Phyllanthaceae

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Phyllanthaceae
(Porodica filantusa)
(Vidi IUCN-ov crveni popis za kratice)
Breynia disticha
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Tracheophyta
Razred Magnoliopsida
Red Malpighiales
Porodica Phyllanthaceae
Martinov

Phyllanthaceae je porodica filantusa, red Malpighiales. Uključuje preko 2.000 vrsta iz 58 rodova, čiji su predstavnici široko rasprostranjeni po svim kontinentima. Ime je dobila po tipskom rodu rodu Phyllanthus.[1].

Filantusi su rod zimzelenih grmova i stablašica, koji je nekada bio klasificiran u porodicu Euphorbiaceae (mlječike).[2]

Phyllanthaceae su najbrojnije u tropima, od kojih su mnoge u južnoj umjerenoj zoni, a neke se kreću sve do sjevera kao do sredine sjeverna umjerene zone.[3] Neke vrste rodova Andrachne, Antidesma, Margaritaria i Phyllanthus su kultivirane.[4] Nekoliko vrsta rodova Antidesma, Baccaurea, Phyllanthus i Uapaca imaju jestive plodove.

Opis[uredi | uredi izvor]

Obično se pominje opis koji je dala Hoffmann,[3][5], izuzev nekoliko dodataka prema Websteru[6] i Hutchinsonu[7] Phyllanthaceae je neobično raznolika porodica, umjerene veličine. Prepoznati ga može samo kombinacija likova, jer postoji nekoliko izuzetaka gotovo svega što se na porodicu općenito odnosi. Najistaknutije je po dvije ovule u lokulama jajniku, osobina koja ga jasno razlikuje od Euphorbiaceae.

Phyllanthaceae su skoro sve sukulente, grmovi ili zeljaste biljke. Nekolicina je loza. Za razliku od mnogih Euphorbiaceae, nijedna ne sadrži lateks, a samo vrlo mali broj njih proizvodi smolni eksudat. Bilo koje dlake, ako postoje, gotovo su uvijek jednostavne. Rijetko su razgranate ili tome slično. Trnje i drugačk, a ostalo “naoružanje” je rijetkost. Phyllanthus fluitans je vodena biljka.

Stipule kod svih ima svaki list, ali kod nekih one opadaju prije nego što je list potpuno zreo. Listovi su prisutni, osim nekoliko vrsta roda Phyllanthus koje imaju spljoštene lisne peteljke lišća zvane kladode, koje na svojim ivicama nose cvjetove. Listovi su složeni kod Bischofia , ali u ostalih su jednostavni i obično naizmjenični. Rijetki su nasuprotni, u fasciklimas ili u navojima oko stabljike. Obod lišća je gotovo uvijek cjelovit, rijetko je nazubljen. Peteljka je gotovo uvijek prisutna, često sa proširenjem u dnu.

Osim četiri vrste roda Aporosa, cvjetovi su jednospolni, biljke su ilijednodome ili dvodome. Oblik cvjetova je aktinomorfni. Čašica ima tri do osam u listića, obično međusobno odvojenih. Krunica može biti odsutna ili prisutna. Ako je ima, obično ima četiri do šest latica, a njihova boja je žuta do zelena ili, rijetko, ružičasta ili bordo. Često je prisutan disk nektarija. Može biti u obliku prstena ili podijeljen na segmente. Prašnika imaju tri do deset ili rijetko više slobodnih ili različito spojenih.

jajnik je nadrastao (gornji). Broj lokula u jajniku je vrlo promjenljiv, obično od dva do pet, ali ponekad i do petnaest. Placentacija je apikalna (vršna), s parom ovula koji visi s vrha svake lokule. Često će se samo jedna ovula razviti u sjeme. Pojedini, masivni omotač može pokriti mikropile u obje ovule ili svaka ovula može imati vlastiti tanki opturator. Žig tučka obično je dvoglav ili bifidan, ponekad cijelovit ili rijetko višefidni. Plod je shizokarp, drupa ili bobica. U nekima se shizokarp, pri izbacivanju sjemenki, eksplozivno raspada.

