Mediji

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Mediji su termin koji se koristi da bi se označile one strukture u društvu koje postoje da bi komunicirale sa širom javnošću, a odnose se na raznoliku lepezu medijskih tehnologija koje dopiru do velike publike putem masovne komunikacije. Tehnologije kroz koje se ova komunikacija odvija uključuju različite izlaze. Emitovani mediji prenose informacije elektronski putem medija kao što su filmovi, radio, snimljena muzika ili televizija. Digitalni mediji obuhvataju internet i mobilnu masovnu komunikaciju. Internet mediji obuhvataju usluge kao što su e-pošta, stranice društvenih medija, web stranice i radio i televizija zasnovana na Internetu. Mnogi drugi masovni mediji dodatno su prisutni na webu, putem povezivanja ili prikazivanja TV reklama na mreži, ili distribucije QR kodova u vanjskim ili štampanim medijima kako bi korisnike mobilnih uređaja usmjerili na web stranicu. Na ovaj način, oni mogu koristiti laku dostupnost i mogućnosti širenja koje Internet pruža, jer na taj način lako emituju informacije u mnogim različitim regijama svijeta istovremeno i ekonomično. Mediji na otvorenom prenose informacije putem medija kao što je AR oglašavanje; bilbordi; leteći bilbordi (znakovi za vuču aviona); plakati ili kiosci postavljeni unutar i izvan autobusa, poslovnih zgrada, trgovina, sportskih stadiona, vagona podzemne željeznice ili vozova; znakovi.[1] Štampani mediji prenose informacije putem fizičkih objekata, kao što su knjige, stripovi, časopisi, novine ili pamfleti.[2] Organiziranje događaja i javno nastupanje također se mogu smatrati oblicima masovnih medija.[3] Organizacije koje kontrolišu ove tehnologije, kao što su filmski studiji, izdavačke kompanije i radio i televizijske stanice, poznate su i kao masovni mediji.[4]

Termin mediji se počeo koristiti 1920 tih godina sa proširenjem prisustva radija i novina koje su te decenije počele da dostižu daleko veću javnost (na državnim nivoima). Negativne konotacije medija se vežu uglavnom za stvaranje kulture društvenog istomišljeništva u kojima grupe u društvu postaju više podliježne medijskim manipulacijama. Podjelu medija možemo izvršiti prema načinu na koji se distribiraju u javnost, tj. dijelimo ih na:

  • Printane medije
  • Radio
  • Televiziju
  • Elektronske medije ili internet.

U printane medije spadaju novine, magazini, posteri i druge slične publikacije. Posljednih godina sve više se koristi Internet kao osnovni izvor informacija, dok se popularnost korištenja televizije, novina i radija smanjuje.

Jedna od osnova medija je novinarstvo koje je disciplina sakupljanja, prenosa i prezentacije informacija javnosti putem medija.

Problemi sa definicijom[uredi | uredi izvor]

U kasnom 20. vijeku, masovni mediji su se mogli svrstati u osam industrija masovnih medija: knjige, internet, časopisi, filmovi, novine, radio, snimci i televizija. Eksplozija digitalne komunikacijske tehnologije u kasnom 20. i ranom 21. vijeku dovela je do izražaja pitanje: koje oblike medija treba klasificirati kao "masovne medije"? Na primjer, kontroverzno je da li uključiti mobilne telefone, kompjuterske igre (kao što su MMORPG) i video igrice u definiciju. Početkom 2000-ih u upotrebu je ušla klasifikacija nazvana "sedam masovnih medija". Po redoslijedu pronalaska i to:

  1. Štampa (knjige, pamfleti, novine, časopisi, plakati, itd.) s kraja 15. vijeka
  2. Snimci (gramofonske ploče, magnetne trake, kasete, CD i DVD) s kraja 19. vijeka
  3. Kino oko 1900
  4. Radio oko 1910
  5. Televizija oko 1950
  6. Internet od otprilike 1990
  7. Mobilni telefoni iz oko 2000

