Etnobotanika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Etnobotaničar Richard Evans Schultes na istraživanju u Amazoniji (~1940s)

Etnobotanika (od etnologija – nauka o narodima i botanika – nauka o biljkama) je interdisciplinarna naučna oblast o odnosima ljudi i biljaka, uključujući i mogućnosti iskorištavanja divljih biljaka za liječenje, ishranu i druge potrebe. [1][2]Kao "otac etnobotanike" često se navodi Richard Evans Schultes.

Cilj etnobotaničara jest dokumentirati, opisati i objasniti kako biljke, kako se ponašaju i kako se koriste u različitim kulturama i društvima (npr. kao hrana, lijekovi, kozmetika, boje, pomoćna sredstva za konzerviranje, tkanine, odjeća, građevinski materijal, alat, sredstvo plaćanja, u književnosti, ritualima i društvenom životu).

Historija[uredi | uredi izvor]

Iako je tek 1895. američki botaničar John William Harshberger uveo termin "etnobotanika", njegovo porijeklo seže daleko unazad. Godine 77, grčki liječnik Dioscorides objavio je rad De Materia Medica, popis od oko 600 biljaka na Sredozemlju. Uključio je i podatke o tome kako Grci koriste određene biljke, uglavnom u ljekovite svrhe. Ova ilustrirana knjiga o biljkama sadržavala je podatke o tome kako i kada se pojedine biljke beru, jesu li bile otrovne ili ne, njihova upotreba i jesu li jestive (čak su im priloženi i recepte). Dioskorid je također naglasio ekonomski potencijal biljaka. Mnoge generacije učenjaka koristile su njegov priručnik, tako da do kraja srednjeg vijeka nije došlo do stvarnog napretka u ovom polju.[3]

Na terenu je takve biljke proučavao njemački botaničar i ljekar [[Leonhard Fuchs]. U 1542. objavljena je njegova knjiga „De Historia Stirpium“, u kojoj je katalogizirao 400 biljaka iz Njemačke i Austrije. John Ray (1686. - 1704.) dao je prvu definiciju "vrste" u svom djelu "Historia Plantarum": vrsta je skupina jedinki koje reprodukcijom stvaraju nove potomke. Ray je u ovom radu opisao i 18.600 biljnih vrsta.

U 1753. je Carl Linnaeus izdao Species Plantarum, gdje je opisao oko 5.900 biljaka po binarnoj nomenklaturi, da imenom roda i vrste. U 19. stoljeću, botanička istraživanja dosegla su svoj vrhunac. Alexander von Humboldt je prikupio podatke o biljkana Novog svijeta , dok je ekspedicija Jamesa Cooka donijela kolekciju biljaka s južnog Pacifika i informacije o njima. U to vrijeme su osnovane i velike botaničke bašte, poput Kew Gardens u Londonu. Edward Palmer je Između 1860. i 1890. godine sakupljao je artefakte i botaničke primjerke iz sjeverozapadne Amerike i Meksika.

Kad je prikupljeno dovoljno podataka o samim biljkama, počelo je opisivanje njihove upotrebu. Prvi koji je proučavao biljke s etnološkog gledišta bio je njemački liječnik Leopold Glück, koji je operiraao u Sarajevu krajem 19. stoljeća. U 1896. objavio je rad koji se bavi tradicijskom lupotrebom ljekovitih biljaka kod ljudi sa bosanskog sela. Danas se ovaj rad smatra prvim modernim etnobotaničkim djelom.

Termin "etnobotanika" prvi put koristio se za vrijeme Johna Williama Harshbergera, koji je predavao na Univerzitetu u Pennsylvaniji. Praktični interesi za etnobotaniku, međutim, datiraju od samih početaka civilizacije, kada su se ljudi oslanjali na biljke kao izvor sredstava za život. Ostali stručnjaci koji su analizirali upotrebu biljaka iz lokalne perspektive, u 20. stoljeću uključuju: etnologinju Matildu Coxe Stevenson (Zuni plants, 1915), Franka Hamiltona Cushinga (Zuni foods, 1920), botaničara Keewaydinoquay Pakawakuk Peschel (Anishinaabe fungi, 1998.) i grupu koju čine Wilfred Robbins, J. P. Harrington i Barbara Freire-Marreco (Tewa pueblo plants, 1916).

U početku su etnobotanički obrasci i studije bili manje pouzdani i ponekad beskorisni. Razlog je bio taj što botaničari i antropolozi nisu međusobno surađivali u svom radu. Botaničari su se fokusirali na prepoznavanje vrsta i kako se biljke koriste, umjesto da se fokusiraju na način na koji se biljke integrišu u ljudski život. Antropolozi su se, s druge strane, bavili biljkama s kulturnog, ali ne i naučnog stanovišta. Početkom 20. stoljeća, međutim, botaničari i antropolozi konačno počeli su da sarađuju i stvaraju zbirku pouzdanih i detaljnih podataka.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Ethnobotany". www.fs.fed.us. Pristupljeno 2 May 2018. 
  2. ^ "Ethnobotany". www.eplantscience.com. Arhivirano s originala, 14 April 2018. Pristupljeno 2 May 2018. 
  3. ^ Kandell, Jonathan (13 April 2001). "Richard E. Schultes, 86, Dies; Trailblazing Authority on Hallucinogenic Plants". The New York Times. The New York Times Company. Pristupljeno 2 May 2018. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]