Sekundarni rast

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Sekundarni rast deblja stabljiku i korijen, obično ih čineći drvenastim . Njime mugu biti zahvaćene i prepreke poput ovog metalnog stuba i uboda

Sekundarni rast – u botanici – je rezultat diobe ćelija u kambiju ili bočnih meristem, a koji uzrokuje debljanje stabljike i korijena, dok je primarni rast onaj koji je rezultat ćelijskih dioba na vrhovima stabljika i korijena, uzrokujući njihovo izduživanje i stvara primarno tkivo. Sekundarni rast pojavljuje se u većini sjemenjača, ali ga obično nema kod monokotiledona. Ako imaju sekundarni rast, razlikuje se od tipskog uzorka ostalih sjemenjača.

Formiranje sekundarnih vaskularnih tkiva iz kambija karakteristična je osobenost dikotiledona i golosjemenjača. Kod određenih monokotiledona, vaskularna tkiva se također povećavaju nakon završetka primarnog rasta, ali kambij ovih biljaka je drugačije prirode. Kod današnjih paprati, ova je karakteristika rijetka, ali se javlja kod biljaka poput rodova Isoetes i Botrychium.

Bočni meristemi[uredi | uredi izvor]

Dijagram sekundarnog rasta stabla prikazuje idealizirane vertikalne i horizontalne presjeke. Novo drvo dodaju, u svakoj sezoni rasta, bočni meristemi, plutni kambii i vaskularni kambij.

Kod mnogih vaskularnih biljaka, sekundarni rast rezultat je djelovanja dva bočna meristema, plutnog i vaskularnog kambija. Nastao iz bočnih meristema, sekundarni rast povećava opseg korijena ili stabljike biljke, a ne dužinski rast. Sve dok bočni meristemi nastave proizvoditi nove ćelije, raste i promjer stabljike ili korijena. U drvenastim biljkama, ovaj proces proizvodi drvo, a biljku oblikuje u stablo sa zadebljanim deblom.

Budući da ovaj rast obično lomi epidermu stabla i korijena, biljkje sa sekundarnim rastom također razvijaju i kambij pluta. Plutrni kambij stvara zadebljale ćelije pluta da bi se zaštitila površinu biljke i smanjio gubitak vode. Ako se ovo održava dugo godina, ovaj rast može stvoriti sloj pluta. U slučaju plutovog hrasta ostvaruje se prinos pluta.

Kod nedrvenastih biljaka[uredi | uredi izvor]

Sekundarni rast pojavljuje se i kod mnogih nedrvenastih biljaka, npr. paradajza,[1]krompira, gomolja, mrkve glavnog korijena i slatkog krompira, gomoljastog korijena. Nekoliko dugovječnih listova imaju i sekundarni rast.[2]

Nenormalni sekundarni rast[uredi | uredi izvor]

Palme (na slici Roystonea regia ) povećavaju prečnik debla razdvajanjem i povećanjem tkiva parenhima, bez stvarnog sekundarnog rasta (proizvodnje sekundarnih vaskularnih traka – sekundarnog ksilema i floema – sa posljedičnim uvećanjem krošnje i korijenovog sistema).[3]

Nenormalni sekundarni rast ne slijedi obrazac dijeljenja jednog vaskularnog kambija koji proizvodi kslem iznutra i floem izvana kao kod lignofitnih predaka. Neke dikotiledone imaju abnomalan sekundarni rast, npr. u rodu Bougainvillea formira se niz kambija izvan najstarijeg floma.[4]

Predačke monokotiledone izgubile su svoj srednji rast i njihove zvjezdaste krošnje (stele) promijenile tako da se ne mogu povratiti bez većih promjena do kojih će vjerojatno doći. Monokotiledone ili nemaju sekundarni rast, kao što je slučaj predaka, ili imaju "anomalan sekundarni rast" neke vrste, ili, u slučaju palmi, povećavaju svoj promjer u onome što se naziva nekakvim sekundarnim rastom ili onim koji ne ovisi o definiciji datog pojmu. Palmina stabla povećavaju prečnik debla zbog podjele i uvećanja parenhimskih ćelija, što se naziva „primarni gigantizam“.[3] because there is no production of secondary xylem and phloem tissues,[3][5] oili, ponekad "difuzni sekundarni rast".[6] U nekim drugim stabljikama monokotiledona, kao u rodovima Yucca i Dracaena parenhim izvana. Neke stabljike monokotiledona povećavaju promjer zbog aktivnosti meristema primarnog zadebljanja, koji je izveden iz apikalnog meristema.[7]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Thompson, N.P. and Heimsch, C. 1964. Stem anatomy and aspects of development in tomato. American Journal of Botany 51: 7-19. [1]
  2. ^ Ewers, F.W. 1982. Secondary growth in needle leaves of Pinus longaeva (bristlecone pine) and other conifers: Quantitative data. American Journal of Botany 69: 1552-1559. [2]
  3. ^ a b c James D. Mauseth, 2003. Botany: An Introduction to Plant Biology, Third Edition.
  4. ^ Esau, K. and Cheadle, V.I. 1969. Secondary growth in bougainvillea. Annals of Botany 33: 807-819. [3]
  5. ^ MG Simpson (2005) "Arecaceae (Palmae)" In: Plant Systematics. p.185: "...Plant sex is variable, and secondary growth is absent..."
  6. ^ Esau, K. 1977. Anatomy of Seed Plants. New York: Wiley
  7. ^ Augusto, S. C.; Garófalo, C. A. (2004-11-01). "Nesting biology and social structure of Euglossa (Euglossa) townsendi Cockerell (Hymenoptera, Apidae, Euglossini)". Insectes Sociaux (jezik: engleski) 51 (4): 400–409. ISSN 0020-1812. doi:10.1007/s00040-004-0760-2.