Svaki masovni medij ima svoje tipove sadržaja, kreativne umjetnike, tehničare i poslovne modele. Na primjer, Internet uključuje blogove, podcaste, web stranice i razne druge tehnologije izgrađene na općoj distribucijskoj mreži. Šesti i sedmi medij, internet i mobilni telefoni, često se zajednički nazivaju digitalnim medijima; i četvrti i peti, radio i TV, kao elektronski mediji. Neki tvrde da su se video igre razvile u poseban masovni oblik medija.[5]

Dok je telefon dvosmjerni komunikacioni uređaj, masovni mediji komuniciraju s velikom grupom jednosmjerno. Pored toga, telefon se transformisao u mobilni telefon koji je opremljen pristupom Internetu. Postavlja se pitanje da li to mobilne telefone čini masovnim medijem ili jednostavno uređajem koji se koristi za pristup masovnom mediju (Internetu). Trenutno postoji sistem pomoću kojeg se trgovci i oglašivači mogu uključiti u satelite i emitovati reklame direktno na mobilne telefone, bez zahtjeva korisnika telefona.

Video igrice također mogu evoluirati u masovni medij. Video igre (na primjer, masovne online igre uloga za više igrača (MMORPG), kao što je RuneScape) pružaju zajedničko iskustvo igranja za milione korisnika širom svijeta i prenose iste poruke i ideologije svim svojim korisnicima. Korisnici ponekad dijele iskustvo jedni s drugima igrajući na mreži. Isključujući internet, međutim, upitno je da li igrači video igara dijele zajedničko iskustvo kada igraju igru pojedinačno. Moguće je vrlo detaljno razgovarati o događajima iz video igrice sa prijateljem s kojim se nikada niste igrali, jer je iskustvo identično svakom. Pitanje je, dakle, da li je ovo oblik masovne komunikacije.

Oblici masovnih medija[uredi | uredi izvor]

Emitovanje[uredi | uredi izvor]

Redoslijed sadržaja u emisiji naziva se raspored. Uz sve tehnološke napore razvio se niz tehničkih izraza i poseban sleng.

Radio i televizijski programi se distribuiraju preko frekventncija koji su strogo regulisani. Takva regulacija uključuje određivanje širine opsega, dometa, licenciranja, tipova prijemnika i predajnika koji se koriste i prihvatljivog sadržaja.

Programi kablovske televizije često se emituju istovremeno sa radijskim i televizijskim programima, ali imaju ograničeniju publiku. Kodiranjem signala i zahtijevanjem kablovske konvertorske kutije na lokacijama pojedinačnih primatelja također omogućava kanale zasnovane na pretplati i usluge pay-per-view.

Radiodifuzna organizacija može emitovati nekoliko programa istovremeno, preko nekoliko kanala (frekvencija). S druge strane, dvije ili više organizacija mogu dijeliti kanal i svaka ga koristiti tokom određenog dijela dana, kao što je. Digitalni radio i digitalna televizija također mogu prenositi multipleksirane programe, sa nekoliko kanala komprimovanih u jedan ansambl.

Kada se emitiranje vrši putem Interneta često se koristi termin webcasting. Godine 2004. dogodio se novi fenomen kada su se brojne tehnologije udružile da bi proizvele podcasting. Podcasting je asinhroni medij za emitiranje/usko emitiranje. Adam Curry i njegovi saradnici, Podshow, glavni su zagovornici podcastinga.

Film[uredi | uredi izvor]

Pojam 'film' obuhvata filmove kao pojedinačne projekte, kao i područje općenito. Naziv dolazi od fotografskog filma (koji se naziva i filmska folija), historijski primarnog medija za snimanje i prikazivanje filmova. Postoje mnogi drugi termini za film, kao što su srebrno platno, fotoreprodukcije, bioskop, kino, slike i td.

