Taksonomija kultiviranih biljaka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Neki klasični alati u taksonomskim proučavanjima kultiviranih biljaka uključuju: mikroskop, kameru, cvjetove i knjigu - ključ za identifikaciju

Taksonomija kultiviranih biljaka je teorijska i praktična nauka koja se bavi identifikacijom, opisivanjem, klasifikacijom i imenovanjem kultigena tj. onih biljaka čije je porijeklo ili njihov odabir bila prvenstveno vezana za namjerne ljudske aktivnosti. Taksonomija gajenih biljnih vrsta se međutim radi sa svim vrstama biljaka u uzgoju.

Taksonomija kultiviranih biljaka je jedan dio studija hortikulturne botanike koji se uglavnom odvija u botaničkim vrtovima, velikim rasadnicima, univerzitetima ili vladinim službama. Područja od posebnog interesa za taksonome uzgajanih biljaka uključuju:

  • potragu i snimanje novih biljaka pogodnih za uzgoj;
  • komuniciranje i savjetovanje javnosti o pitanjima koja se tiču biološke klasifikacije i nomenklature uzgajanih biljaka i obavljanje originalnih istraživanja o tim temama;
  • opisivanje uzgajanih biljaka pojedinih regija (hortikulturne flore);
  • održavanje baze podataka, herbarija i drugih informacija o kultiviranim biljkama.

Veći dio aktivnosti u ovoj oblasti taksonomije uzgoja biljaka odnosi se na imenovanje biljaka kao što je propisano u dva kodeksa nomenklature biljaka. Odredbe Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka (Botanički kod) služe uglavnom za promovisanje osnovnih ciljeva naučne zajednice, dok su u Međunarodnom kodeksu nomenklature uzgajanih biljaka (Kodeksu kultiviranih biljaka) dizajnirane da služe u naučne i u utilitarističke svrhe, tako što propisuju odredbe za imenovanje biljaka koje se koriste u trgovini - za kultigene koji su nastali u poljoprivredi, šumarstvu i hortikulturi. Ova imena biljaka, koja se ponekad koriste u imenovanju kultivara, nisu na latinskom, ali se dodaju na naučni latinski naziv, a pomažu u komunikaciji između zajednica šumara, poljoprivrednika, voćara i biologa. Historija taksonomije kultiviranih biljaka može se pratiti od njihove prve selekcije, koja se dogodila tokom neolitske revolucije u poljoprivredi i prvih zabilježenih imenovanja odabranih biljaka u doba Rimljana. Imenovanje i klasifikacija kultigena slijede sličan put ostalih biljaka, sve do osnivanja prvog koda kultiviranih biljaka, 1953. godine, čime je formalno osnovana kategorija kultigenske klasifikacije kultivara. Od tog vremena klasifikacija i imenovanje kultigena su imali vlastiti put.

Prepoznavajuće karakteristike[uredi | uredi izvor]

Taksonomija kultiviranih biljaka, razlikuje se od taksonomije drugih biljaka u najmanje pet pristupa.

