HLA-DP

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
HLA-DP
Identifikatori
SimbolDP

HLA-DP je protein/peptid-antigen receptor za bolest transplantat protiv domaćina, antigen koji se sastoji od dvije podjedinice, DPα i DPβ. DPα i DPβ su kodirani sa dva lokusa, HLA-DPA1 i HLA-DPB1, koji se nalaze u glavnom kompleksu histokompatibilnosti klasa II (ili HLA-D) regiji u HLA kompleksu na ljudskom hromosomu 6 (pogledajte proteinske kutije desno za veze).

Manje se zna o HLA-DP u odnosu na HLA-DQ i HLA-DR, ali sekvenciranje tipova DP i određivanje češćih haplotipova je uveliko napredovalo u posljednjih nekoliko godina.

Struktura, funkcije i genetika[uredi | uredi izvor]

Struktura[uredi | uredi izvor]

HLA-DP je αβ-heterodimerni receptor ćelijske površine. Svaka DP podjedinica (α-podjedinica, β-podjedinica) sastoji se od α-heliksnog N-terminalnog domena, β-lista nalik IgG, domena koji se proteže kroz membranu i citoplazmatskog domena. α-heliksni domen formira strane žlijeba za vezivanje peptida. Regioni β-listova formiraju osnovu žlijeba za vezivanje i veći dio molekule, kao i međupodjedinični (nekovalentni) region vezivanja.

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Naziv 'HLA-DP' originalno opisuje transplantacijski antigen MHC klasa II, kategorije glavnog kompleksa histokompatibilnosti ljudi, ali ovaj antigen je artefakt ere transplantacije organa. HLA DP funkcioniše kao receptor na površini ćelije za strane ili sopstvene antigene. Imunski sistem ispituje antigene za strane patogene kada ih prezentiraju MHC receptori (poput HLA-DP). Antigeni MHC klase II nalaze se na ćelijama koje prezentiraju antigen (APC) (makrofagi, dendritske ćelije i B-limfociti). Normalno, ovi APC "prezentiraju" receptore/antigene klase II za veliki broj T-ćelija, od kojih svaka ima jedinstvene varijante T-ćelijskog receptora (TCR). Nekoliko TCR varijanti koje prepoznaju ove komplekse DQ/antigena nalaze se na CD4 pozitivnim T-ćelijama. Ove T-ćelije, zvane T-pomoćne (Th) ćelije, mogu promovirati amplifikaciju B-ćelija koje prepoznaju različite dijelove istog antigena. Alternativno, makrofagi i drugi citotoksični limfociti konzumiraju ili uništavaju ćelije apoptotskom signalizacijom i prezentiraju samoantigene. Sopstveni antigeni, u pravom kontekstu, formiraju regulatornu populaciju T-ćelija koja štiti vlastita tkiva od imunskog napada ili autoimunosti.

Genetika[uredi | uredi izvor]

α-lanac i β- DP kodiran je lokusom HLA-DPA1 i lokusom HLA-DPB1. Ovaj klaster nalazi se na proksimalnom (centromernom) kraju HLA superlokusa u ljudskom hromosomu 6, regija p21.31. Distalna je od HLA-DR i HLA-DQ lokusa kodiranja i stoga je mnogo ravnotežnija u odnosu na druge HLA lokuse. U super B8 kompleksnom DP, lokus je češće supstituiran, bilo zbog njegove udaljenosti od drugih lokusa, bilo zbog toga što nije bio tako aktivno odabran u evoluciji Super B8.

Razumijevanje heterodimernih DP izoformi[uredi | uredi izvor]

DP(αβ) izoforme s po jednim majčinim (m) i jednim očevim (p) hromosomom 6
HLA DPB1
Alel (m) (p)
DPA1 (m) αmβm (Cis m) αmβp (Trans)
(p) αpβm (Trans) αpβp (Cis p)
Rezultat: 2 Cis, αmβm & αpβp, izoforme i dva trans,αmβp & αpβm.

Svaka kombinacija proizvoda gena alela DPA1 sa svakom kombinacijom proizvoda 'gena' DPB1 potencijalno se može rekombinovati kako bi se proizvela jedna izoforma. DP geni su veoma varijabilni u ljudskoj populaciji. U tipičnoj populaciji postoji mnogo DP alfa i beta. Većina izoforma nije uobičajena.

Ove 'cis'-izoforme će činiti najmanje 50% DP izoforma. Druga, trans izoforme su obično ređe, izoforme su rezultat nasumičnih 'trans' kombinacija haplotipova kod pojedinaca kao rezultat izoformi proizvoda 'trans' očinskog/majčinog gena.

