Handanija džamija u Pruscu

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Handanija džamija
Osnovne informacije
Lokacija Prusac
Religija Islam
Općina Donji Vakuf
Država Bosna i Hercegovina
Oznaka baštine Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine
Arhitektonski opis
Arhitektonski tip Džamija
Dovršeno 1617. g
Specifikacije
Dužina 16,20 m.
Širina 12,60 m
Munare 1
Visina munare 30 m
Materijali sedra, krečnjak, laporoviti krečnjak i brečasti krečnjak

Handanija džamija, Handan-begova, Hajdar Ćehajina ili Čaršijska džamija u Pruscu, općina Donji Vakuf, Bosna i Hercegovina. Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 15. do 21. marta 2005. godine u Sarajevu, donijela je odluku da se džamija proglasi za nacionalni nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), i Ljiljana Ševo i Tina Wik. Nacionalni spomenik čine džamija i mezarje u okviru haremskog zida, te haremski zid sa ulaznom kapijom i česmom.

Historija[uredi | uredi izvor]

O osnivaču i razdoblju gradnje Handanija džamije u Pruscu su sačuvana dva tariha – natpisa, pisana na turskom jeziku, nesh-talik pismom. Jedan je uzidan iznad vrata dvorišnog zida, isklesan na kamenoj ploči veličine 72x32 cm. Drugi je isklesan na kamenoj ploči dimenzija 70x33 cm, i postavljen u središnjem prostoru između luka otvora i pravougaonog okvira portala. Ovaj natpis se sastoji od deset distihona, smještenih u deset elipsastih polja rastavljenih linijama. Natpis oko teksta je ukrašen rozetama i stiliziranim arabeskama.[2]

Na oba natpisa kao osnivač džamije spominje se Handan-aga, i na oba natpisa godina gradnje je 1617.

O utemeljitelju džamije ne postoje jasni podaci osim nekih činjenica o čovjeku pod istim imenom koji je ostavio dio svojih ostavština u Nišu , što bi moglo pojasniti izgradnju džamije u Pruscu prema uzoru na Jahja-pašinu u Skoplju. To ukazuje da je utemeljitelj proveo svoj život u različitim krajevima Osmanskog carstva, ostavljajući ostavštine u mjestima u kojima je boravio i gradeći pod utjecajima onoga što je vidio.

Veza džamije sa dervišima je sasvim moguća obzirom da je Prusac, ali i širi region, poznat po tekijama i sufizmu. Za Prusac se posebice veže halvetijski red, koji prednjači po znanosti, te zagovara duhovni napredak, naobrazbu i izgradnju.

Tokom konzervatorskih radova 1972. godine, sve bojene površine su malterisane ili prekrečene u bijelo. Nakon toga, lukovi na trijemu, kao i lukovi nad prozorima prizemlja i kata su malterisani cementnim malterom i bojeni zelenom bojom.

U ratu u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. godine džamija teško je oštećena. Urgentna zaštita urađena je tokom 1999. godine. Restauracija i konzervacija urađena je 2004. godine, kada je nevladina organizacija iz Švedske, Kulturno naslijeđe bez granica (Cultural Heritage without Borders), sa arhitekticom Tinom Wik na čelu, preuzela izradu projekta i izvedbu radova.

Opis[uredi | uredi izvor]

Sagrađena je tokom klasičnog stila u osmanskoj arhitekturi. Prema konceptu prostornoga uređenja, Handanija džamija pripada jednoprostornim džamijama sa otvorenim trijemom. Natkrivena je četverovodnim krovom koji «skriva» drvenu kupolu.

Dimenzije iznose oko 16,20 x 12,60 x 10,35m. a visina munare, zajedno sa alemom, oko 31,20 m. Za gradnju je upotrijebljeno više vrsta kamena (sedra, krečnjak, laporoviti krečnjak i brečasti krečnjak).

Glavni molitveni prostor džamije je gotovo pravilni kubus čije su dimenzije, 10,60 x 10,75 m. Zatvoren je drvenom kupolom koja se sastoji od osam dijelova. Tokom restauracije kupola je izvedena kao element za sebe, u potpunosti odvojen od krova. Konstrukciju kupole nose vješaljke i stolice koje se oslanjaju na ugaone grede položene na zidove.

Unutar džamije, lijevo i desno od mihraba, nalaze se tri levhe, ploče rađene u bojenoj keramici. Na jednoj od njih je, slika Harema u Meki, na drugoj Harema u Medini, a na trećoj su citati iz Kur'ana. [2]

Betonska česma, sa dvovodnim krovom se nalazi uz dvorišni zid džamije. Na zidu česme je ploča, izvedena od ravnog lima, sa upisanom godinom 1931. Nije poznato je li to godina izgradnje ili obnove česme.

Mezarje se proteže sa sve četiri strane džamije i u njemu se nalazi stotinjak nišana, glavnom bez datuma. Najstariji datirani nišan je iz 1874./75. godine. [2]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Andrej Andrejević, Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji – kupolne džamije, izdanje Filozofski fakultet u Beogradu, Institut za istoriju i umetnost, Srpska akademija nauka i umetnosti, Balkanološki institut, Beograd, 1984.
  • Husein Čepalo, Prusac- historijski spomenici, DP «Naša riječ», Zenica, 1990.
  • Evlija Čelebija, Putopis, Izdavačko preduzeće «Sarajevo Publishing», Sarajevo, 1996.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Handanija džamija". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  2. ^ a b c "Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine". "Kulturno naslijeđe", Sarajevo –Publishing, 3. izdanje 1998. Pristupljeno 9. 2. 2018. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]