Josipa Lisac
Josipa Lisac (Zagreb, 14. februar 1950) hrvatska je pjevačka diva i jedna od najvažnijih pjevačica pop muzike na području nekadašnje Jugoslavije. Raznovrsnost njenog talenta je uočljiva kroz njenu sklonost ka brojnim eksperimentima, počevši od njenih: pozorišnih nastupa (Pijana noć 1918, dramatizacija po romanu Pijana novembarska noć 1918 Miroslava Krleže), (rock-opere Gubec-Beg, preko jazza do bosanske sevdalinke ("Omer beže" i "Niz polje idu, babo, sejmeni"), dalmatinske klapske pjesme ("Dalmatino, povišću pritrujena"), makedonske narodne pjesme ("Kalino mome") pa sve do romske muzike gdje je u duetu sa Šabanom Bajramovićem otpjevala pjesmu "Đelem đelem." Živi u Zagrebu.[1]
Biografija i muzičko stvaralaštvo
[uredi | uredi izvor]Rane godine
[uredi | uredi izvor]Josipa Lisac je već u 10-oj godini kao muzički veoma nadareno dijete postala član Dječijeg hora Radio-televizije Zagreb, čime je započela njena pjevačka karijera. Pjevajući u horu ozbiljan muzički repertoar, od starih sakralnih pjesama, preko klasične i moderne avantgarde, pa sve do etničke tradicionalne muzike, dobila je prvo i kasnije bogatije muzičko obrazovanje. Godine 1962. njihov hor, pod dirigentskom palicom maestra Dinka Fie, osvojila je prvu nagradu na takmičenju u Francuskoj za najbolji dječiji hor na svijetu. Iako je Josipa Lisac odrasla uz muziku Monteverdija, Bacha, Beethovena i Brittena, brzo je pokazala zanimanje za rok muziku. Kao tinejdžerka u 17-oj godini postala je pjevačica popularne rok grupe O'Hara, a kasnije i grupe Zlatni akordi.
Proboj na muzičkoj sceni
[uredi | uredi izvor]Godine 1968. započinje samostalnu karijeru uspješnim nastupom na Opatijskom festivalu na kojem je izvela pjesmu Arsena Dedića "Što me čini sretnom." Ovim svojim prvim samostalnim nastupom izazvala je veliko zanimanje slušalaca, gdje je u svom pjevanju preradila sve što je najbolje iz najrazličitijih muzičkih žanrova. Time je ujedno i najavila dolazak značajne pjevačke ličnosti na tadašnjoj jugoslovenskoj muzičkoj sceni. Karijeru nastavlja na festivalima izvodeći pjesme Arsena Dedića ("Krenule su lađe", "Život moj") i Zdenka Runjića ("Oluja", "Kapetane moj"). Ključni momenat u njenoj muzičkoj karijeri predstavlja prvi samostalni LP "Dnevnik jedne ljubavi" koji se smatra za jedan od najboljih prvenaca u domaćoj pop muzici. Pjesme na ovom muzičkom albumu potpisuju Karlo Metikoš i Ivica Krajač, dok je Brane Živković radio produkciju. Josipa Lisac je ovu ploču snimila sa najboljim muzičarima tadašnje zagrebačke muzičke scene, okupljene oko jazz krugova i grupe Time. Na snimanju ploče učestvovali su: Dado Topić, gitarista Vedran Božić, gitarista Slobodan Bodo Kovačević, klavijaturista Tihomir Pop Asanović, flautista i pijanista Brane Živković, basista Mario Mavrin, bubnjar Ratko Divjak, perkusionista Braco Doblekar i mnogi drugi. Za prateće pjevanje bile su zadužene: Zdenka Kovačiček, Dubravka Zubović i Ksenija Erker.
U to vrijeme Josipa se udala za Karla Metikoša koji postaje oslonac njene dalje muzičke karijere. Ubrzo objavljuje kompilacijsku ploču "Najveći uspjesi 1968 - 1973" na kojoj je izbor njenih najuspješnijih pjesama sa muzičkih singlova. Nakon toga Josipa Lisac se okušala sa izuzetnom i zahtjevnom ulogom djevojke Jane u rock operi Gubec-Beg, koju su napisali Ivica Krajač, Karlo Metikoš i Miljenko Prohaska. Ova opera je premijerno bila izvedena 8. marta 1975. godine. Imala je 212 izvedbi, a obišla je ne samo cijelu Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju, već i gradove: Trst, Rim, Sankt Peterburg (tadašnji Lenjingrad) i Budimpeštu. Gotovo pola miliona ljudi je slušalo operu Gubec Beg. Najpoznatija i najizvornija arija iz rok opere bila je "Ave Maria", koja je danas i dalje važan dio koncertnog repertoara Josipe Lisac. Godine 1976. sa džez grupom pod nazivom Josipa Lisac & B.P. Convention Big Band International snimila je gramofonsku ploču, na kojoj su svirali neki od poznatih muzičara iz tadašnjeg svijeta džez muzike: Ernie Wilkins, Clark Terry i Gianni Basso. Producentski posao su obavili Karlo Metikoš i Boško Petrović.
