Kutikula

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Kutikula je bilo koji od raznih čvrstih, ali fleksibilnih, nemineralnih vanjskih pokrivača organizma ili dijelova organizma koji pružaju zaštitu. Različite vrste kutikula su nehomologna; razlikuju se po porijeklu, strukturi, funkciji i hemijskom sastavu.

Anatomija čovjeka[uredi | uredi izvor]

Anatomija baznog dijela ljudskog nokta.

U anatomiji, termin "kutikul" može se odnositi na nekoliko struktura, ali se koristi općenito, pa čak i među medicinskim radnicima kada razgovaraju sa pacijentima Kada misle na zadebljali sloj kože koji okružuje nokte i zanoktice (eponihij) i odnosi se na površinski sloj ćelija koje se omotavaju korijen dlaka, koja je veže u folikul, sastavljen od mrtvih ćelija vanjskog kožnog sloja.[1] It can also be used as a synonym for the epidermis,[2] Kutikula noktiju na stopalima i šakama štiti kožu od podlijvanja vlage i mikroba u okolišu.[3]

Kutikula beskičmenjaka[uredi | uredi izvor]

U zoologiji, kutikula beskičmenjaka je višeslojna struktura izvan epiderme mnogih vrsta, osobito nematoda i člankonožaca, kod kojih formira egzoskelet.

Glavne strukturne komponente nematodne kutikule su proteini, visoko umreženi kolageni i specijalizirani nerastvorljivi proteini poznati kao "kutikulini", zajedno sa glikoproteinima i lipidima.[4]

Glavna strukturna komponenta kutikule artropoda je hitin, polisaharid sastavljen od N-acetilglukozamina, zajedno s proteinima i lipidima. Proteini i hitin su umreženi. Čvrstoća zavisi od vrste proteina i količine hitina. Smatra se da epidermne ćelije proizvode protein i također utiču na vrijeme i količinu proteina koja će se ugraditi u kutikulu.[5]

Često se u kutikuli člankonožaca opaža strukturna obojenost – koja proizvodi nanostrukture.[6]

Botanika[uredi | uredi izvor]

Epikutikulski vosak prekriva biljnu kutikulu lista Hosta sieboldiana čineći ga hidrofobnom. Voda, koja ne može vlažitinesposobna kutikulu, odvodi se, noseći sa sobom prašinu i topivo zagađenje. Ovo svojstvo samočišćenja, u tehničkim časopisima, naziva se različito, kao „ultrahidrofobičnost“ ili „ultralifobnost“. Popularnije je poznat pod nazivom Lotus efekt.

U botanici, biljna kutikula je zaštitna, hidrofobna, voštana obloga koju proizvode epidermne ćelija listova, mladih izdanaka i svih ostalih biljnih organa u zraku. Kutikule minimiziraju gubitak vode i učinkovito smanjuju ulazak patogena zahvaljujući izlučivanju voska. Glavne strukturne komponente biljne kutikule su jedinstveni polimeri rezina ili kutana, impregnirane voskom.

Kutikule biljaka funkcioniraju kao barijera od propuštanja vode i vodotopivih materijala. Kutikula sprečava i da biljne površine ne ovlaže i pomaže u sprečavanju isušivanja biljaka. Kserofitne biljke poput kaktusa imaju vrlo guste kutikule koje im omogućavaju opstanak u sušnoj klimi. Biljke koje žive u blizini raspršavanja morskoih talasa također mogu imati deblje kutikule koje ih štite od toksičnih učinaka soli.

Neke biljke, posebno one prilagođene životu u vlažnim ili vodenim okruženjima, imaju ekstremnu otpornost na vlaženje. Dobro poznat primjer je lotos Nelumbo nucifera.[7] Ova prilagodba nije isključivo fizičkii i hemijski učinak voštanog premaza, već uveliko ovisi i o mikroskopskom obliku površine.[8][9]

Mikologija[uredi | uredi izvor]

"Kutikula" je jedan pojam koji se koristi za vanjski sloj bazidiokarpnog tkiva gljive ili "plodnog tijela". Alternativni izraz "pileipelis", latinski termin za "kožu" "kapice" (miski se na gljivinu).[10] S druge strane, neka morfološka terminologija u mikologiji pravi fine distinkcije u vezi sa pileipelisom. Bez obzira na to, pileipelis (ili "ljuštenje") razlikuje se od unutrašnjeg mesnatog tkiva gljive ili sličnog plodnog tijela, a također i nosećeg sloja tkiva za stvaranje sporahimenija.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ [1]
  2. ^ Cuticle.
  3. ^ Del Rosario, Sivy. "25 Fascinating Facts About Fingernails".
  4. ^ Page, A.P. and Johnstone, I.L. (March 19, 2007) The cuticle, In: WormBook, ed. by Jm Kramer & D. G. Moerman. The C. elegans Research Community, WormBook, doi/10.1895/wormbook.1.138.1, [2]
  5. ^ "insect physiology" The McGraw-Hill Encyclopedia of Science of Technology, Vol. 9, p. 233 2007
  6. ^ Seago, Ainsley E.; Brady, Parrish; Vigneron, Jean-Pol; Schultz, Tom D. (28. 10. 2008). "Gold Bugs and Beyond: A Review of Iridescence and Structural Colour Mechanisms in Beetles (Coleoptera)". Journal of the Royal Interface. doi:10.1098/rsif.2008.0354.focus. PMC 2586663.
  7. ^ Quere, D.; Surface chemistry. Fakir droplets, Nature Materials 2002, 1, 14.
  8. ^ Onda, T.; Shibuichi, S.; Satoh, N.; Tsujii, K. (1996). "Super-Water-Repellent Fractal Surfaces". Langmuir. 12 (9): 2125–2127. doi:10.1021/la950418o.
  9. ^ Von Baeyer, H. C., The lotus effect, The Sciences, 2000, January/February, 12
  10. ^ Edmund Jaeger (1959). A Source-Book of Biological Names and Terms. Springfield, Illinois: Thomas. ISBN 0-398-06179-3.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]