Kultigen

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Osteospermum 'Pink Whirls'
Kultigen koji je selekcioniran zbog intrigantnih i živopisnih cvjetova (kultigen fatimice)

Kultigen (lat. cultus - kultiviran, i gens - rod) je biljka koju su uzgajivači namjerno izmijenili ili odabrali; rezultat je vještačke selekcije. Ove vještačke ili antropogene biljke su većinom komercijalne vrijednosti: koriste se u povrtlarstvu, poljoprivredi ili šumarstvu. Budući da su definirani obrascem porijekla, a ne time gdje rastu, biljke koje ispunjavaju ovu definiciju ostaju kultigeni, bilo da su pripitomljene ili selektirane. Kultigeni nastaju na slijedeće načine:

  • selekcija varijanti iz divljine ili kultivacija, uključujući vegetativno razmnožavanje s (aberantni rast koji se može pouzdano reproducirati u kultivaciji);
  • biljke koje su rezultat uzgoja bilja i selekcijskih programa; genetički modificirane biljke (biljke modificirane namjernom implantacijom poželjnog genetičkog materijala); i
  • Grafr-himere (kalemljene biljke za dobijanje miješanog tkiva, materijal iz divljih biljaka, specijalnih selekcija ili hibridizacija).[1][2] Kultivar nije isto što i varijetet.[3]

Imenovanje[uredi | uredi izvor]

Kultigeni se mogu imenovati na bilo koji od više načina. Tradicijski način naučnog imenovanja je po Međunarodnom kodeksu nomenclature algi, gljiva i biljaka, a mnogi od najvažnijih kultigena, poput kukuruza (Zea mays) i banana (Musa acuminata), su tako nazvani. Iako bi bilo savršeno ako bi kultigenu dalo botaničko ime, u bilo kojem željenom rangu, sada ili u bilo koje drugo vrijeme, ništa ne spriječava upotrebu imena uzgajanih biljaka u skladu sa zahtjevima ovog Kodeksa. Danas uzgajivači češće daju imena u skladu s načelima, pravilima i preporuke utvrđene u Međunarodnom kodeksu nomenclature kultiviranih biljaka (ICNCP) koji predviđa nazive kultigena u tri klasifikacijske kategorije, sorta, grupa i greks; kategorija greks dodana je 2009. godine u "Kodeks nomenclature kultiviranih biljaka" i odnosi se samo na orhideje (član 4.) S tog gledišta može se reći da postoji zasebna disciplina kultiviranih biljne biljaka, koja predstavlja jedan od načina gledanja na kultigene. ICNCP ne prepoznaje upotrebu trgovačkih oznaka i drugih marketinških aranžmana kao naučno prihvatljive nazive, ali pruža savjete kako ih treba predstaviti.

Nisu svi uzgajivači davali imena prema "Kodeksu nomenclature kultiviranih biljaka". Osim drevnastih kultigena, poput gore spomenutih, mogu se povremeno naći i antropogene biljke poput onih koje su rezultat uzgoja, selekcije i kalemljenja tkiva koje nemaju komercijalnu vrijednost, pa stoga nisu dobile imena prema ICNCP.

Formalna definicija[uredi | uredi izvor]

Kultigen je biljka čije je porijeklo ili selekcija prvenstveno posljedica usmjerene ljudske aktivnosti.

Razlika: divlji – kultivirani[uredi | uredi izvor]

Interes za razlike između divljih i kultiviranih biljaka datira još od antike. Istoričar botanike Alan Morton napominje da su divlje i kultivirane biljke (kultigeni) intenzivno zanimale drevne grčke botaničare (djelimično iz vjerskih razloga) i da je o razlikovanju detaljno raspravljao Theophrastus (370–285. p. n. e). "Otac Botanike", Teofrast bio je učenik i Platona i Aristotela i naslijedio ga je kao voditelj Peripatetske filozofske škole u Liceumu u Atini. Teofrast je prihvatio stav da je ljudsko djelovanje, a ne božanska intervencija, ono što proizvodi kultivirane biljke (kultigene) od divljih biljaka i on je također označio granice induciranih (fenotipskih) promjena i o važnosti genetičke konstitucije. Također je napomenuo da bi kultivirane sorte voćaka propadale ako bi se gajile iz sjemena.

