Ishrana biljaka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Biljna ishrana je skup procesa kojima biljke uzimaju tvari iz okruženje, kako bi sintetizirale svoje ćelijske komponente ili ih koristi kao energente.

Ishrana koristi procese apsorpcije plinova i rastvorene minerale, neke direktno iz vodi+e za niže biljke i [[Vodena biljka | vodene biljke] ], a u slučaju vaskularnih biljaka iz „hranjive otopine “ tla preko korijena ili u zraku preko listova.

Korijen, stabljika i listovi su organi ishrane vaskularnih biljaka: oni čine vegetativni aparat. Apsorbujućim dlačicama svojih korijena (korijenskih dlaka), biljka apsorbuje rastvorene supstance tla, tj. vodu i mineralne soli, koje čine sirov sok (događa se da korijen „surađuje“ sa gljivicama da bi bolje apsorbirao hranjive materije tla i interakciji koja se zove mikoriza).[1][2][3][4]

Fotosinteza se odvija u listovima; biljka stvara aminokiseline i šećere, koji čine prerađeni sok. U listovuma, stome omogućuju isparavanje dijela vode koja je apsorbirana kisik (O2) i ugljik-dioksida (CO2). U stabljici cirkuliraju dvije vrste soka: bruto sok kroz ksilem i proizvedeni sok kroz floem.

Bitni elementi koji su potrebni višim biljkama su isključivo neorganske prirode. Dakle, elementi koji se smatraju bitnim hranjivim tvarima biljaka moraju ispunjavati sljedeća tri uvjeta:[5][6][7]

  1. Manjak ovih elementa onemogućuje biljci da završi svoj životni ciklus;
  2. Nedostatak je specifičan za pojedine komponente;
  3. Elementi su direktno uključeni u ishranu biljke, sa specifičnom i nezamjenjivom funkcijom.

Na osnovu sadržaja svakog hranjivog sastojka u biljnom tkivu, mogu se svrstati u makronutrijente i mikronutrijente. Treba naglasiti da ova podjela ne podliježe molekulskoj veličini elementa ili njegovoj važnosti; sve je bitno, ali makroelementi su potrebni u većim količinama.

Makronutrienti[uredi | uredi izvor]

Za „makronutrijente“ karakteristične su koncentracije veće od 0,1% suhe materije. Tri elementa u najvećoj koncentraciji su [[ugljik], vodik i kisik; koje se uzimaju iz vode i atmosfere. Dušik, fosfor i kalij nazivaju se primarnim makronutrijentima, a obogaćivanje tim hranjivim tvarima vrlo je važno. Sekundarni makronutrijenti su kalcij, magnezij i sumpor

Esencijalni makronutrijenti za većinu vaskularnih biljaka i unutrašnje koncentracije koje se smatraju odgovarajućim Esencijalni makronutrijenti za većinu vaskularnih biljaka i unutrašnje koncentracije koje se smatraju odgovarajućim
Element Hemijski simbol Dostupni oblik za biljke Adekvatna koncentracija u suhom tkivu ( mg/kg) Funkcije
Vodik H 60000 Vodik je neophodan za izgradnju šećera i samim tim za rast. Dolazi iz zraka i vode.
Ugljik C 450000 Ugljik je glavni sastojak biljaka. Nalazi se u skeletu brojnih biomolekula poput škroba ili celuloze. Fiksira se zahvaljujući fotosintezi, iz ugljik-dioksida iz zraka, kako bi se formirali ugljikohidrati koji služe za skladištenje energije
Kisik O 450000 Kisik 'je neophodan za ćelijsko disanje, mehanizme proizvodnje energije u ćeliji. Nalazi se u brojnim drugim ćelijskim komponentama. Dolazi iz zraka
Dušik N 15000 Dušik je sastojak aminokiselina, nukleinskih kiselina, nukleotida, hlorofila i koenzima.
Kalij K 10000 Kalij potreban je u osmozu i ionsku ravnotežu, kao i pri otvaranju i zatvaranju stoma; također aktivira brojne enzime.
Kalcij Ca 5000 Kalcij je komponenta ćelijskog zida; kofaktor enzima; intervenira u propusnosti ćelijskiih membrana; komponenta kalmodulina, regulatora enzimskih aktivnosti i membrana.
Magnezij Mg 2000 Magnezij je središnja komponenta molekula hlorofila; aktivator brojnih enzima.
Fosfor P , 2000 Fosfor se nalazi u fosfatnim spojevima koji nose energiju ( ATP, [[adenosin difosfat | ADP])), raznim nukleinskim kiselinama, nekoliko koenzima i fosfolipida.
Sumpor S 1000 Sumpor je dio nekih aminokiselina (cisteina, metionina), kao i koenzima A.