  • Prvo, postoji razlika u skladu sa pitanjem gdje biljke rastu, tj. da li su divlje ili uzgajane. Ovim se aludira na piranje koji je Kodеks kultiviranih biljaka koji u naslovu određuje da se bavi kultiviranim biljkama.
  • Drugo, razlika je napravljena u skladu sa pitanjerm kakvo je porijeklo biljke. Ovo je navedeno u principu 2 kodeksa kultiviranih biljaka koji to definira kao ... biljke čije porijeklo ili odabir je prvenstveno potekla namjernim akcijama čovječanstva"[1] - biljke koje su razvijene prirodnom odabirom uz pomoć čovjeka.
  • Treće, taksonomija kultiviranih biljaka se bavi varijacijom biljaka koja zahtijeva korištenje posebnih kategorija klasifikacije koje nisu u skladu sa hijerarhijom rangova koja je implicitna u Međunarodnom kodeksu botaničke nomenklature. Ove kategorije kao u kultivaru, grupa i greks (koji su samo labavo jednaki rangovima u Botaničkom kodu).[2] Ove odrednice navedene su također u preambuli Kodeksa uzgajanih biljaka u kojem se navodi da je "Svrha davanja imena taksonu nije da ukaže na njihove oblike ili historiju, nego da pribavi značenje koje se na to odnosi i da ukaže u koju kategoriju je dodijeljen".[3]
  • Četvrto, taksonomija kultiviranih biljaka služi određenoj ljudskoj zajednici: Botanički kodeks se usredsređuje na potrebe upotrebe biljnih taksonomija, dok pokušavaju da održe red i stabilnost naučnih imena svih biljaka. Istovremeno, kod kultiviranih biljaka zadovoljava potrebe ljudi koji zahtijevaju imena biljaka koje se koriste u komercijalnom svijetu poljoprivrede, šumarstva i hortikulture.[4]
  • Konačno, razlika između taksonomije uzgajanih i drugih biljaka pripisuje se svrsi za koju je taksonomija osmišljena, s tim što je Botanički kod usmjeren na biljke, a „Kod kultiviranih biljaka“ je usredotočen na potrebe ljudi.[5]

Naučna i antropocentristička klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Taksonomija biljaka

Ključne aktivnosti taksonomije uzgajanih biljnih vrsta se odnose na klasifikaciju (taksonomija) i imenovanja (nomenklatura). Pravila u vezi sa imenovanjem biljака su odvojena od metoda, principa ili potrebe klasifikacije, osim kada se jedinice klasifikacije – taksoni – nalaze u ugnježđenoj hijerarhiji rangova, kao vrstа unutar rodа i rod unutar porodice[6]Postoje tri klasifikacijske kategorije koje se koriste u Kodeksu kultiviranih biljaka: kultivar, grupa i greks, ali su tek labavi ekvivalenti rangova u Botaničkom kodeksu.[7]

Od vremena antičkog svijeta, biljke su bile razvrstavane na dva načina. S jedne strane je samostojeći akademski, filozofski ili naučni interes za same biljke: svrstavanje grupa biljaka i njihov međusobni odnos po sličnostima i razlikama u strukturi i funkciji. Zatim, tu je praktični, utilitarni ili antropocentrični interes koji grupiše biljke prema njihovoj ljudskoj upotrebi.[8] Taksonomija kultiviranih biljaka bavi se posebnim kategorijama klasifikacije koja je potrebna za biljke u poljoprivredi, hortikulturi i šumarstvu, kako je regulisano Kodeksom kultivisanih biljaka. Ovaj Kodeks služi, ne samo za naučni interes formalne nomenklature, nego i za posebne utilitarne potrebe ljudi koji se bave komercijalnim biljkama.[4]Imenovanjem takvih kultigena upravlja Kodeks kultiviranih biljaka, koje ispunjavaju tri kriterija:

  • imaju posebna obilježja koja se smatraju dovoljno važnim da opravdaju ime;
  • posebne karakteristike koje su rezultat namjernog ljudskog uzgoja ili odabira i ne mogu se naći u divljim populacijama (osim u rijetkim slučajevima kada se posebne karakteristike ispoljavaju u elitnom dijelu prirodne varijacije u divljini, koja nije pokrivena naučnim imenom);
  • mogućnost održavanja poželjnih osobina koje se propagiraju razmnožavanjem tokom njihovog uzgoja.[9]

