Enver Čolaković

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Enver Čolaković
Puno ime Enver Čolaković
Rođenje 27. maj 1913.
Budimpešta
Smrt 18. august 1976.
Zagreb
Zanimanje pisac
Nacionalnost Bošnjak
Web-stranica: www.envercolakovic.com/

Enver Čolaković (27. maj 1913. Budimpešta - 18. august 1976. Zagreb) bio je bosanskohercegovački prozaik, pjesnik i prevodilac.

Prevodio je s mađarskog i njemačkog jezika, objavljivao je i stručne tekstove iz fizike i matematike, a radio je kao profesor, pozorišni režiser, korektor i urednik. Najpoznatiji je po svom romanu Legenda o Ali-paši iz 1944., objavljenom na bosanskom jeziku.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 27. maja 1913. u Budimpešti, od oca Bošnjaka Vejsilbega i majke Ilone, Mađarice.[1] Djetinjstvo, odnosno prve godine života, je proveo premještajući se po različitim krajevima regije. Nakon prvog svjetskog rata sa porodicom se nastanio u Sarajevu. Studirao je matematiku i fiziku u Beogradu i Budimpešti, a 1959. je diplomirao historiju u Zagrebu. Pisati je počeo kao dječak, i to na dva jezika: bosanskom i mađarskom. U periodu između 1931. i 1939. pisao je na mađarskom i njemačkom jeziku.[1] U tome periodu objavljuje svoja najranija djela, razne pjesme, pripovijetke, eseje i prepjeve sa drugih jezika.

Drugi svjetski rat provodi u Sarajevu a u tom periodu nastavlja sa objavljivanjem pripovjedaka i eseja. U periodu između 1939. i 1945. godine objavio je dvadesetak pripovijedaka i novela, kratki roman Mujića Hanka, niz eseja i prikaza, u kojima se borio za dobrobit Bošnjaka.[1] Pored najznačajnijeg djela iz tog perioda, romana Legenda o Ali-paši, Čolaković 1942. godine završava i autobiografsko djelo Knjiga majci. U tom djelu otvoreno ističe svoje antifašističko opredjeljenje, iako će poslije biti proganjan i pritvaran, a u njemu opisuje savremena četnička, ustaška i okupatorska zvjerstva nad narodom, progone Židova, Srba i zatiranje muslimanskih sela.[2] Nakon što su mu 1944. godine poginuli roditelji u bombardiranju Sarajeva, seli se u Zagreb gdje ostaje do svoje smrti. Iako je njegovo antifašističko uvjerenje nepobitno, poslijeratni komunistički režim zabranjuje objavljivanje njegovih djela pa čak i prijevoda. Zbog toga, anonimno objavljuje prijevode djela Ervina Šinka s mađarskog (tri romana, knjige pripovijedaka i brojnih eseja). Tek četvrt vijeka kasnije izašlo je drugo izdanje njegovog romana (1970), koji i jezikom i strukturom predstavlja veliko umjetničko djelo iz Bosne i o Bosni. Iza Envera Čolakovića ostalo je mnogo djela u rukopisu: 5 romana, više zbirki novela i pripovijeda, brojne knjige poezije i prijevoda kao i dnevnici. [1]

Umro je 18. augusta 1976. od posljedica srčanog udara.

U čast ovog pisca, danas jedna od ulica u Sarajevu nosi njegovo ime kao i nekoliko osnovnih škola širom Bosne i Hercegovine.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Legenda o Ali-paši, Zagreb, 1944, 1970, 1989; Sarajevo 1991, 1997, 1998.
  • Moja žena krpi čarape, salonska komedija, 1943.
  • Mali svijet, Zagreb, 1991.
  • Gyula Illyés, Poezija, Zagreb, 1971.
  • Zoltán Csuka, Moje dvije domovine, Sarajevo, 1972.
  • Zoltán Csuka, Poezija, Zagreb, 1975.
  • Zlatna knjiga mađarske poezije, Zagreb, 1978.
  • Izabrane pjesme, Zagreb, 1990.
  • Lokljani. Iz Bosne o Bosni, Zagreb, 1991.
  • Bosni, Zagreb, 1998.
  • Pismo majci, Sarajevo, 2013.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Nagradu Matice hrvatske za najbolji roman (1943), za roman Legenda o Ali-paši
  • Plaketa Društva pisaca Mađarske Pro Litteris Hungaricis, Petófi za prevodilački rad s mađarskog i njemačkog jezika
  • Plaketa i visoko odlikovanje Predsjednika Republike Austrije - Austrijski Križ Časti za nauku i umjetnost I. reda (1970)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]