Crnogorci

Crnogorci, južnoslavenski, balkanski narod, koji pretežno živi u Crnoj Gori i značajnim djelom u Srbiji.

Crnogorci su većinom istočno-pravoslavne vjere, te manjim dijelom muslimanske i rimokatoličke, a govore, u zavisnosti od toga kako ga imenuju, većinom srpski jezik ijekavskog nariječja dok nešto manji dio (preko 140,000, odnosno više od 22-23% stanovništva Republike Crne Gore) naziva svoj jezik crnogorskim.

Ne zna se pouzdano koliko ih ukupno ima u svijetu; procjenjuje se do 500,000.

U Crnoj Gori 267,000-273,000 (40%-43% populacije) se deklariše da su Crnogorci po nacionalnosti (popis iz 2003. godine).

Srbi u Crnoj Gori i Crnogorci zajedno čine preko 70%-75% (466,000-475,000) populacije i u osnovi imaju identično etničko porijeklo; različito nacionalno izjašnjenje jeste rezultat i političkih podjela oko državnog statusa Crne Gore tokom 20. vijeka.

Izvjestan broj Srba, izbjeglica iz bivših republika SFRJ , se trajno 1990-ih nastanio u Crnoj Gori. U Crnoj Gori živi oko 200,000 Srba ili 30%-32% od ukupne populacije.

Pored Crnogoraca, te Srba, u Crnoj Gori žive i Bošnjaci (48,000-63,000; 7%-10%), a oni koji se izjašnjuju kao Muslimani po nacionalnosti 24,000-28,000 (4%), Albanci (31,000-47,000; 5%-7%) i Hrvati (ispod 7,000; 1%), Romi i ostali.

U Srbiji ima 264,000 crnogorskih državljana, od kojih se oko 69.000 deklariraju kao Crnogorci po nacionalnosti ili oko 1% populacije.

Historija imena

Historija imena naroda, Crnogorac i Crne Gore, seže u srednji vijek za doba vladavine crnogorske dinastije Crnojevići (14. i 15. vijek) kada se prijestonica, pred prodorima Osmanlija, premjestila iz Zetske ravnice u brdovito Cetinje. Planinske oblasti Crnojevića države i prije toga događaja su se nazivale Crna Gora.

Etnos Crnogoraca je nastao sintezom dominantnih Slavena sa starosjediocima Ilirima i Vlasima koji su vremenom prihvatili slavenski jezik.

Prvobitno ime Crnogoraca je, prema vizantijskim izvorima, bilo Dukljani, jer se njihova država od 10. do 13. vijeka zvala Duklja.

Naziv države poslije se mijenja u Zeta (sa stanovnicima - Zećanima), da bi se onda ime trajno promijenilo u Crna Gora i Crnogorci.

Vanjski linkovi

• Dr.Špiro Kulišić "O etnogenezi Crnogoraca", Pobjeda, Titograd, 1980.
• Centar za dijasporu Crne Gore
  
• Vuk Stefanović Karadžić: Crna Gora i Crnogorci