Filmovi se proizvode snimanjem ljudi i objekata kamerama ili njihovim stvaranjem pomoću tehnika animacije ili specijalnih efekata. Filmovi se sastoje od niza pojedinačnih kadrova, ali kada se te slike prikazuju u brzom nizu, stvara se iluzija kretanja. Treperenje između kadrova se ne vidi zbog efekta poznatog kao perzistentnost vida, pri čemu oko zadržava vizualnu sliku djelić sekunde nakon što je izvor uklonjen. Takođe je važno šta uzrokuje percepciju pokreta: psihološki efekat identifikovan kao beta kretanje.

Film se pojavio kao važna umjetnička forma. Oni zabavljaju, obrazuju, prosvjetljuju i inspirišu publiku. Svaki film može postati svjetska atrakcija, posebno uz dodatak sinkronizacije ili titlova koji prevode originalni jezik.[6]

Videoigre[uredi | uredi izvor]

Videoigra je kompjuterski kontrolisana igra u kojoj je video ekran, kao što je monitor ili televizor, primarni uređaj za povratnu informaciju. Izraz "kompjuterska igra" također uključuje igre koje prikazuju samo tekst ili koje koriste druge metode, kao što su zvuk ili vibracija, kao primarni uređaj za povratnu informaciju. Uvijek mora postojati i neka vrsta uređaja za unos, obično u obliku kombinacije dugmeta/džojstika (u arkadnim igrama), kombinacije tastature i miša/trekball (kompjuterske igre), kontrolera (igre na konzoli) ili kombinacije bilo kojeg od gore navedenog. Također, ezoteričniji uređaji su korišteni za unos, na primjer, kretanje igrača. Obično postoje pravila i ciljevi, ali u otvorenijim igrama igrač može biti slobodan da radi šta god želi unutar granica virtuelnog univerzuma.

U uobičajenoj upotrebi, "arkadna igra" se odnosi na igru dizajniranu da se igra u ustanovi u kojoj korisnici plaćaju za igranje na osnovu upotrebe. "Kompjuterska igra" ili "PC igra" se odnosi na igru koja se igra na ličnom računaru. "Konzolna igra" se odnosi na onu koja se igra na uređaju posebno dizajniranom za korištenje, dok se povezuje sa standardnim televizorom. "Video igra" (ili "videoigra") je evoluirala u frazu koja obuhvata gorepomenuto zajedno sa bilo kojom igrom napravljenom za bilo koji drugi uređaj, uključujući, ali ne ograničavajući se na, napredne digitrone, mobilne telefone, PDA uređaje, itd.

Audio snimanje i reprodukcija[uredi | uredi izvor]

Snimanje i reprodukcija zvuka je električno ili mehaničko ponovno stvaranje ili pojačanje zvuka, često kao muzika. Ovo uključuje upotrebu audio opreme kao što su mikrofoni, uređaji za snimanje i zvučnici. Od ranih početaka sa pronalaskom fonografa koristeći čisto mehaničke tehnike, polje je napredovalo izumom električnog snimanja, masovnom proizvodnjom ploče 78, magnetofonskog snimača, a zatim kasetofona, vinil LP ploče. Pronalazak kompaktne kasete 1960-ih, nakon čega je uslijedio Sonyjev Walkman, dao je veliki poticaj masovnoj distribuciji muzičkih snimaka, a izum digitalnog snimanja i kompakt diska 1983. godine donio je ogromna poboljšanja u robusnosti i kvalitetu. Najnovija dostignuća su digitalni audio plejeri.

Album je kolekcija povezanih audio zapisa, objavljeni zajedno za javnost, obično komercijalno.