Aleli[uredi | uredi izvor]

HLA-DPA1 aleli
HLA-DPA1
*01 *02 *03 *04
*01:03
*01:04
*01:05
*01:06
*01:07
*01:08
*01:09
*01:10
*02:01
*02:02
*02:03
*02:04
*03:01
*03:02
*03:03
*04:01
HLA-DPB1 aleli
HLA-DPB1
*01 *01:01
*02 *02:01
*02:02
*03 *03:01
*04 *04:01
*04:02
*05 *05:01
*06 *06:01
*07 *07:01
*08 *08:01
*09 *09:01
*10 *10:01
DPB1*11:01 - DPB1*129:01

Promjene nomenklature alela HLA-DPB1[uredi | uredi izvor]

Prije ažuriranja nomenklature HLA u aprilu 2010. godine, nova imena HLA-DPB1 alela su dodijeljena unutar postojećeg sistema nomenklature. Naprimjer, alel otkriven nakon HLA-DPB1*9901 je dodijeljen kao DPB1*0102, sljedeći alel je nazvan DPB1*0202, zatim *0302 i tako dalje. Ova dodjela imena je odlučena zbog složenih genetičkih karakteristika alela DPB1 u poređenju sa alelima drugih HLA lokusa. Većina alela HLA-DPB1 ne može se jednostavno grupirati prema njihovim nukleotidnim sekvencama. Ova dodjela imena bila je najzbunjujući sistem unutar HLA nomenklature. U ažuriranju HLA nomenklature iz 2010,[1] svi DPB1 aleli, osim DPB1*0202 i *0402, otkriveni nakon DPB1*9901 preraspodijeljeni su s novim brojevima. Naprimjer, DPB1*0102 postaje DPB1*100:01 i DPB1*0203 postaje DPB1*101:01.

Svi preimenovani aleli navedeni su u dijagramu konverzije nomenklature HLA-DPB1 ispod.[2]

Prthodni naziv Sadašnji naziv
DPB1*0102 DPB1*100:01
DPB1*0203 DPB1*101:01
DPB1*0302 DPB1*102:01
DPB1*0403 DPB1*103:01
DPB1*0502 DPB1*104:01
DPB1*0602 DPB1*105:01
DPB1*0802 DPB1*106:01
DPB1*0902 DPB1*107:01
DPB1*1002 DPB1*108:01
DPB1*1102 DPB1*109:01
DPB1*1302 DPB1*110:01
DPB1*1402 DPB1*111:01
DPB1*1502 DPB1*112:01
DPB1*1602 DPB1*113:01
DPB1*1702 DPB1*114:01
DPB1*1802 DPB1*115:01
DPB1*1902 DPB1*116:01
DPB1*2002 DPB1*117:01
DPB1*2102 DPB1*118:01
DPB1*2202 DPB1*119:01
DPB1*2302N DPB1*120:01N
DPB1*2402 DPB1*121:01
DPB1*2502 DPB1*122:01
DPB1*2602 DPB1*123:01
DPB1*2702 DPB1*124:01
DPB1*2802 DPB1*125:01

Da bi pomogao u migraciji podataka na novu nomenklaturu, Odbor za nomenklaturu SZO za faktore HLA sistema je obezbedio IMGT/HLA alat za konverziju nomenklature Arhivirano 4. 8. 2012. na Wayback Machine . Ovaj alat vam omogućava da se unese ime HLA alela i pružiće trenutnu i novu verziju imena alela. Novi aleli kojima nikada nije dodijeljeno ime prije ažuriranja iz aprila 2010. su:

DPB1*126:01
DPB1*127:01
DPB1*128:01
DPB1*129:01

Uobičajeni haplotipovi DP[uredi | uredi izvor]

HLA-DPA1*01:03/DPB1*04:01 (DP401)
HLA-DPA1*01:03/DPB1*04:02 (DP402)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Marsh, S. G. E., Albert, E. D., Bodmer, W. F., Bontrop, R. E., Dupont, B., Erlich, H. A., Fernández-Viña, M., Geraghty, D. E., Holdsworth, R., Hurley, C. K., Lau, M., Lee, K. W., Mach, B., Maiers, M., Mayr, W. R., Müller, C. R., Parham, P., Petersdorf, E. W., Sasazuki, T., Strominger, J. L., Svejgaard, A., Terasaki, P. I., Tiercy, J. M., Trowsdale, J. (2010). "Nomenclature for factors of the HLA system, 2010". Tissue Antigens. 75 (4): 291–455. doi:10.1111/j.1399-0039.2010.01466.x. PMC 2848993. PMID 20356336.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. ^ ftp://ftp.ebi.ac.uk/pub/databases/imgt/mhc/hla/Nomenclature_2009.txt

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]