Mikronutrijenti[uredi | uredi izvor]

Mikronutrijenti, koji se nazivaju i elementi u tragovima ne prelaze 0,01% suhe materije. To su hlor, željezo, bor, mangan, cink, bakar, nikl i molibden. Svi spomenuti ispunjavaju u svim biljnim vrstama prethodno spomenute kriterije bitnosti. Postoje i drugi korisni elementi koji su neophodni za neke kulture, poput natrija, silicija ili kobalta.

Esencijalni mikronutrijenti za većinu vaskularnih biljaka i unutrašnje koncentracije koje se smatraju odgovarajućim
Element Hemijski simbol Dostupni oblik za biljke Adekvatna koncentracija u suhom tkivu (mg/kg) Funcije
Hlor Cl 100 Hlor se javlja u osmozi i ionskoj ravnoteži; vjerovatno je neophodan za fotosintetske reakcije koje proizvode kisik.
Željezo Fe , 100 Željezo je potrebno za sintezu hlorofila; komponenta citohroma i nitrogenaza.
Bor B 20 Bor je uključen u upotrebu kalcija, sintezu nukleinskih kiselina, oprašivanje i integritet membrana.
Mangan Mn 50 Mangan je aktivator nekih enzima; potreban za integritet membrane kloroplasta i za oslobađanje kisika u fotosintezi.
Cink Zn 20 Cink je aktivator ili sastojak brojnih enzima.
Bakar Cu 6 Bakar je aktivator ili komponenta nekih enzima koji nastaju u oksidaciji i redukciji.
Níkl Ni - Nikl čini bitni dio enzima ureaze, koja deluje u metabolizmu.
Molibden Mo 0,1 Molibden je potrebno za fiksaciju dušika i za smanjenje nitrata

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Raven, P. H.; Evert, R. F. and Eichhorn, S. E. (2005) Biology of Plants (7th edition) W. H. Freeman, New York, page 9, ISBN 0-7167-1007-2
  2. ^ Hagemann, Wolfgang (1992). "The Relationship of Anatomy to Morphology in Plants: A New Theoretical Perspective". International Journal of Plant Sciences 153 (3(2)): S38–S48. JSTOR 2995526. doi:10.1086/297062. 
  3. ^ Howell, Stephen Herbert (1998). Molecular Genetics of Plant Development. Cambridge, England: Cambridge University Press. str. xiii. ISBN 978-0-521-58784-6. 
  4. ^ Craig, Richard; Vassilyev, Andrey. "Plant Anatomy". McGraw-Hill. 
  5. ^ Mengel Kirkby, Konrad Ernest (2000). IPI. ISBN 3906535037.  Nepoznat parametar |títle= ignorisan (pomoć); Nedostaje ili je prazan |title= (pomoć)
  6. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 6 August 2018. Pristupljeno 26 Oktobar 2019.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |accessdate= (pomoć)
  7. ^ http://www.plantphysiol.org/content/14/2/371.citation Archived 24 September 2015[Date mismatch] at the Wayback Machine..

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]