Termin album ploča nastao je iz činjenice da su fonografske ploče sa 78 RPM držane zajedno u knjizi koja liči na foto album. Prva kolekcija ploča koja je nazvana "albumom" bila je Nutcracker Suite od Čajkovskog, objavljena u aprilu 1909. kao četiri diska koju je postavio Odeon Records.[7][8] Prodavao se za 16 šilinga — oko 15 funti u modernoj valuti.

Muzički spot (također promo) je kratki film ili video koji prati kompletno muzičko djelo, najčešće pjesmu. Moderni muzički spotovi su prvenstveno napravljeni i korišteni kao marketinški uređaj namijenjen promociji prodaje muzičkih snimaka. Iako porijeklo muzičkih spotova seže daleko u prošlost, oni su došli na svoje 1980-ih, kada se na njima zasnivao format Muzičke televizije. Tokom 1980-ih, termin "rok video" često se koristio za opisivanje ovog oblika zabave, iako je taj izraz više ne koristi.

Muzički spotovi mogu prihvatiti sve stilove filmskog stvaralaštva, uključujući animaciju, filmove uživo, dokumentarne filmove i ne-narativni, apstraktni film.

Internet[uredi | uredi izvor]

Internet (također poznat jednostavno kao "Net" ili manje precizno kao "Web") je više interaktivni medij masovnih medija i može se ukratko opisati kao "mreža mreža". Konkretno, to je svjetska, javno dostupna mreža međusobno povezanih računarskih mreža koje prenose podatke komutacijom paketa koristeći standardni Internet protokol (IP). Sastoji se od miliona manjih domaćih, akademskih, poslovnih i vladinih mreža, koje zajedno nose različite informacije i usluge, kao što su e-pošta, prijenos datoteka, te međusobno povezane web stranice i drugi dokumenti World Wide Weba.

Za razliku od uobičajene upotrebe, Internet i World Wide Web nisu sinonimi: Internet je sistem međusobno povezanih računarskih mreža, povezanih bakarnim žicama, optičkim kablovima, bežičnim vezama itd.; Web je sadržaj, ili međusobno povezani dokumenti, povezani hiperlinkovima i URL-ovima. World Wide Web je dostupan putem Interneta, zajedno sa mnogim drugim uslugama uključujući e-poštu, dijeljenje datoteka i druge opisane u nastavku.

Krajem 20. vijeka, pojava World Wide Weba označila je prvu eru u kojoj je većina pojedinaca mogla imati sredstva izloženosti na skali uporedivoj sa masovnim medijima. Svako ko ima web stranicu ima potencijal da se obrati globalnoj publici, iako je posluživanje visokog nivoa web prometa i dalje relativno skupo. Moguće je da je uspon peer-to-peer tehnologija pokrenuo proces upravljivosti troškova propusnog opsega. Iako je ogromna količina informacija, slika i komentara (tj. "sadržaja") stavljena na raspolaganje, često je teško odrediti autentičnost i pouzdanost informacija sadržanih na web stranicama (u mnogim slučajevima samoobjavljenih). Izum interneta je također omogućio da najnovije vijesti stignu širom svijeta za nekoliko minuta. Često se smatra da će ovaj brzi rast trenutne, decentralizirane komunikacije vjerovatno promijeniti masovne medije i njihov odnos prema društvu.

"Krosmedijski" znači ideju distribucije iste poruke kroz različite medijske kanale. Slična ideja se u novinskoj industriji izražava kao "konvergencija". Mnogi autori shvaćaju objavljivanje u različitim medijima kao mogućnost objavljivanja u štampi i na webu bez ručne konverzije. Sve veći broj bežičnih uređaja sa međusobno nekompatibilnim formatima podataka i ekrana još više otežava postizanje cilja "napravi jednom, objavi mnogo".

Internet brzo postaje centar masovnih medija. Sve postaje dostupno putem interneta. Umjesto da uzimaju novine ili gledaju vijesti a televiziji, ljudi se mogu prijaviti na internet kako bi dobili vijesti koje žele i kada to žele. Na primjer, mnogi radnici slušaju radio preko interneta dok sjede za svojim stolom.

