, iako su nešto slabiji od tetraciklina).[25][26]
  • Divlji lješnik (ekstrakt izveden iz lista i kore biljke "Hamamelis virginnia") zbog oporosti i skupljanja kože, također je poznat u liječenju akni .
  • Ulje melaleuke (ulje čajnog drveta) se koristilo sa djelimičnih uspjehom i pokazalo se učinkovitim u smirivanju upala nastalih od kožnih infekcija.[27]
  • Nikotinamid, (Vitamin B3) se nanosi topijski u obliku gela, a pokazao se kao delotvorniji od topijskih antibiotika u proučavanju 1995., koji su korišteni za poređenje; pokazao je i manje propratne efekte.[28] Topijski niacinamid je dostupan i na recept i bez recepta. Neki korisnici ga sami pripremaju u kućnim uslovima iz mješavine usitnjenih pilula niacinamida i gela od biljke "Aloe vera". Primjena niacinamida u tretiranju akni vjerovatno počiva na njegovoj aktivnosti u smirivanja upala. Također je nagoviješteno da potpomaže sintezu kolagena, keratina, involukrina i flagrina.

Moguća budućnost liječenja[uredi | uredi izvor]

Već neko vrijeme u primjeni je laserska hirurgija za smanjenje ožiljaka nastalih od akni, ali su u toku i istraživanja mogućnosti upotrebe lasera u prevenciji formiranja akni. Laser se koristi za proizvodnju jednog od slijedećih efekata:

  • sagorijevanja folikulske kesice iz koje dlaka raste;
  • sagorijevanje lojnih žlijezda;
  • indukcija nastanka kisika u bakterijama, koji ih potom uništava.

S obzirom na to da izvori pulsnog svjetla visokog intenziteta stvaraju toplotna oštećenja kože, postoji bojazan da će postupci liječenja akni laserskim ili intenzivnim pulsnim izvorima izazvati hiperpigmentovane makule (pjegice) ili dugoročno isušivanje kože. Od 2005., ovaj metod je još uvijek ulavnom u fazi medicinskih ispitivanja.

Zbog nagoveštaja da akne imaju značajne genetičke predispozicije, postoje očekivanja da će jeftino sekvenciranje genoma pomoći u preciznijoj izolaciji tjelesnih mehanizama uključenih u nastanak akni, što bi moglo dovesti do efikasnijih metoda liječenja. (Ugrubo gledano, uzimao bi se uzorak DNK velikog uzorka oboljelih kao i DNK nepogođenih i računarskom obradom podataka bi se tragalo za statistički jakim razlikama u genima između ove dvije grupe). Međutim, do 2005., kao ni poslije toga, postupak DNK sekvenciranja još uvijek nije dovoljno jeftin, tako da može biti udaljen na nekoliko budućih decenija. Ukoliko je moguće, upotrebljavaće se i genska terapija kako bi se izmijenio DNK koji utiče na kožu.

Preporučeni načini liječenja u zavisnosti od tipa akni[uredi | uredi izvor]

Ožiljci od akni[uredi | uredi izvor]

