Milutin Garašanin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Milutin Garašanin
Premijer Kraljevine Srbije
PrethodnikNikola Hristić
NasljednikJovan Ristić
Rođenje (1843-02-22) 22. februar 1843.
Smrt5. mart 1893(1893-03-05) (50 godina)
Politička strankaSrpska napredna stranka

Milutin Garašanin (Beograd, 22. februar 1843 – Pariz, 5. mart 1898) je bio srpski političar, predsjednik Vlade i ministar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je od oca Ilije, pisca „Načertanija“ i predsjednika srpske vlade u dva navrata, i majke Sofije rođene Danić rođen 22. februara 1843. godine.

Završio je artiljerijsku školu u Metzu u Francuskoj, a posle toga živeo na očevom imanju u Grockoj i bavio se mlinarskom industrijom. U srpsko-turskom ratu 1876. učestvovao je u činu artiljerijskog kapetana a u ratu sa Turskom 1877/78. bio je pomoćnik načelnika Javorske vojske u činu majora. Vojnu karijeru je završio u činu pukovnika.

Od 1881. do 1883. godine bio je ministar unutrašnjih djela. U januaru 1881. godine sa grupom mladokonzervativaca osnovao je Srpsku naprednu stranku i postao njen predsjednik.

Saradnik je njenog časopisa "Videlo" i osnivač časopisa "Pogled". Godine 1883/84. odlazi na diplomatsku službu u Beč u svojsvu poslanika, a 1. marta 1884. postaje predsjednik vlade i ministar spoljnih poslova do 23. marta 1886. godine a od tada pored uzima resor unutrašnjih poslova do 25. juna 1887. kada je razrješen, a kabinet sastavljaju liberali na čelu sa Jovanom Ristićem.

Od tada do 1889. godine urednik je stranačkog časopisa "Videlo", a 1894. godine odlazi za poslanika Kraljevinae Srbije u Parizu gde ostaje do 1895. godine kada postaje predsjednik Narodne Skupštine Kraljevine Srbije.

Umro je u Parizu 5. marta 1898. godine.

Pored vojnih nauka koje je izučio imao je diplomu i politehničke akademije a 1893. godine izabran je za akademika Srpske kraljevske akademije.

On je učesnik prvog telefonskog razgovora na relaciji Beograd - Niš 1886. Sa druge strane linije, u Nišu, je bio kralj Milan Obrenović. Zbog slabe čujnosti i lošeg kvaliteta telefonske linije kralj je više puta ponavljao „Milutine, govori glasnije!“. Na kraju Garašanin je odgovorio: „Vaše Visočanstvo, ja govorim tako jako, da kada bi se popeo na toranj Saborne crkve Vi biste me nesumnjivo morali čuti u Nišu i bez telefona“

Autor je i književnih dela od kojih je najznačajnije Dokolice napisano 1892. godine.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Stokes, Gale (1990). Politics as Development: The Emergence of Political Parties in Nineteenth Century Serbia. Duke University Press.CS1 održavanje: ref=harv (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]