Enver Čolaković

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Enver Čolaković
Enver Čolaković.png
Rođenje (1913-05-27) 27. maj 1913.
Budimpešta
Smrt 8. august 1976(1976-08-08) (63 god.)
Zagreb
Zanimanje Pisac
Nacionalnost Bošnjak
Supružnik Stella Podvinec
Djeca Zlatan Čolaković
Veb-sajt: envercolakovic.com

Enver Čolaković bio je bosanskohercegovački prozaik, pjesnik i prevodilac.

Prevodio je s mađarskog i njemačkog jezika, objavljivao je i stručne tekstove iz fizike i matematike, a radio je kao profesor, pozorišni režiser, korektor i urednik. Najpoznatiji je po svom romanu Legenda o Ali-paši iz 1944.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 27. maja 1913. u Budimpešti od oca Vejsilbega i majke Ilone Mednyanszki, Mađarice.[1] Prve godine života proveo je selio se sa roditeljima različitim krajevima regije. Nakon Prvog svjetskog rata s porodicom se nastanio u Sarajevu.

Studirao je matematiku i fiziku u Beogradu i Budimpešti, a 1959. diplomirao je historiju u Zagrebu. Pisati je počeo kao dječak, i to na dva jezika: bosanskom i mađarskom. Između 1931. i 1939. pisao je na mađarskom i njemačkom jeziku.[1]U tom periodu objavljuje svoja najranija djela, razne pjesme, pripovijetke, eseje i prepjeve s drugih jezika.

Drugi svjetski rat provodi u Sarajevu, gdje nastavlja s objavljivanjem pripovjedaka i eseja. Između 1939. i 1945. objavio je dvadesetak pripovijedaka i novela, kratki roman Mujića Hanka, te niz eseja i prikaza.[1]

Osim najvažnijeg djela iz tog perioda, romana Legenda o Ali-paši, Čolaković 1942. završava i autobiografsko djelo Knjiga majci, u kojem otvoreno ističe svoje antifašističko opredjeljenje iako će poslije biti proganjan i pritvaran, a u njemu opisuje savremena četnička, ustaška i okupatorska zvjerstva nad narodom, progone Jevreja, Srba i zatiranje muslimanskih sela.[2]

Nakon što su mu 1944. poginuli roditelji u bombardiranju Sarajeva, seli se u Zagreb, gdje ostaje do smrti. Iste godine na poziv Ante Pavelića prihvata poziciju atašea za kulturu pri poslanstvu Nezavisne Države Hrvatske u Mađarskoj, te odlazi u Budimpeštu, odakle se vraća sa slomom pronacističke vlasti u toj zemlji. Po završetku rata nove jugoslavenske vlasti privodile su ga nekoliko puta, ali optužnica nije podignuta, pa je veoma brzo pušten. Nakon rata anonimno objavljuje prijevode djela Ervina Šinke s mađarskog (tri romana, knjige pripovjedaka i brojnih eseja). Četvrt stoljeća kasnije izašlo je drugo izdanje njegovog romana (1970). Iza Čolakovića je ostalo mnogo djela u rukopisu: pet romana, više zbirki novela i pripovjedaka, brojne knjige poezije i prijevoda te dnevnici.[1]

Umro je 18. augusta 1976. od posljedica srčanog udara.

U njegovu čast danas jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime, kao i nekoliko osnovnih škola u Bosni i Hercegovini.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Legenda o Ali-paši, Zagreb, 1944, 1970, 1989; Sarajevo 1991, 1997, 1998.
  • Moja žena krpi čarape, salonska komedija, 1943.
  • Mali svijet, Zagreb, 1991.
  • Gyula Illyés, Poezija, Zagreb, 1971.
  • Zoltán Csuka, Moje dvije domovine, Sarajevo, 1972.
  • Zoltán Csuka, Poezija, Zagreb, 1975.
  • Zlatna knjiga mađarske poezije, Zagreb, 1978.
  • Izabrane pjesme, Zagreb, 1990.
  • Lokljani. Iz Bosne o Bosni, Zagreb, 1991.
  • Bosni, Zagreb, 1998.
  • Pismo majci, Sarajevo, 2013.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada Matice hrvatske za najbolji roman (1943 – Legenda o Ali-paši)
  • Plaketa Društva pisaca Mađarske Pro Litteris Hungaricis, Petőfi za prevodilački rad s mađarskog i njemačkog jezika
  • Plaketa i visoko odlikovanje predsjednika Republike Austrije – Austrijski Križ časti za nauku i umjetnost I reda (1970)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d "Biografija na službenom sajtu". Pristupljeno 4. 5. 2020.
  2. ^ "Enver Čolaković – proganjani autor jednog od najljepših romana". diwan-magazine.com. Pristupljeno 10. 7. 2016.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]