Kinoteka Bosne i Hercegovine

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Spelling icon.svg Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku
kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.
Wikitext.svg Ovom članku ili dijelu članka nedostaju interni linkovi.
Nakon dodavanja internih linkova uklonite ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.

Kinoteka Bosne i Hercegovine je javna ustanova sa sjedištem u Sarajevu, čija je osnovna djelatnost sakupljanje, obrađivanje, zaštita i čuvanje prvenstveno bosanskohercegovačkih filmova i filmskog materijala od historijskog, umjetničkog, kulturnog, obrazovnog, vaspitnog i naučnog značaja. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 9. septembra 2011. godine u Sarajevu, donijela je odluku br: 04.1-2.3-77/11-22: Pokretno dobro – Filmski materijal Kinoteke Bosne i Hercegovine u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija donijela je 7. septembra u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo (predsjedavajuća Komisije).

Historija[uredi | uredi izvor]

Pravna zaštita filmskog materijala u Bosni i Hercegovini počinje šezdesetih godina XX vijeka, dok institucionalna zaštita teče od kraja sedamdesetih godina prošlog vijeka kada se u okviru Arhiva Bosne i Hercegovine osniva odjeljenje kinoteke. Godine 1994. dolazi do izdvajanja ovog odjeljenja iz sastava Arhiva i osnivanja samostalne institucije, JU Kinoteke Bosne i Hercegovine.

Prema svojoj djelatnosti Kinoteka Bosne i Hercegovine istražuje, evidentira, sređuje i obrađuje prvenstveno bosanskohercegovačke filmove i filmski materijal od historijskog, umjetničkog, kulturnog, obrazovno-vaspitnog i naučnog značaja, čuva filmove i filmski materijal od oštećenja, uništenja i nestajanja i osigurava mjere njihove zaštite, te prikazuje domaće i inozemne filmove. Kinoteka Bosne i Hercegovine član je Svjetske federacije filmskih arhiva (F.I.A.F). Naučno-istraživački radovi iz oblasti filmske umjetnosti objavljuju se u kinotečkom časopisu SINEAST.

Opis[uredi | uredi izvor]

Filmski arhiv čine dva fonda, domaći i inostrani u čijem sastavu se čuvaju igrani, dokumentarni, kratki igrani i animirani filmovi rađeni u crno-bijeloj, odnosno color tehnici. U fondu domaćih ili bosanskohercegovačkih nacionalnih filmova moguće je izdvojiti bosanskohercegovačke igrane filmove (39 filmova) – originalni materijal, bosanskohercegovački dokumentarne i kratke igrane filmove (16 filmova) – originalni materijal i zbirku mjesečnika ili žurnala (39 žurnala) koji su predmet zaštite u ovoj odluci, te sinopsise, scenarije, knjige snimanja, dijalog i titl liste i prateći filmski materijali kao što su katalozi, fotografije, plakati i nagrade na festivalima. U fondu inostranog filma čuva se 751 film.

Među filmovima se nalaze prvi zvučni kratki-igrani film „LJUBAV U SARAJEVU“ snimljen 1936. godine čiji su autori Nikola DRAKULIĆ i Edo LJUBIĆ. Tu je i film sniman davne 1919 godine u okolini Mostara i Bune „KOPAČ BLAGA OD BLAGAJA“, ali i film „Ničija zemlja“ koji je nagrađen Oscarom. U bogatoj zbirci plakata domaćeg filma nalazi se ″Bitka na Neretvi″ čiji je autor slikar Pablo Picasso i plakati filmova „Most (1969)“ i „Valter brani Sarajevo“ iz Kine.

Jedno od najvažnijih pitanja u savremenoj zaštiti filmskog materijala jeste kako zaštiti ovaj materijal od daljnjeg propadanja. Ni u jednoj drugoj umjetnosti ne postoji opasnost od uništenja najvećeg dijela sačuvanog kulturnog naslijeđa kao u mediju kinematografskog filma koji je obilježio XX vijek.

Dugi niz godina originalni filmski materijal nije uživao posebne režime zaštite i specijalne uslove pohranjivanja. Filmski materijali širom svijeta čuvani su u neodgovarajućim uslovima, na ekstremnim temperaturama bez sistema hlađenja i sa visokim postotcima vlažnosti vazduha, što je dovelo do njegovog propadanje. Savremena restauracija i rekonstrukcija filma odvija se uz upotrebu elektronskog medija i izradom digitalnog videozapisa.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vefik Hadžismajlović. Žive slike o filmskoj umjetnosti. Kamerni teatar 55. Sarajevo, 2002.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Kinoteka Bosne i Hercegovine". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]