Fungicid

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Fotografija raspršenog fungicida bakar-sulfata i limete (Bordeaux mješavina ili bordoska čorba) na lišću vinove loze.

Fungicidi (lat. fungus = gljiva + -cid, od occidere = ubiti, iskorijeniti) su vještački ili prirodni pesticidi – hemijska sredstva za suzbijanje rasta i uništavanje gljivica, odnosno za zaštitu biljaka i životinja, (uključujući i čovjeka) od uzročnika gljivičnih oboljenja i poremećaja (mikoza).[1] Kod biljaka se fungicidima tretiraju sjemenke i drugi repromaterijal, nadzemni organi i tlo (za zaštiktu korijena i ostalih podzemnih organa), a služe i za premazivanje ozlijeđenih tkiva i organa. Kod životinja se primjenjuju lokalno i simptomatski. Prema prirodi osnovnog aktivnog spoja, fungicidi mogu biti:

  • neorganski i
  • organski, a prema načinu djelovanja:
  • kontaktni (sprječavaju infekciju – preventivno ili zaštitno djelovanje) i
  • sistemski (suzbijaju nastalu infekciju – kurativno ili terapijsko djelovanje).

Na osnovu porijekla, kao i ostali pesticidi, dijele se na:

  • sintetske i
  • prirodne fungicide.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Fungicidi su hemijski spojevi ili biološki organizmi i supstance biološkog porijekla, koje se upotrebljavaju za uništavanje gljivica i njihovih spora.[2] Ti spojevi sprečavaju klijanje, rast i razvoj gljiva i/ili nastanak rasplodnih tijela. Gljive mogu izazvati velike štete u poljoprivredi, što izaziva velike gubitke na poljima žitarica (naprimjer) i novčane gubitke kod uzgajivača. Upotrebljavaju se i kao zaštita ljudi i ostalih životinja od gljivičnih oboljenja.[3]

Fungicidi mogu biti kontaktni, translaminarni ili sistemski. Kontaktni fungicidi ne ulaze u tkivo biljaka i štite ih samo tamo gdje je dospio aerosolni raspršivač. Translaminarni fungicidi se koriste kod prskanja gornjih površina biljaka i pokrivaju neprskane površine. Sistemski fungicidi se unose i koriste za prskanje putem ksilemskih provodnih sudova.[4]

Većina fungicida se priprema u čvrstom i tečnom obliku. Vrlo uobičajeni aktivni sastojak im je sumpor,[5] prisutan u 0,08% u slabijoj koncentraciji, a najviše do 0,5% kod potentnijih fungicida. Fungicidi u obliku praha sadrže obično oko 90% sumpora i jako su otrovni. Osim sumpora, kao aktivni sastojci javljaju se i metalne komponente, kao naprimjer neke bakarne soli.

Aktivni sastojci fungicida[uredi | uredi izvor]

  • Spojevi bakra: bakar-hlorid, bakar-oksihlorid, bakar-oksid, "Bordeaux mješavina", kvinolinolatni bakar-8, bazni bakar-karbonat, bakar-naftenat, bakar-sulfat, bakar-hromat, oleado bakra. Mješavina Bordeaux, poznat kao bordoska ili mordovska mješavina ili čorba, razvijena je u 1882., a sastoji se od gašenog kreča i bakar sulfata I bila je prvi efikasan fungicid. Tokom mnogih desetljeća koristio se u zaštiti raznih biljaka, posebno voćaka.
  • Spojevi žive: kalomel (živin hlorid), živin oksid, živinih laktata, živin fenil-acetat), MEMC (metoksietilmerkuro hlorid), PMA (živin fenil-acetat).
  • Spojevi kalaja: Fentin-acetat (trifenil kalaj-acetat), fentin (trifenil kalaj-hlorid) klorid, kalaj-oksid, butyl-pliktran (trihlor kalaj-heksilhidroksid).
  • Spojevi cinka: Cink-hlorid, cink-hromat, cink-naftenat i cink-oleat.
  • Metalni spojevi: kalij-permanganat, kadmij-hlorid, željezo-sulfat, neo-asozin (feri arsonat monomethil), rizoktol (sulfit methilarsenik), urbacid, naftalin hrom.
  • Spojevi sumpora: sofril, kreč sumporni.
  • Organofosforni spojevi: Pirazofos, IBP/kitazin, edifenfos, ditalinfos.
  • Ditiokarbamati: zineb, maneba, mankozeb, nabam, tiram, ferbam, bunema, vapam, metiram, metilmetiram.
  • Karbamati: tiofanat, metal-tiofanat.
  • Halohidrougljici: 1,1-dihlormetan, dibromometan, bromometan, hlorpikrin, ugljik-tetrahlorid, p-dihlorobenzen, heksahlorobenzen, hloroneb, dodecil amonij-bromid, haksahlorofen, pentahlorfenol, Izobak (heksahlorofen-monokalijeve soli) itd.
  • Aromatski spojevi dušika: dinitrofenol, nitrobifenil, DNOC (4,6-dinitro-o-krezol), dinobuton, teknazen, binapakril, dinokap, nirit, brasikol (PCNB) I drugi.
  • Kvinini: hloranil, dihlon, benzokvinon, ditianon itd.
  • Anilidi: benodanil, pirokarbolid, karboksin, oksikarboksin, salicilanilida i sl.
  • Spojevi gvanidina: Donin (dodecilguanidin-acetat), guzatin I drugi.
  • Ftalimidi: folpet, kaptan, kaptafol, hlorotanolin, dimetakion itd.
  • Pirimidini: dimetirimol, etirimol, bupirimat I drugi.
  • Tiodiazoli: terazol-dazomet, milneb itd.
  • Triazini: anilazin, triadimefon I dr.
  • Izoksazoloni: himeksazol, drazoksolon itd.
  • Imidazoli: gliodin, benkmil, tiabendazol, triflorin, karbendazim I drugi.
  • Ostali heterociklički spojevi: tridemorf, hinometionat itd.
  • Antibiotici: blasticidin, gliotoksin, grizeofulvin, pilioksin, fitobakteriomicin, kasigamicin, validamicin, ...
  • Ulja: antracen, amonij-naftenat itd.
  • Aldehidi, ketoni, oksidi: formaldehid, p-formaldehid, alil-alkohol, etilen-oksid, propilen-oksid itd.
  • Biljni ekstrakti: reklamirani kao fitofortifikanti ili OMDF (drugi ili alternativni način fitosanitarne odbrane).
  • Ostali: rodamin, trapeks (metilsocianat), dihlofuanid, fenaminosulf I drugi.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  2. ^ Interaction of 2,4,5-trich|orophenylsulphonylmethyl thiocyanate with fungal spores[mrtav link]
  3. ^ Latijnhouwers M, de Wit PJ, Govers F. Oomycetes and fungi: similar weaponry to attack plants. Trends in Microbiology Volume 11 462-469
  4. ^ Mueller, Daren. "Fungicides:Terminology". Iowa State University. Pristupljeno 1. 6. 2013.
  5. ^ C.Michael Hogan. 2011. Sulfur. Encyclopedia of Earth, eds. A.Jorgensen and C.J.Cleveland, National Council for Science and the environment, Washington DC

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]