Čak se i obrazovni sistem oslanja na internet. Nastavnici mogu kontaktirati cijeli razred slanjem jednog e-maila. Oni mogu imati web stranice na kojima učenici mogu dobiti još jednu kopiju nacrta razreda ili zadataka. Neki razredi imaju razredne blogove u kojima se od učenika traži da objavljuju sedmično, a učenici se ocjenjuju na osnovu njihovih doprinosa.

Blogovi[uredi | uredi izvor]

Bloganje je postalo sveprisutan oblik medija. Blog je web stranica, koju obično održava pojedinac, s redovnim unosima komentara, opisa događaja ili interaktivnih medija kao što su slike ili video zapisi. Unosi se obično prikazuju obrnutim hronološkim redoslijedom, a najnoviji postovi su prikazani na vrhu. Mnogi blogovi pružaju komentare ili vijesti o određenoj temi; drugi funkcionišu kao lični online dnevnici. Tipičan blog kombinuje tekst, slike i drugu grafiku, te veze do drugih blogova, web stranica i srodnih medija. Mogućnost čitatelja da ostavljaju komentare u interaktivnom formatu važan je dio mnogih blogova. Većina blogova je prvenstveno tekstualna, iako se neki fokusiraju na umjetnost (artlog), fotografije (photoblog), sketchblog, video zapise (vlog), muziku (MP3 blog) i audio (podcasting), dio su šire mreže društvenih medija. Mikroblogovanje je još jedna vrsta bloganja koja se sastoji od blogova sa vrlo kratkim objavama.

RSS feedovi[uredi | uredi izvor]

RSS je format za objedinjavanje vijesti i sadržaja web-mjesta sličnih vijestima, uključujući glavne vijesti, web-lokacije orijentirane na vijesti i lične blogove. To je porodica formata web feedova koji se koriste za objavljivanje sadržaja koji se često ažurira, kao što su blogovi, naslovi vijesti i podcastovi. RSS dokument (koji se naziva "feed" ili "web feed" ili "channel") sadrži ili sažetak sadržaja sa povezane web stranice ili cijeli tekst. RSS omogućava ljudima da budu u toku sa web stranicama na automatiziran način koji se može prenijeti u posebne programe ili filtrirane ekrane.

Podcast[uredi | uredi izvor]

Podcast je serija digitalnih medijskih datoteka koje se distribuiraju preko Interneta koristeći sindikacione izvore za reprodukciju na prenosivim medijskim plejerima i računarima. Izraz podcast, kao i emitiranje, može se odnositi ili na sam niz sadržaja ili na metodu kojim je sindiciran; ovo drugo se naziva i podcasting. Domaćin ili autor podcasta se često naziva podkasterom.

Mobiteli[uredi | uredi izvor]

Mobilni telefoni su predstavljeni u Japanu 1979. godine, ali su postali masovni mediji tek 1998. godine kada su u Finskoj predstavljene prve melodije zvona koje se mogu preuzeti. Ubrzo je većina oblika medijskog sadržaja uvedena na mobilnim telefonima, tabletima i drugim prijenosnim uređajima, a danas ukupna vrijednost medijskih sadržaja koji se konzumiraju na mobilnom telefonu znatno premašuje onu internet sadržaja, te je 2007. godine vrijedila preko 31 milijardu dolara. Mobilni medijski sadržaj uključuje mobilnu muziku vrijednu preko 8 milijardi dolara (tonove zvona, melodije zvona, tonove zvuka, MP3 datoteke, karaoke, muzičke video zapise, usluge striminga muzike itd.); preko 5 milijardi dolara vrijednih mobilnih igara; te razne vijesti, zabavne i reklamne usluge. U Japanu su mobilni telefonski imenici toliko popularni da je pet od deset najprodavanijih štampanih knjiga prvobitno objavljeno kao imenici za mobilne telefone.