Muzički izlet u Sjedinjene američke države
[uredi | uredi izvor]Naredne godine zajedno sa Karlom Metikošem Josipa odlazi u SAD, gdje su ostali 3 godine sarađujući i snimajući sa tadašnjim svjetski poznatim muzičarima: Ira Newborn, Paulinho da Costa, Joel Peskin i drugi. Proizvod ove saradnje bio je album Made in USA, snimljen 1979. godine na hrvatskom i engleskom jeziku u Studio 55 u Los Angelesu i Sounds Good Recordings. Na ovom muzičkom albumu se nalazi i nekoliko obrada pjesama Van Morrisona poput "Čarobna moć mjeseca"("Moon Dance") i "Život s njim" ("Crazy Love").
Povratak na jugoslovensku muzičku scenu
[uredi | uredi izvor]Po povratku u Jugoslaviju 1980. godine, snima album "Hir, hir, hir", kojim su Metikoš (autor muzike) i Ivica Krajač (autor tekstova) željeli da je svrstaju u tada aktuelnu zabavnu muziku. Zatim slijede pozivi za pozorišne predstave i mnogobrojne koncertne turneje i snimanja u studiju. Proizvodi toga su albumi "Lisica' 1982. godine i "Hoću samo tebe" 1983. godine. Muziku za album "Hoću samo tebe" komponovao je Karlo Metikoš, tekstove je pisala Alka Vuica, a, pratili su je članovi grupe Karmela koju su sačinjavali nekadašnji muzičari sastava Boomerang i Septembar. Glumila je i u dva američka filma: Wallenberg: A Hero's Story sa poznatim glumcem Richardom Chamberlainom i u filmu The Dirty Dozen: The Fatal Mission iz 1988. godine. Potom svoju karijeru vezuje za nastupe na festivalima. Vodeći računa o atraktivnom imidžu i ekstravagantnoj garderobi, nastupa na festivalima u: Portorožu, Splitu, Zagreb Feštu, MESAM-u, Jugoviziji. Osvojila je u više navrata nagrade "Vokalista godine", "Pjevač godine" kao i nagradu filmske industrije "Porin" i brojne druge. 1980te je zaokružila uspješnim muzičkim albumom "Boginja" 1987. godine, koji je nastao u saradnji sa Krešimirom Klemenčićem piscem većine pjesama na albumu, producentom i aranžerom. Zadnji muzički album u 1980-im pod nazivom "Balade" objavljuje iste godine. Tu su bile njene starije, sporije pjesme, a jedina nova pjesma je obrada poznate pjesme britanske rok grupe Procol Harum pod nazivom "Whiter Shade Of Pale", u prepjevu nazvane "Blijede sjene."
Muzička karijera od početka 1990-ih pa do danas
[uredi | uredi izvor]Prvi važan muzički događaj u toj deceniji je bio njen koncert održan 12. i 13. maja 1991. godine u zagrebačkom klubu Lapidarij, koji je zabilježen na ploči Live in LaP. Uz obrade stranih hitova, tu su se našle i njene starije pjesme. Iznenadna smrt Karla Metikoša 10. decembra 1991. godine, kao i burni početak 1990-ih, znatno su promijenili njeno umjetničko radno okruženje. U narednim godinama organizovala je niz koncerata posvećenih Karlu Metikošu u čast, istovremeno stalno mijenjajući njihov koncept. To je tradicija koju je Josipa Lisac nastavila i do danas. Prvi u seriji ovakvih koncerata nazvan je "Ritam kiše", a održan je na prvu godišnjicu njegove smrti 1992. godine u koncertnoj dvorani Istra u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM). pored Josipe Lisac na koncertu su učestvovali: Arsen Dedić, Zdenka Kovačiček, Plava trava zaborava, Boa, Crveni koralji, Psihomodo pop, Neno Belan, Dino Dvornik i drugi. Sa tog koncerta objavljen je i istoimeni CD od strane izdavačke kuće Croatia Records 1993. godine.