Porijeklo termina[uredi | uredi izvor]

Liberty Hyde Bailey (1858–1954) skovao je riječ kultigen 1918. i kultivar 1923.

Termin kultigen skovana je 1918. Liberty Hyde Bailey (1858–1954) američki povrtlar, botaničar i suosnivač Američkog društva za hortikulturne nauke (American Society for Horticultural Science). Bio je svjestan potrebe za posebnim kategorijama za one kultivirane biljke koje su nastale namjernom ljudskom aktivnošću i koje se ne bi uklapale u Lineovu hijerarhijsku klasifikaciju redova koje je koristio Međunarodni kodeks botaničke nomenklature (kasnije postao Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka).

U svom radu iz 1918. godine, Bailey je napomenuo da bi za svakoga ko priprema opisni prikaz uzgajanih biljaka neke zemlje (on je u to vrijeme pripremao takav za Sjevernu Ameriku) bilo jasno da postoje dva roda ili vrste biljaka. Prvo, one koje su poznatog porijekla ili porijekla "poznatog staništa". Oni su ih nazivali urođenima. Druga vrsta je bila skupina pripitomljenih biljaka čiji je porijeklo možda nepoznato ili neodređeno, a koja ima takve oznake koje ih odvajaju od poznatih starosjedilaca, a koja vjerovatno nije predstavljena nijednim uzorkom ili tačnim opisom (stoga nema jasan taksonomski rang).

Ovu kategoriju je nazvao kultivanom, riječ koja potječe od latinske veze "kultus" - kultiviran i "gens" - vrsta. Godine 1923, Bailey je proširio svoju originalnu raspravu naglašavajući da se on bavi biljkama u rangu vrsta i autohtonim je nazivao: "one koji su otkriveni u divljini", a kultigene kao biljke koje "na neki način nastaju pod čovjekovom rukom". Zatim je kultigen definirao kao: "vrsta ili njen ekvivalent koji se pojavio pripitomljavanjem"

Baileyeve definicije[uredi | uredi izvor]

Bailey je ubrzo izmijenio svoju definiciju kultigena iz 1923. godine kada je 1924. u Rječniku dao novu definiciju svog „Priručnika uzgajanih biljaka“: biljka ili grupa poznata samo u kultivaciji; pretpostavlja se da potiču od pripitomljavanja; za razliku od autohtonih. Ova definicija kultigena omogućava prepoznavanje kultivara, za razliku od definicije iz 1923. koja ograničava ideju o kultiviranju biljaka u rangu vrsta. U kasnijim publikacijama „Hortorium Hyde Bailey Liberty“, Cornell, vraća se ideje o kultivaru koji ima rang vrsta. Obje ove publikacije ukazuju na to da izrazi kultivar i kultigen nisu sinonimni i da kultigeni postoje samo u rangu vrsta. "Kultigen je biljka ili grupa očito specifičnog ranga, poznata samo u kultivaciji, bez određenog porijekla, a pretpostavlja se da je nastao (u obliku u kojem ga poznajemo) pripitomljavanjem.

Međutim, nedavna upotreba u hortikulturi podržavala je razliku između kultigena i kultivara, iako je ipak „omogućila uključivanje sorti“ unutar definicije.

Kultigen[uredi | uredi izvor]

[slika:Triticum aestivum, Gewone tarwe.jpg|thumb|210px|Hljebna pšenica, Triticum aestivum, smatra se kultigenom i razlikuje se od ostalih vrsta pšenice prema konceptu bioloških vrsta. U okviru ovog kultigena stvoreno je mnogo različitih sorti. Mnogi uzgajivači ne smatraju ih zasebnim vrstama i mogu se nazivati na drugi način]] Kultigen i kultivar mogu se miješati jedni s drugima. Kultigen je opći pojam koji obuhvaća ne samo biljke s nazivima sorti već i druge (vidi uvodni tekst iznad), dok je sorta formalna klasifikacijska kategorija (u ICNCP-u). Iako je u svom radu iz 1923. Bailey za kultigen koristio samo rang vrsta, bilo mu je jasno da postoje mnoge pripitomljene biljke više nalik botaničkim sortama nego vrstama pa je za njih ustanovio novu kategorizacijsku kategoriju, sorta. Nikada nije izričito govorio o etimologiji termina kultivar, pa se pretpostavlja da je riječ o kontrakciji riječi "kultigen" ili "kultivacija" i "sorta”. Ova definicija i razumijevanje kultivara vremenom se mijenjalo (vidi trenutnu definiciju u sorti).