Teži slučajevi akni često ostavljaju male ožiljke koji mogu biti jamičasti, tanjirasti ili kockasti . Liječenje ožiljaka od akni je skupo i teško.[29] i neuobičajeno je potpuno uspješno uklanjanje. U tim slučajevima, moguće je obratiti se specijalistima za liječenje ožiljaka.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Aslam I, Fleischer A, Feldman S (mart 2015). "Emerging drugs for the treatment of acne". Expert Opinion on Emerging Drugs (Review). 20 (1): 91–101. doi:10.1517/14728214.2015.990373. PMID 25474485.
  2. ^ Vary JC (novembar 2015). "Selected Disorders of Skin Appendages--Acne, Alopecia, Hyperhidrosis". The Medical Clinics of North America (Review). 99 (6): 1195–211. doi:10.1016/j.mcna.2015.07.003. PMID 26476248.
  3. ^ Tuchayi SM, Makrantonaki E, Ganceviciene R, Dessinioti C, Feldman SR, Zouboulis CC (septembar 2015). "Acne vulgaris". Nature Reviews. Disease Primers. 1: 15033. doi:10.1038/nrdp.2015.33. PMID 27227877.
  4. ^ "Frequently Asked Questions: Acne" (PDF). U.S. Department of Health and Human Services, Office of Public Health and Science, Office on Women's Health. juli 2009. Arhivirano s originala (PDF), 10. 12. 2016. Pristupljeno 30. 7. 2009.
  5. ^ Barnes LE, Levender MM, Fleischer AB, Feldman SR (april 2012). "Quality of life measures for acne patients". Dermatologic Clinics (Review). 30 (2): 293–300, ix. doi:10.1016/j.det.2011.11.001. PMID 22284143.
  6. ^ Goodman G (juli 2006). "Acne and acne scarring - the case for active and early intervention". Australian Family Physician (Review). 35 (7): 503–4. PMID 16820822. Arhivirano s originala, 21. 4. 2013.
  7. ^ Simonart T (decembar 2013). "Immunotherapy for acne vulgaris: current status and future directions". American Journal of Clinical Dermatology (Review). 14 (6): 429–35. doi:10.1007/s40257-013-0042-8. PMID 24019180.
  8. ^ Das S, Reynolds RV (decembar 2014). "Recent advances in acne pathogenesis: implications for therapy". American Journal of Clinical Dermatology (Review). 15 (6): 479–88. doi:10.1007/s40257-014-0099-z. PMID 25388823.
  9. ^ CHOICE - Citizens for Healthy Options In Children's Education (2003). "Acne Has Nothing to Do with Diet - Wrong!". Arhivirano s originala, 15. 2. 2009. Pristupljeno 4. 2. 2021. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  10. ^ Magin P, Pond D, Smith W, Watson A "A systematic review of the evidence for 'myths and misconceptions' in acne management: diet, face-washing and sunlight" PubMed[1]
  11. ^ Fries JH Chocolate: a review of published reports of allergic and other deleterious effects, real or presumed PubMed. [2]
  12. ^ Adebamowo CA, Spiegelman D, Danby FW, Frazier AL, Willett WC, Holmes MD "High school dietary dairy intake and teenage acne" PubMed. [3]
  13. ^ Loren Cordain, et al. "Acne Vulgaris - A Disease of Western Civilization" Arch Dermatol. 2002;138:1584-1590. Observation
  14. ^ Smith R, Mann N, Makelainen H, Braue A, Varigos G The effect of short-term altered macronutrient status on acne vulgaris and biochemical markers of insulin sensitivity PubMed. [4]
  15. ^ Kern, Daniel W. "Clear skin regimen: A free, step by step program." Acne.org. Instructions
  16. ^ "The iPLEDGE Program - Guide to Best Practices for Isotretinoin - "The resource to help the prescriber prepare, plan treatments, and prevent pregnancies during the course of isotretinoin therapy"" (PDF). 2005.
  17. ^ Bernadine Healy "Pledging for Accutane", US News Best Health [url=http://www.usnews.com/usnews/opinion/articles/050905/5healy.htm]}}
  18. ^ Kawada A, Aragane Y, Kameyama H, Sangen Y, Tezuka T Acne phototherapy with a high-intensity, enhanced, narrow-band, blue light source: an open study and in vitro investigation PubMed.
  19. ^ Kjeldstad B "Photoinactivation of Propionibacterium acnes by near-ultraviolet light", Z Naturforsch [C], 1984, 39(3-4):300-2, PubMed. [5]
  20. ^ Ashkenazi H, Malik Z, Harth Y, Nitzan Y "Eradication of Propionibacterium acnes by its endogenic porphyrins after illumination with high intensity blue light", FEMS Immunol Med Microbiol, 2003, 35(1):17-24, PubMed. [6]
  21. ^ "New Light Therapy for Acne" U.S. Food and Drug Administration, FDA Consumer magazine, November-December 2002 Notice
  22. ^ Papageorgiou P, Katsambas A, Chu A "Phototherapy with blue (415 nm) and red (660 nm) light in the treatment of acne vulgaris." Br J Dermatol, 2000, 142(5):973-8, PubMed. [url=http://acne-advice.com/products/beautyskin/british-journal.pdf Archived 2005-12-16 na Wayback Machine]
  23. ^ [7]
  24. ^ MedlinePlus (24. 7. 2001). "Azelaic Acid (Topical)".
  25. ^ Dreno B, Amblard P, Agache P, Sirot S, Litoux P "Low doses of zinc gluconate for inflammatory acne", Acta Derm Venereol, 1989, 69(6):541-3, PubMed. [8]
  26. ^ Dreno B, Moyse D, Alirezai M, Amblard P, Auffret N, Beylot C, Bodokh I, Chivot M, Daniel F, Humbert P, Meynadier J, Poli F "Multicenter randomized comparative double-blind controlled clinical trial of the safety and efficacy of zinc gluconate versus minocycline hydrochloride in the treatment of inflammatory acne vulgaris", Dermatology, 2001, 203(2):135-40, PubMed. [9]
  27. ^ Koh KJ; Pearce AL; Marshman G; Finlay-Jones JJ; Hart PH Department of Dermatology, Flinders Medical Centre, Bedford Park, South Australia, Australia "Tea tree oil reduces histamine-induced skin inflammation" Dermatology, 2002, id=ISSN: 0007-0963
  28. ^ Shalita A, Smith J, Parish L, Sofman M, Chalker D "Topical nicotinamide compared with clindamycin gel in the treatment of inflammatory acne vulgaris." Int J Dermatol, 1995, 34(6):434-7, PubMed. [10]
  29. ^ Daniel W. Kern. "Acne scar treatments". - članak u kome se navode približni troškovi nekih vrsti lečenja

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]