Dvije godine kasnije dobija dvije Porin nagrade za najbolje žensko pjevanje pjesmom "Po prvi put" (sa Tellephone Blues Bandom), za CD "Ritam kiše" i CD izdanje Karla Metikoša "16 izvornih snimaka - Kad je rock bio mlad", koje je Jugoton prvi put objavio 1981. godine. CD "Koncert u čast Karla Metikoša" snimljen je na nastupu u dvorani Vatroslav Lisinski 10. decembra 1994. godine. Te večeri su je pratili Simfonijski orkestar i Zbor HRT, kao i hor devojaka "Zvjezdice." Josipa je pevala neke od najvećih hitova Karla Metikoša: "O jednoj mladosti", "Vjerujem ti sve", "Dok razmišljam o nama", "Magla" i teme iz opere "Gubec Beg." Pored toga snimila je cijenjen CD "Live In Lap" na kome su pored njenih pjesama i obrade jazz standarda, kao i "Čestit Božić" sa prigodnim jpesmama u kojima je pratio Akademski hor Ivan Goran Kovačić. Njihova saradnja nastavljena je 1997. godine, kada su radili zajedno na novoj koncertnoj izvedbi rock opere "Gubec Beg." Ovaj projekat realizovan je kao neka vrsta kombinacije muzike i glume. Njen studijski album iz 2000. godine, sa simboličkim nazivom Život. Karakteriše ga savremeni zvuk uz ekspermentisanje sa elektronikom, zahvaljujući saradnji sa producentom i aranžerom Gojkom Tomljanovićem. Neke od pjesama sa ovog albuma prethodno su izvedene na festivalima poput Melodije hrvatskog Jadrana, a potom i na festivalima u Splitu i Zadru.
Nastavljajući tradiciju izvođenja koncerata u čast Karla Metikoša, na 10-u godišnjicu od njegove smrti, 2001. godine priredila još jedan koncert. Josipa je u istoj koncertnoj dvorani, sa deset svijeća na pozornici, nastupila sa grupom muzičara mlađe generacije (Gojko Tomljanović - klavir, orgulje, Josip Grah - truba, harmonika, Borna Šerčar - bubnjevi, udaraljke, Davor Ivelić - bas gitara, Robert Vnuk - gitara). Dio tonskog snimka sa ovog koncerta, zajedno sa izvodima koncertnih snimaka sa ljubljanskog Križanke i mariborskog Lent festivala, objavljen je 2002. godine na dvostrukom CD izdanju pod nazivom Josipa Lisac LIVE. Na Karlov rođendan, 8. februara 2005. godine, Josipa se ponovo podsjetila pjesama koje je on napisao. Ideja koncerta je bila da objedini Karlove pjesme iz rock opere Gubec Beg sa pjesmama svjetskih poznatih filmskih mjuzikla. Tako je zajedno sa arijama iz Gubec Bega, odabrala djela nekih od najznačajnijih kompozitora iz svijeta mjuzikla poput: Stephena Sondheima, Kurta Weilla, Leonarda Bernsteina i drugih. Ovo je ponovo ostvareno na pozornici HNK u Zagrebu, a u saradnji sa Simfonijskim orkestrom i Horom HRT-a, pod dirigentskom palicom maestra Tončija Bilića. Narednog decembra odrźala je koncert na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta pod nazivom "Koncert ljubavi." Ovog puta, uz pomoć pozorišne rediteljke Dore Ruždjak-Podolski, Josipa je obradila svoje pjesme u bojama četiri godišnja doba, a koje su istovremeno služile i kao okvir za Josipin izgled i čitav scenski dizajn tokom tog koncerta. Snimanje filma "Koncert ljubavi", sa nastupa u HNK-u 2006. godine, objavljen je na DVD-u sljedeće godine i predstavlja prvo DVD izdanje Josipe Lisac. Osvojila je i nagradu Porin za najbolji video snimak (režiser Ivan Miladinov).
Josipa Lisac je 2009. godine objavila studijski album pod nazivom Živim po svome, koji je aranžirao i producirao Elvis Stanić. Naslovnu pjesmu sa albuma adaptirao je slovenski muzičar Jani Hace iz grupe Siddharta, dok su autori pored Elvisa Stanića, bili Meri Cetinić, Srđan Sekulović-Skansi i Gojko Tomljanović. Album Živim po svome osvojio je nagradu Porin 2010. godine za najbolji pop album godine. Osvojila je i nagradu u kategoriji najboljeg studijskog snimka, dok je Josipa po četvrti put osvojila Porin za najbolju žensku pjevačku izvedbu.