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Phyllanthus acidus plant with fruit

U prošlosti su rodovi Centroplacus, Paradrypetes i Phyllanoa bili smješteni u Phyllanthaceae, ali oni su sada isključeni iz ove porodice. Centroplacus je sada u porodici Centroplacaceae, a Paradrypetes je u Rhizophoraceae. Phyllanoa poznat je samo iz jednog primjerka, 1996.; nakon dodatnog ispitivanja, otkriveno je da je to rod Rinorea (Violaceae).[8]

Porodica Phyllanthaceae dijeli se na dvije ptporodice: Antidesmatoideae i Phyllanthoideae. Antidesmatoideae je podijeljena u šest plemena, a Phyllanthoideae u četiri. Pleme Antidesmateae iz Antidesmatoideae i plemena Bridelieae i Wielandieae iz Phyllanthoideae dalje se dijele na podtribuse. Sljedeća tablica klasifikacije je iz revizije Phyllanthaceae iz 2006. godine.

Incertae sedis: Chonocentrum

Potporodica Antidesmatoideae 6 plemna

Pleme Bischofieae 1 rod
Bischofia
Pleme Uapaceae 1 rod
Uapaca
Pleme Spondiantheae 1 rod
Spondianthus
Pleme Scepeae 8 rodova
Aporosa
Ashtonia
Baccaurea
Distichirhops
Maesobotrya
Nothobaccaurea
Protomegabaria
Richeria
Pleme Jablonskieae 2 roda
Jablonskia
Celianella
Pleme Antidesmateae 5 potplemena
Potpleme Hieronyminae 1 rod
Hieronyma
Potpleme Leptonematinae 1 rod
Leptonema
Potpleme Martretiinae 2 roda
Martretia
Apodiscus
Potpleme Hymenocardiinae 2 roda
Hymenocardia
Didymocistus
Potpleme Antidesmatinae 2 roda
Antidesma
Thecacoris

Potporodica Phyllanthoideae 4 plemena

Pleme Bridelieae 5 potplemena
Potpleme Securineginae 2 roda
Securinega
Lachnostylis
Potpleme Saviinae 5 rodova
Savia
Croizatia
Discocarpus
Gonatogyne
Tacarcuna
Potpleme Pseudolachnostylidinae 4 roda
Pseudolachnostylis
Bridelia
Cleistanthus
Pentabrachion
Potpleme Keayodendrinae 1 rod
Keayodendron
Potpleme Amanoinae 1 rod
Amanoa
Pleme Phyllantheae 5 rodova
Phyllanthus (uključujući Breynia, Glochidion, Reverchonia i Sauropus)
Flueggea
Lingelsheimia
Margaritaria
Plagiocladus
Pleme Wielandieae 2 potplemena
Potpleme Astrocasiinae 3 roda
Astrocasia
Chascotheca
Heywoodia
Potpleme Wielandiinae 3 roda
Wielandia
Chorisandrachne
Dicoelia
Pleme Poranthereae 8 rodova
Poranthera
Actephila
Andrachne
Leptopus
Meineckia
Oreoporanthera
Zimmermannia
Zimmermanniopsis

Rodovi[uredi | uredi izvor]

Spisak od 54 roda dolje nalazi se iz revizije Phyllanthaceae iz 2006., koju su napravili Petra Hoffmann i suradnici.[5] U njihovom tumačenju Blotia i Petalodiscus uključeni su u rodove Wielandia, a Richeriella u Flueggea. Breynia, Glochidion, Reverchonia, i Sauropus premještene su u Phyllanthus, ali moraju se objaviti mnoge nove kombinacije vrsta da bi se postigla ta promjena. Rodovi koji su se ranije smatrani plemenom Drypeteae, sada su smješteni u zasebnu porodicu Putranjivaceae.