Postoji mogućnost da se nazivi kultigen i kultivar mogu međusobno brkati i miješati. Kultigen je izraz opće namjene za biljke koje su ljudi namjerno promijenili ili posebno odabrali, dok je kultivar formalna kategorija klasifikacije. Kultigeni uključuju ne samo biljke sa imenima kultivara, nego i one s imenima u kategorijama klasifikacije greks i grupe. Kodeks kultiviranih biljaka ističe da su kultigeni: namjerno odabrane biljke koje su možda nastale od namjernom ili slučajnom hibridizacijom u uzgoju, odabirom iz postojećih uzgojnih zaliha, ili od varijante u divljim populacijama koje se održavaju kao prepoznatljivi subjekti isključivo nastavkom razmnožavanja.[10] Uključeni su u okviru grupa biljaka poznatih kao kultigeni su genetički modificirane biljke, biljkaka sa binomijalnim latinskim imena koja su rezultat drevne ljudske selekcije i sve biljaka koje su ljudi izmenili, ali kojima nisu bili dati formalni nazivi.[11] U praksi veċina kultigena su kultivari.[12]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Cultivated Plant Code Brickell 2009, str. 3
  2. ^ McNeill 2004, str. 32
  3. ^ Cultivated Plant Code Brickell 2009, str. 1
  4. ^ a b Spencer & Cross 2008, str. 165
  5. ^ McNeill 2008, str. 25
  6. ^ McNeill 2004, str. 31
  7. ^ Cultivated Plant Code, Articles 2 & 3 Brickell 2009
  8. ^ Arber 1986, str. 1
  9. ^ Spencer, Cross & Lumley 2007, str. 50
  10. ^ Cultivated Plant Code Art. 2.3 Brickell 2009, str. 1
  11. ^ Spencer, Cross & Lumley 2007, str. 47
  12. ^ Spencer, Cross & Lumley 2007, str. 53