Na Valentinovo 2009. godine, (17 godina nakon održavanja prvog koncerta u čast Karla Metikoša), ponovo je u njegovu čast održan koncert u Zagrebačkom omladinskom pozorištu. Zvanično nazvan "Dan ljubavi", ovaj koncert je bio još posebniji jer je služio i za promociju novog studijskog albuma, pod nazivom "Živim po svome." Na koncertu su kao i na studijskom albumu nastupili renomirani gosti iz svijeta klasične i džez muzike: David Gazarov i Joe Kaplowitz na klaviru i Boško Petrović. Povodom 20. godišnjice od smrti Karla Metikoša, Josipa Lisac je izdala album pod nazivom "Priče" 2011. godine. Na Njemu su prikupljeni Karlovi memoari u izdanju Plavog vjesnika 1971. pod naslovom "Za dva kovčega slave", muzičke zbirke sa 27 njegovih kompozicija "Knjiga pjesama" i dvostruki CD sa 40 originalnih snimaka Karla Metikoša. Promocija za priču, kao umjetnički nastup sa odgovarajućim naslovom "Život je samo most", održana je u pozorištu Kerempuh (ranije Varieté) - na istom mjestu gdje je Karlo Metikoš održao svoj prvi rock nastup na muzičkom takmičenju "Prvi pljesak." Umjetnički nastup sastojao se od komemorativnog dokumentarnog filma o Karlu, plesnom izvođenju ansambla Snježane Abramović, stihova pjesnikinje Sonje Manojlović i anegdota koje je Karlov prijatelj i saradnik Ivica Krajač podijelio sa publikom. Josipa je završila ovaj umjetnički događaj izvedbom pjesme "Janino ludilo", uz pratnju pijaniste Željka Vlahovića.
Pozorišni nastupi
[uredi | uredi izvor]Godine 1994. Josipa Lisac je imala veoma uspješan nastup gostujući u pozorišnoj koreodrami u Sloveniji u predstavi "Solzna Marija Sirakuška", koju je napisao i izvodio Damir Zlatar Frey. 1997. godine, po drugi put u istom pozorištu, nastupala je u predstavi "Šizofrenija" istog autora, sa kojim se pojavila i na Evropskom pozorišnom festivalu. Deceniju kasnije u avgustu 2007. godine, opet je imala priliku da se okuša učešćem u predstavi "Pijana noć 1918. u Ulysses pozorištu na Brijunima. Ovo je bila dramatizacija Krležinog romana Pijana novembarska noć 1918, koju su prilagodili Tena i Ivo Štivičić, u režiji Lenke Udovički.
Festivali
[uredi | uredi izvor]Brojni nastupi na Splitskom festivalu, Opatijskom festivalu i na Zagrebfestu, gdje je često osvajala značajne nagrade.[1]
- Zagreb:
- Život moj, Zagreb '70
- Dok razmišljam o nama, Zagreb '72
- Zaboravi sve, Zagreb '73
- Krivo je sve, Zagreb '80
- Kraljica divljine, Zagreb '86
- Pismo, Zagreb '87
- Opatija:
- Što me čini sretnom, Opatija '68
- Oluja, Opatija '70
- Na, na, na, Opatija '73
- Split:
- Krenule su lađe, Split '69
- Kapetane moj, Split '70
- Nismo mi bez cilja, Split '87
- Vaš šlager sezone:
- Halo taxi, VŠS '68 (sa grupom Zlatni akordi)
- Pesma leta:
- Samujem u samoći sama, Pesma leta '71
- Raduj se ludo srce moje, Pesma leta '72
- Omladina, Subotica:
- Sunce sja za nas, Omladina '68 (sa grupom Zlatni akordi)
- MESAM:
- Dobre vibracije, MESAM '86
- Ja bolujem, MESAM '87
- Jugoslavenski izbor za Pjesmu Evrovizije:
- Gdje Dunav ljubi nebo, YU '87
Uspjesi
[uredi | uredi izvor]Veliki uspjesi na području jugoslavenskog pop-rocka, zabilježeni tokom 1970-tih i 1980-tih godina. Karijera nacionalne zvijezde broj 1 i vrijedni pokušaji na američkoj sceni tokom 1970-tih godina. Dobitnica je nagrade "Davorin 2006" za vokalnu saradnju sa grupom Flyer u pjesmi "O jednoj mladosti". [1]
Diskografija
[uredi | uredi izvor]- Dnevnik jedne ljubavi (1973)
- Najveći uspjesi '68./ '73. (1974)
- Gubec-Beg (1975, Rock opera - Karlo Metikoš i Ivica Krajač)
- Josipa Lisac & B.P. Convention Big Band International (1976)
- Made in USA (1979)
- Hir, hir, hir (1980)
- Lisica (1982)
- Hoću samo tebe (1983)
- Boginja (1987)
- Balade (1987)
- Live in Lap (1991)
- Čestit Božić (1992)
- Ritam kiše (1993)
- Koncert u čast Karla Metikoša (1995)
- Antologija (Vols. I to VIII) (1997)
- The Best of (1998)
- Život (2000)
- Live (2000)
- Live in Concert (2002)
- Koncert ljubavi u čast Karla Metikoša, DVD(2007)
- Živim po svome (2009)