Filogenija[uredi | uredi izvor]

Revizija Phyllanthaceae Hoffmannove i koautora temeljila se na dvije molekularnofilogenetičke studije koje su objavljene 2005. godine. Od revizije na nekim plemenima provedene su filogenetske studije.[9]

Filogenetsko stablo prikazano u nastavku temelji se na rezultatima nekoliko studija. Predstavljen je pedeset i jedan rod. Chonocentrum (Phyllanthaceae, incertae sedis) i tri člana plemena Scepeae (Ashtonia, Distichirrhops i Nothobaccaurea) još nisu uzorkovani za DNK; Chonocentrum poznat je iz samo jednog primjerka prikupljenog 1850-ih.

Sve grane prikazane u nastavku imaju podršku za maksimalnu vjerovatnoćo od najmanje 70%.

Antidesmatoideae 
Bischofieae  

Bischofia

Uapaceae 

Uapaca

Spondiantheae  

Spondianthus

Scepeae 

Protomagabaria

Richeria

Aporosa

Maesobotrya

Baccaurea

Jablonskieae 

Jablonskia

Celianella

Antidesmateae 

Hieronyma

Leptonema

Martretia

Apodiscus

Hymenocardia

Didymocistus

Thecacoris

Antidesma

Phyllanthoideae 
Bridelieae 

Securinega

Lachnostylis

Gonatogyne

Savia

Tacarcuna

Discocarpus

Croizatia

Cleistanthus

Pseudolachnostylis

Pentabrachion

Bridelia

Keayodendron

Amanoa

Phyllantheae  

Plagiocladus

Margaritaria

Lingelsheimia

Heterosavia

Flueggea

Phyllanthus

Wielandieae 

Heywoodia

Chascotheca

Astrocasia

Wielandia

Dicoelia

Chorisandrachne

Poranthereae 

Andrachne

Meineckia

Notoleptopus

Pseudophyllanthus

Poranthera

Phyllanthopsis

Actephila

Leptopus

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Catalogue of Life: 15th December 2019
  2. ^ Kenneth J. Wurdack and Charles C. Davis. 2009. "Malpighiales phylogenetics: Gaining ground on one of the most recalcitrant clades in the angiosperm tree of life." American Journal of Botany 96(8):1551-1570.
  3. ^ a b Petra Hoffman. 2007. "Phyllanthaceae" pages 250-252. In: Vernon H. Heywood, Richard K. Brummitt, Ole Seberg, and Alastair Culham. Flowering Plant Families of the World. Firefly Books: Ontario, Canada. ISBN 978-1-55407-206-4.
  4. ^ Anthony J. Huxley, Mark Griffiths, and Margot Levy (editors). 1992. The New Royal Horticultural Society Dictionary of Gardening. The Macmillan Press Limited, London; The Stockton Press, New York. ISBN 978-0-333-47494-5 (set)
  5. ^ a b Hoffmann, Petra; Kathriarachchi, Hashendra S.; Wurdack, Kenneth J. (2006). "A Phylogenetic Classification of Phyllanthaceae". Kew Bulletin. 61 (1): 37–53.
  6. ^ Webster, Grady L. (1994). "Classification of the Euphorbiaceae". Annals of the Missouri Botanical Garden. 81 (1): 3–32. doi:10.2307/2399908. JSTOR 2399908.
  7. ^ John Hutchinson. "Euphorbiaceae" pages 329-330. In: The Families of Flowering Plants, Third Edition (1973). Oxford University Press: London.
  8. ^ W. John Hayden & Sheila M. Hayden (1996). "Two enigmatic biovulate Euphorbiaceae from the Neotropics: relationships of Chonocentron and the identity of Phyllanoa". American Journal of Botany. 83 (6): 162. doi:10.2307/2445447. JSTOR 2445447.
  9. ^ Maria S. Vorontsova, Petra Hoffmann, Olivier Maurin, and Mark W. Chase. 2007. "Phylogenetics of tribe Poranthereae (Phyllanthaceae)." American Journal of Botany 94(12):2026-2040.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]