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Upotreba u botanici[uredi | uredi izvor]

U botaničkoj literaturi riječ kultigen općenito se koristi za označavanje biljke koja je poput hljebna pšenica ("Triticum aestivum") nepoznatog porijekla, ali pretpostavlja se da je bila drevna ljudska selekcija. Biljkama poput hljebne pšenice date su binomna imena prema "Botaničkom kodeksu" i zato imajju nazive s istim oblikom kao i ona biljnih vrsta koje se prirodno javljaju u divljini, To, međutim, nije potrebno da bi kultigen imao naziv vrste ili biološke karakteristike koje razlikuju vrsta. Kultigeni mogu imati imena u bilo kojem od različitih rangova, uključujući imena sorti, nazive u kategorijama klasifikacije greksa i grupa, imena sorti, imena formi mogu nositi biljke koje su ljudi izmijenili (uključujući genetski modificirane biljke), ali kojima nisu data formalna imena.

Upotreba u povrtlarstvu[uredi | uredi izvor]

Godina 1953. bila je važna za taksonomiju kultiviranih biljaka, kada je objavljen prvi „Međunarodni kodeksa nomenklature kultiviranih biljaka“ u koji je uveden Baileyjev pojam kultivar. Također je objavljen istoimeni časopis u spomen na rad Baileyja (koji je umro 1954.), "Baileya". U prvom izdanju, Baileyev kolega I taksonom, George Lawrence, napisao je kratki članak u kojem je pojasnio razliku između novog izraza "sorta" i "kultivar". U istom je članku također pokušao razjasniti kritički pojam takson, koji je njemački biolog Meyer uveo 1920-ih, ali tek je tada uveden i prihvaćen u botaničkim krugovima. Ovaj kratki članak Lawrencea koristan je za uvid u razumijevanje značenja riječi kultugen u ovom vremenu. U hortikulturi, definicija i upotreba izraza kultivar i sorta varirala je. Jedan primjer je definicija iz Botaničkog pojmovnika „Novog vrtlarskog rječnika novog kraljevskog vrtlarskog društva”. Upotreba termina kultigen u tom je smislu u osnovi jednaka definiciji kultigena koju je objavio Bailey 1924. godine. Međutim, „kod kultivirane biljke“ kaže da su kultivari „održavani kao prepoznatljivi entiteti isključivo neprekidnim razmnožavanjem“ i na taj način ne bi uključivali biljke koje su evoluirale nakon bijega iz kultivacije.

Preporučena upotreba[uredi | uredi izvor]

Šira upotreba ovdje definiranog kultigena predložena je iz sljedećih razloga:

  • podržava trenutnu upotrebu u povrtlarstvu;
  • pomaže jasnoći u netehničkim raspravama o "divljim" i "kultivisanim" biljkama (na primjer, uzgajane biljke kao što se uobičajeno shvaća (biljke u uzgoju) nisu iste kao "kultivirane biljke" u "Kodeksu uzgojenih biljaka", a razlika između "divljih" i "kultiviranih" staništa postaje progresivno nejasna)
  • ima potencijal da pojednostavi jezik i definicije korištene u člancima i preporukama „Kodeksa uzgajanih biljaka“.
  • daje veću preciznost i jasnoću definiciji dotičnog opsega, terminologije i koncepata "Botaničkog kodeksa" i "Kodeksa kultiviranih biljaka"
  • izbjegava potencijalnu zabunu unutar „Kodeksa kultiviranih biljaka“ u okviru svog opsega, tj. odnosi li se na:
    • gde biljke rastu (u divljini ili u uzgoju)
    • kako su nastale (da li su rezultat namerne ljudske aktivnosti ili ne)
    • da li jednostavno nudi mehanizam za reguliranje imena onih kultigera kojima su potrebne posebne klasifikacijske kategorije koje nisu dio Lineove hijerarhije "Botaničkog koda", tj. naziva sorti i grupa.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Cultivated Plant Code Article 14.1 Brickell 2009, str. 19
  2. ^ Spencer & Cross 2007, str. 938
  3. ^ Lawrence 1953, str. 19–20

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]