Fitomelanin
Fitomelanin – u botanici – je tvrdi, otporni, smeđi do crni sloj koji se nalazi u perikarpu cispelnih biljaka koje pripadaju podtribusima Eupatorieae i Heliantheae iz porodice Asteraceae.[1][2][3]
To je organska, acelularna masa, koja se formira nakon oplodnje i taloženjem osebujne tvari u šizogenom prostoru između područja hipodermie i sloja vlakana u zidu plodova u razvoju. Ova supstanca ima izuzetnu otpornost na koncentrirane kiseline i alkale, nerastvorljiva je u vodi i organskim rastvaračima. Također je vrlo otporna na bakterijsko razlaganje kao i na napade insekata. Hemijska priroda fitomelanina još nije jasna. Naizmenično je opisan kao karbonatni, smolast i amorfni. Neki noviji radovi ukazuju na to da je polivinilni alkohol, umjesto poliacetilen, kao što se ranije pretpostavljalo. Iako se naziv fitomelanin koristi i za označavanje crnog eksudata prisutnog u sjemenkama nekih biljaka izvan porodice Asteraceae (naprimjer, mnogi članovi reda Asparagales), njegova priroda i sličnost s fitomelaninskim slojem asteracea nisu jasni.[4][5][6][7]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Pandey, A. K., Wilcox, L. W., Sack, F. D. and Stuessy, F., Am. J Bot., 1989, 76, 739–746.
- ↑ Pandey, A. K. and Singh, A., Proc. Natl. Acad. Sci. India, 1994,64BI, 115–126.
- ↑ Hegnauer, R., in The Biology and Chemistry of the Compositae (eds Haywood, V. H., Harborne, J. B. and Turner, B. L.), Academic Press, London, 1977, pp. 285–335.
- ↑ Pandey, A. K., J. Indian Bot. Soc., 1998, 77, 35–38.
- ↑ Kiewnick, L., Pflanzenkrankh. Pflanzenschutz, 1964, 71, 294–301.
- ↑ Putt, E. D., Sci. Agric., 1944, 25, 185–188.
- ↑ De Vries, Over de vorming van phytomelan bij Tagetes patula L. en enige andere Composieten, D. H. Buurman, Leiden, 1948.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
| Discipline | |
|---|---|
| |
| Rast i habitus (izgled) | |
| Razmnožavanje | |
| Taksonomija biljaka | |
| Primjena | |
| |