Slično internetu, mobilni je također interaktivni medij, ali ima daleko širi doseg, sa 3,3 milijarde korisnika mobilnih telefona na kraju 2007. do 1,3 milijarde korisnika interneta. Kao i e-pošta na internetu, najbolja aplikacija na mobilnom uređaju također je usluga ličnih poruka, ali SMS tekstualne poruke koristi više od 2,4 milijarde ljudi. Praktično svi internet servisi i aplikacije postoje ili imaju slične rođake na mobilnom uređaju, od pretraživanja do igara za više igrača do virtualnih svjetova do blogova. Mobilni uređaji imaju nekoliko jedinstvenih prednosti za koje mnogi stručnjaci za mobilne medije tvrde da čine mobilni medij moćnijim od bilo TV-a ili interneta, počevši od toga da se mobilni uređaj stalno nosi i uvijek je povezan. Mobitel ima najbolju tačnost publike i jedini je masovni medij s ugrađenim kanalom plaćanja koji je dostupan svakom korisniku bez ikakvih kreditnih kartica ili PayPal računa ili čak starosne granice. Mobilni telefon se često naziva 7. masovni medij i ili četvrti ekran (ako se računaju ekrani kina, TV-a i računara) ili treći ekran (računajući samo TV i računar).

Štampa[uredi | uredi izvor]

Časopisi[uredi | uredi izvor]

Časopis je periodična publikacija koja sadrži različite članke, općenito financirane oglašavanjem ili kupovinom od strane čitatelja.

Časopisi se obično objavljuju sedmično, dvosedmično, mjesečno, dvomjesečno ili tromjesečno, s datumom na naslovnici koji je ispred datuma stvarnog objavljivanja. Često se štampaju u boji na premazanom papiru i povezuju mekim uvezom.

Časopisi se dijele u dvije široke kategorije: potrošački časopisi i poslovni časopisi. U praksi, časopisi su podskup periodičnih publikacija, za razliku od onih časopisa koje proizvode naučni, umjetnički, akademski ili izdavači od posebnog interesa koji su samo pretplaćeni, skuplji, usko ograničeni u tiražu i često imaju malo ili nimalo oglašavanja.

Časopisi se mogu klasifikovati kao:

Časopisi opšteg interesa (npr. Frontline, India Today, The Week, The Sunday Times itd.) Časopisi za posebne interese (ženski, sportski, poslovni, ronjenje, itd.)

Novine[uredi | uredi izvor]

Novine su publikacija koja sadrži vijesti i informacije i reklame, obično štampana na jeftinom papiru koji se zove novinski papir. Može biti od opšteg ili posebnog interesa, najčešće se objavljuje dnevno ili sedmično. Najvažnija funkcija novina je informisanje javnosti o značajnim događajima.[9] Lokalne novine informišu lokalne zajednice i uključuju oglase lokalnih preduzeća i usluga, dok nacionalne novine imaju tendenciju da se fokusiraju na temu, što se može navesti sa The Wall Street Journal jer nude vijesti o finansijama i temama vezanim za poslovanje.[9] Prve štampane novine objavljene su 1605. godine, a forma je napredovala čak i u konkurenciji tehnologija kao što su radio i televizija. Međutim, nedavni razvoji na Internetu predstavljaju veliku prijetnju njegovom poslovnom modelu. Plaćeni tiraž je u opadanju u većini zemalja, a prihodi od oglašavanja, koji čine većinu prihoda novina, prelaze iz štampe u internet; neki komentatori, ipak, ističu da historijski novi mediji kao što su radio i televizija nisu u potpunosti zamijenili postojeće.

