Biljni hormon

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Manjak biljnoh hormona auksina može izazvati nenormalan rast (desno)

Biljni hormoni ili fitohormoni su hemikalije koje reguliraju rast biljke. Neki ih nazivaju i supstancama za biljni rast. Najpoznatiji od njih je auksin. Biljni hormoni su signalne molekule proizvedene unutar biljke. Javljaju se u izuzetno niskim koncentracijama. Hormoni reguliraju funkcije ćelijske procese u ciljanim ćelijama. Hormoni takođe upravljaju formiranjem cvjetova, stabljike, listova i drugih organa, te razvojem i zrenjem plodova.[1][2]

Opća svojstva[uredi | uredi izvor]

Biljkama, za razliku od životinja, nedostaju žlijezde koji proizvode i izlučuju takve regulatore. Kod njih samo pojedine ćelije mogu proizvoditi hormone. Oni utiču na to koja tkiva rastu prema gore, a koja prema dolje, na formiranje lišća i rast stabljika, na razvoj i zrenje ploda, na biljnu dugovječnost, pa čak i na njenu smrt. Hormoni su vitalni za rast biljaka i, ako nedostaju, biljke bi bile uglavnom masa nediferenciranih ćelija. Tako su poznati i kao faktori rasta ili hormoni rasta.

Fitohormoni se nalaze ne samo u višim biljkama, već i u algama, sa sličnim funkcijama.[3] Tkođer se javljaju i kod gljiva i bakterija, gdje se mogu koristiti za izazivanje korisnih reakcija u biljkama domaćinama.[4]

Obrasci djelovanja[uredi | uredi izvor]

Fitohormoni se stvaraju u vrlo malim količinama u čelijama pojedinih tkiva, vrškao što su vršni meristemi, pupoljci, mladi listovi, klice i plodovi. Djeluju u istim ili u susjednim tkivima ili se rasprostiru u udaljena tkiva. Na osnovu toga, dijele se na lokalne i opće.

Bez obzira na obim djelovanja, podstiču i reguliraju diobu ćelija, njihov produžni rast i diferencijaciju; stimuliraju zametanje cvijeta i ostalih (vegetativnih i generativnih) organa, rast i razvoj biljke, kao i procese sazrijevanja plodova i njihovo otpadanje, mirovanje sjemenki, poćetak i kraj sezone mirovanja. Reguliraju i aktivnost kambija, stvaranje ksilema i floema, kao i dominaciju vrha nad bočnim ograncima stabljika.

Najpoznatiji fitohormoni su:

Postoje i biljni hormoni koji djeluju negativno na određene pojave i procese. Ima i onih koji na prvi pogled djeluju inhibitorno, iako štite biljku u nepovoljnim okolnostima (suša, prekomjerna vlažnost u tla, ranjavanje). To su:

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Simple plant hormone table with location of synthesis and effects of application — this is the format used in the descriptions at the ends of the Wikipedia articles on individual plant hormones.
  2. ^ Srivastava L.M. 2002. Plant growth and development: hormones and environment. Academic Press. ISBN 0-12-660570-X
  3. ^ Tarakhovskaya E.R. et al 2007. Phytohormones in algae. Russian Journal of Plant Physiology 54(2): 163-170.
  4. ^ Rademacher, W. (1. 11. 1994). "Gibberellin formation in microorganisms". Plant Growth Regulation. 15 (3): 303–314. doi:10.1007/BF00029903 – preko Springer Link.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]