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

  • Andrews, Susyn; Leslie, Alan & Alexander, Crinan (eds) (1999). Taxonomy of Cultivated Plants. London: Royal Botanic Gardens Kew. ISBN 1-900347-89-X. 
  • Arber, Agnes (1986). Herbals, Their Origin and Evolution, a Chapter in the History of Botany 1470–1670. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-33879-4.  (First published in 1912.)
  • Bailey, Liberty Hyde (1918). "The Indigen and Cultigen". Science ser. 2 47: 306–308. doi:10.1126/science.47.1213.306. 
  • Bailey, Liberty Hyde (1923). "Various Cultigens, and Transfers in Nomenclature". Gentes Herbarum 1: 113–136. 
  • Brandenburg, Willem A. (1986). "Classification of cultivated plants". Acta Horticulturae 182: 109–115. 
  • Brickell, Christopher D. et al. (eds) (2009). "International Code of Nomenclature for Cultivated Plants (ICNCP or Cultivated Plant Code) incorporating the Rules and Recommendations for naming plants in cultivation. 8th edn, adopted by the International Union of Biological Sciences International Commission for the Nomenclature of Cultivated Plants". Scripta Horticulturae (International Society of Horticultural Science) 10: 1–184. ISBN 978-0-643-09440-6. 
  • de Candolle, Alphonse (1867). Lois de Nomenclature Botanique. Paris: Masson. 
  • Heller, John L. (1968). "Linnaeus's Hortus cliffortianus". Taxon 17: 663–719. doi:10.2307/1218012. 
  • Hort, Arthur (1938). The "Critica botanica" of Linnaeus. London: Ray Society. 
  • Hetterscheid, Wilbert L. A. & Brandenburg, Willem A. (1994), "The Culton Concept: Setting the Stage for an Unambiguous Taxonomy of Cultivated Plants", Acta Horticulturae 413: 29–34 
  • Hetterscheid, Wilbert L. A. & Brandenburg, Willem A. (1995), "Culton vs Taxon: Conceptual Issues in Cultivated Plant Systematics", Taxon 44: 161–175, doi:10.2307/1222439 
  • Hetterscheid, Wilbert L. A.; van den Berg, Ronald G. & Brandenburg, Willem A. (1996), "An annotated history of the principles of cultivated plant classification", Acta Botanica Neerlandica 45: 123–134, doi:10.1111/j.1438-8677.1996.tb00504.x 
  • Jeffrey, Charles (1968). "Systematic Categories for Cultivated Plants". Taxon 17: 109–114. doi:10.2307/1216498. 
  • Jirásek, Václav (1961). "Evolution of the Proposals of Taxonomical Categories for the Classification of Cultivated Plants". Taxon 10: 34–45. doi:10.2307/1217450. 
  • McNeill, John (1998). "Culton: A Useful Term, Questionably Argued". Hortax News 1: 15–22. 
  • McNeill, John (2004). "Nomenclature of cultivated plants: a historical botanical standpoint in: C.G. Davidson and P. Trehane (eds), Proc. XXVI IHC – IVth International Symposium on the Taxonomy of Cultivated Plants". Acta Horticulturae 634: 29–36. 
  • McNeill, J.; Barrie, F.R.; Buck, W.R.; Demoulin, V.; Greuter, W.; Hawksworth, D.L.; Herendeen, P.S.; Knapp, S.; Marhold, K.; Prado, J.; Prud'homme Van Reine, W.F.; Smith, G.F.; Wiersema, J.H.; Turland, N.J. (2012). International Code of Nomenclature for algae, fungi, and plants (Melbourne Code) adopted by the Eighteenth International Botanical Congress Melbourne, Australia, July 2011. Regnum Vegetabile 154. A.R.G. Gantner Verlag KG. ISBN 978-3-87429-425-6. 
  • McNeill, John (2008). "The Taxonomy of Cultivated Plants". Acta Horticulturae 799: 21–28. 
  • Miller, Philip (1754). The Gardener's Dictionary, with an introduction by W.T. Stearn. Reprint 1969 (abridged). New York: Verlag von J. Cramer. 
  • Morton, Alan G. (1981). History of Botanical Science: An Account of the Development of Botany from Ancient Times to the Present Day. London: Academic Press. ISBN 0-12-508382-3. 
  • Royal Horticultural Society (1911). "Horticultural Code". Journal of the Royal Horticultural Society 37: 149–151. 
  • Spencer, Roger & Cross, Robert (2007), "The Cultigen", Taxon 56: 938–940, doi:10.2307/25065875 
  • Spencer, Roger; Cross, Robert & Lumley, Peter (2007). Plant Names: A Guide to Botanical Nomenclature. Collingwood, Victoria: CSIRO Publishing. ISBN 978-0-643-09440-6. 
  • Spencer, Roger & Cross, Robert (2008), "The Cultigen", Acta Horticulturae 799: 163–167 
  • Stace, Clive A. (1984). Plant Taxonomy and Biosystematics. London: Edward Arnold. ISBN 0-7131-2802-X. 
  • Stearn, William T. (1965a). "ICNCP - It all started in 1952 or did it? International Code of Nomenclature for Cultivated Plants". Address given by the Secretary, W T Stearn, of the International Committee on Horticultural Nomenclature and Registration at the opening meeting on 7 September 1952. 
  • Stearn, William T. (1965b). "The origin and later development of cultivated plants". Journal of the Royal Horticultural Society 90: 279–291, 322–341. 
  • Stearn, William T. (1986). "Historical survey of the naming of cultivated plants". Acta Horticulturae 182: 18–28. 
  • Stearn, William T. (1992). "Historical Introduction". u Huxley, A. (ed. In chief). The New Royal Horticultural Society Dictionary of Gardening (4 vols). London: Macmillan. str. ix–x. ISBN 978-0-333-47494-5. 
  • Theophrastus (1916). Enquiry into Plants: Books 1-5. Translated by A.F. Hort. Loeb Classical Library. ISBN 0-674-99077-3. 
  • Stuessy, Ted F. (2009). Plant Taxonomy (2nd iz.). New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-14712-5. 
  • Trehane, Piers (2004). "50 years of the International Code of Nomenclature for Cultivated Plants: Future prospects for the Code". Acta Horticulturae 634: 17–27. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]