Žig tučka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dijagram stigme

Žig tučka ili stigma, njuška je odgovarajući vrh ginecija (karpele) ili nekolko spojenih plodnih listova u gineciju ili cvijetu.

Opis[uredi | uredi izvor]

Žig tučka tulipana (rod Tulipa), sa polenom
Zatvorena stigma okružena prašnicima bijelog ljiljana („Stargazerov ljiljan“)

Žig tučka, zajedno sa vratom i jajnikom sadrži pistil, koji je dio ginecija ili ženskog reproduktivnog organa biljke. Stigma tvori distalni dio vrata tučka ili stilodije. Čine ga stigmine papile, ćelije koje su osjetljive na polen. One mogu biti ograničene na vrh vrata ili, naročito kod vrsta koje oprašuju vjetrom, pokrivaju široku površinu.[1]

Njuška tučka prima polen i na njoj će polenovo zrno proklijati. Često ljepljiva, stigma se prilagođava na različite načine, kako bi uhvatila polen raznim dlačicama, zakrilcima ili skulpturama. Polen se može hvatati iz vazduha (polen koji se prenosi vjetrom, anemofilija), od insekata ili drugih životinja ili u rijetkim slučajevima iz okolne vode (hidrofilija). Stigme mogu varirati od dugih i vitkih do kuglastih i perastih.[2][3] Polen je obično veoma isušen kada napušta prašnike. Pokazalo se da žigovi pomažu u rehidrataciji polena i potiču klijanje polenovih cijevi. Oni osiguravaju i pravilno prijanjanje ispravnih polenovih zrnaca. Mogu imati aktivnu ulogu u diskriminaciji polena, a neki i u reakciji samokompatibilnosti, koji odbacuju polen iz istih ili genetički sličnih biljaka, uključuju interakciju između stigme i površine polenovog zrna.[4]

Oblik[uredi | uredi izvor]

Stigma se često dijeli na režnjeve, npr. trifidna (trokraka), a može ličiti na glavu čiode ili doći do veličine tačke (punktiformna). Njen oblik se može znatno razlikovati:[1]

Kukuruzna stigma zvana "svila"
Oblici žiga
Jednostavni glavičasti (kapitatni)
Trifidni
Varijacije oblika i veličine tučkovog vrata i žiga

Vrat tučka[uredi | uredi izvor]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Vrat tučka je usko produženje jajnika prema gore, koji ga povezuje sa žigovim papilama. U nekim biljkama može nedostajati, u slučaju da je stigma sjedeća. Vratovi su obično poput cijevi – ili dugi ili kratki.[5] Vrat može biti otvoren (sadrži malo ili nimalo ćelija u središnjem dijelu) sa centralnim kanalom koji se može napuniti sa sluzima. Alternativno, može biti zatvoren (gusto nabijen ćelijama). Većina sinkarpnih (spojenih plodnih lističa) monokotiledona i neke eudikotiledone imaju otvorene vratove, dok mnogi sinkarpne eudikotiledone i trave imaju zatvorene (čvrste) vratove koji sadrže posebno prijenosno tkivo za lučenje, povezujući stigmu sa središtem jajnika. Ovo stvara put bogat hranjivim materijama za rast polenove cijevi.[3]

Ako na tučku postoji više karpela, svaka može imati zaseban stilodij sličan vratu ili dijeliti zajednički. U irisima) i drugim biljkama iz porodice Iridaceae vrat se dijeli na tri (petaloidne) grane vrata (ponekad se također nazivaju i "stilodije").[6]), skoro do baze vrata i naziva se tribrahijtni (trograni). To su pokrovns tkiva, koja teku iz cijevi perianta iznad tučka. Stigma je rub na donjoj strani grane, blizu krajnjih režnjeva.[7] Razgranat vrat je i u rodovima Dietes, Pardanthopsis i mnogim vrstama roda Moraea.[8]

Kod roda Crocus, postoje podijeljene grane vratova koje stvaraju cijev.[9] Hesperantha ima raširenu granu vrata. Alternativno, on može biti režnjevit, a ne razgranat. Rod Gladiolus ima dvostruku granu vrata (biloban). Freesia, Lapeirousia, Romulea, Savannosiphon i Watsonia imaju dvograni vrat tučka, sa savijenim granama.[1][8]

Morfologija vrata
Iris versicolor ima tri strukture sa dvije prekrivajuće usne, gornja grana vrata petaloidna, a donja tepalna, koja obuhvata tučak
Iris missouriensis ima blijedoplavu granu vrata iznad viseće latice
Perasti žig Crocus speciosus ima grane koje su vezane za tri karpele (plodna lista)

Vezanje za jajnik[uredi | uredi izvor]

Položaj vrata
Terminalni (apikalni)
Lateralni
Ginobazni

Može biti terminalni (apikalni), subapikalni, bočni, ginobazni ili subginobazni. Terminalni položaj (apikalni) odnosi se na mjesto koje se nalazi na vrhu jajnika i najčešći je obrazac. U subapikalnom uzorku vrat se pojavljuje na strani malo ispod vrha. Bočni (lateralni) vrat nastaje sa strane jajnika i nalazi se u porodici Rosaceae. Ginobazni nastaje iz baze jajnika ili između režnjeva jajnika, a karakterističan je za Boraginaceae. Subginobazni vratovi karakteriziraju rod Allium.[10]

Oprašivanje[uredi | uredi izvor]

Polenove cijevi povećavaju dužinu vrata do jajnika, a u nekim slučajevima reakcije samokompatibilnosti u tom vratu sprečavaju puni rast cvjetnih cijevi. U nekim vrstama, uključujući i barem Gasteria, cvijetni prah je usmjeren prema mikropili (otvoru) ovula prema vratu.[11]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c Dahlgren, Clifford i Yeo 1985, Gynoecium p. 11
  2. ^ The Penguin Dictionary of Botany, edited by Elizabeth Toothill, Penguin Books 1984 ISBN 0-14-051126-1
  3. ^ a b Rudall 2007.
  4. ^ Edlund, Swanson i Preuss 2004.
  5. ^ González i Arbo 2016, Estilo y estigma
  6. ^ Klaus Kubitzki (Editor)|pKzwCAAAQBAJ|Flowering Plants. Dicotyledons: Celastrales, Oxalidales, Rosales, Cornales and Ericales|page=208}}
  7. ^ "The Anatomy Of Irises". herbs2000.com. Pristupljeno 27. 7. 2015.
  8. ^ a b Klaus Kubitzki (Editor) |RSfrCAAAQBAJ|Flowering Plants. Monocotyledons: Lilianae (except Orchidaceae)|page=305}}
  9. ^ Michael Hickey, Clive King|LDh7fz9uToMC|100 Families of Flowering Plants|page=562}}
  10. ^ Simpson 2011, Style position p. 378
  11. ^ Christophe Clement, Ettore Pacini, Jean-Claude Audran (Editors)|TOXwCAAAQBAJ|Anther and Pollen: From Biology to Biotechnology|page=151}}

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]