Internet je doveo u pitanje štampu kao alternativni izvor informacija i mišljenja, ali je takođe pružio novu platformu novinskim organizacijama da dopru do nove publike.[10] Prema Izvještaju o svjetskim trendovima, između 2012. i 2016., tiraž štampanih novina nastavio je opadati u gotovo svim regijama, s izuzetkom Azije i Pacifika, gdje je dramatično povećanje prodaje u nekoliko odabranih zemalja nadoknadilo pad u istorijski jakim azijskim zemljama. tržišta kao što su Japan i Republika Koreja. Najznačajnije, između 2012. i 2016. godine, tiraž u Indiji je porastao za 89 posto.[11]

Mediji na otvorenom[uredi | uredi izvor]

Mediji na otvorenom su oblik masovnih medija koji se sastoje od bilborda, znakova, plakata postavljenih unutar i izvan komercijalnih zgrada/objekata kao što su trgovine/autobusi, leteći bilbordi (znakovi u vuči aviona), blimps, skywriting, AR oglašavanje. Mnogi komercijalni oglašivači koriste ovaj oblik masovnih medija kada se oglašavaju na sportskim stadionima. Proizvođači duhana i alkohola uveliko su koristili bilborde i druge vanjske medije. Međutim, 1998. godine, Glavni sporazum o poravnanju između SAD-a i duhanske industrije zabranio je reklamiranje cigareta na bilbordima. U studiji iz Čikaga iz 1994. godine, Diana Hackbarth i njene kolege otkrile su kako su bilbordi na bazi duhana i alkohola koncentrisani u siromašnim naseljima. U drugim urbanim centrima, bilbordi za alkohol i duhan bili su mnogo više koncentrisani u afroameričkim četvrtima nego u bijelim naseljima.[1]

Svrha[uredi | uredi izvor]

Masovni mediji obuhvataju mnogo više od samo vijesti, iako se ponekad na taj način pogrešno shvaćaju. Može se koristiti u različite svrhe:

  • Zagovaranje, kako za poslovna tako i za društvena pitanja. To može uključivati oglašavanje, marketing, propagandu, odnose s javnošću i političku komunikaciju.
  • Zabava, tradicionalno kroz glumačke, muzičke i TV emisije uz lagano čitanje; od kraja 20. vijeka i putem video i kompjuterskih igrica.
  • Saopštenja javnih službi i hitna upozorenja (koja se mogu koristiti kao političko sredstvo za saopštavanje propagande javnosti).[12]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Mass Media". eNotes.com. Arhivirano s originala, 7. 4. 2020. Pristupljeno 25. 6. 2019.
  2. ^ Riesman et al. (1950) poglavlje. 2 str. 50
  3. ^ Manohar, Uttara. "Different Types of Mass Media". Buzzle.com. Arhivirano s originala, 14. 11. 2011. Pristupljeno 26. 11. 2011.
  4. ^ Potter, W. James (2008). Arguing for a general framework for mass media scholarship. SAGE. p. 32. ISBN 978-1-4129-6471-5.
  5. ^ "All the world's a game". The Economist. 10. 12. 2011. Pristupljeno 28. 6. 2013.
  6. ^ David Bordwell, Kristin Thompson, and Jeff Smith, Film art: An introduction (McGraw-Hill, 1993.
  7. ^ "Recording Technology History". Arhivirano s originala, 12. 3. 2010.
  8. ^ "Chronomedia".
  9. ^ a b Pavlik, John, McIntosh, Shawn (2017). Converging Media: A New Introduction to Mass Communication. New York: Oxford University Press. str. 75. ISBN 978-0-19-027151-0.
  10. ^ World Trends in Freedom of Expression and Media Development Global Report 201/2018. UNESCO. 2018. str. 202. ISBN 978-92-3-100242-7.
  11. ^ Campbell, Cecilia. 2017. World Press Trends 2017. Frankfurt: WAN-IFRA.
  12. ^ Smith, S.E. (4. 10. 2011). "What is Mass Media?". Conjecture Corporation. Pristupljeno 26. 11. 2011.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Mediji&oldid=3548401"