Razlika između verzija stranice "Merkur"

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pregled historije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m Uklanjanje Link FA/FL/GA
m bosnizacija, replaced: ijum → ij (2)
Red 47: Red 47:
| Ugaoni prečnik = 4.5" – 13"
| Ugaoni prečnik = 4.5" – 13"
<!-- ** Osobine atmosfere ** -->
<!-- ** Osobine atmosfere ** -->
| Pritisak = [[Kiseonik]] 42%<br />[[Natrijum]] 29.0%<br />[[Vodonik]] 22.0%<br />[[Helijum]] 6.0%<br />[[Kalij]] 0.5%
| Pritisak = [[Kiseonik]] 42%<br />[[Natrij]] 29.0%<br />[[Vodonik]] 22.0%<br />[[Helij]] 6.0%<br />[[Kalij]] 0.5%
| Skalarna visina =
| Skalarna visina =
| Atmosferski sastav =
| Atmosferski sastav =
}}
}}
'''Merkur''' je najbliža planeta [[Sunce|Suncu]] i osma po veličini (u [[Sunčev sistem|Sunčevom sistemu]]). Merkur je nešto manji u prečniku (4.880 km) <ref> Linda K. Glover, DIE GROSSE NATIONAL GEOGRAPHIC ENZYKLOPÄDIE WELTALL, National Geographic
'''Merkur''' je najbliža planeta [[Sunce|Suncu]] i osma po veličini (u [[Sunčev sistem|Sunčevom sistemu]]). Merkur je nešto manji u prečniku (4.880&nbsp;km) <ref>Linda K. Glover, DIE GROSSE NATIONAL GEOGRAPHIC ENZYKLOPÄDIE WELTALL, National Geographic


Deutschland, Hamburg 2005 ISBN 3-937606-26-2 S.131 [[Njemački jezik|njem.]] </ref>od satelita [[Ganimed (mjesec)|Ganimeda]] i [[Titan (mjesec)|Titana]] ([[Jupiterovi prirodni sateliti|Jupiterovih satelita]])ali ima duplo veću masu.
Deutschland, Hamburg 2005 ISBN 3-937606-26-2 S.131 [[Njemački jezik|njem.]]</ref> od satelita [[Ganimed (mjesec)|Ganimeda]] i [[Titan (mjesec)|Titana]] ([[Jupiterovi prirodni sateliti|Jupiterovih satelita]])ali ima duplo veću masu.


U rimskoj mitologiji Merkur je bog trgovine, putovanja i lopovluka, a njegova paralela u grčkoj mitologiji je [[Hermes]], glasnik bogova. Planeta je sigurno dobila ovo ime jer se kreće jako brzo preko neba.
U rimskoj mitologiji Merkur je bog trgovine, putovanja i lopovluka, a njegova paralela u grčkoj mitologiji je [[Hermes]], glasnik bogova. Planeta je sigurno dobila ovo ime jer se kreće jako brzo preko neba.


Merkur je bio poznat još od vremena Sumeraca (3000. p. n. e.). Grci su mu dali dva imena:[[Apolon]] radi pojavljivanja kao jutarnja zvijezda i Hermes zato što se pojavljivao i kao večernja zvijezda. Međutim, Grčki astronomi su znali da se radi o jednom tijelu. [[Heraklit]] je čak vjerovao da se Merkur i [[Venera]] okreću oko Sunca, a ne [[Zemlja (planeta)|Zemlje]].
Merkur je bio poznat još od vremena Sumeraca (3000. p. n. e.). Grci su mu dali dva imena:[[Apolon]] radi pojavljivanja kao jutarnja zvijezda i Hermes zato što se pojavljivao i kao večernja zvijezda. Međutim, Grčki astronomi su znali da se radi o jednom tijelu. [[Heraklit]] je čak vjerovao da se Merkur i [[Venera]] okreću oko Sunca, a ne [[Zemlja (planeta)|Zemlje]].


Pošto je bliži Suncu nego Zemlji, osvjetljenje Merkura je različito ako ga gledamo pomoću teleskopa iz naše perspektive. [[Galilej|Galileov]] teleskop je bio previše mali da bi vidjeo Merkurove faze (mijene) ali je mogao vidjeti Venerine.
Pošto je bliži Suncu nego Zemlji, osvjetljenje Merkura je različito ako ga gledamo pomoću teleskopa iz naše perspektive. [[Galilej|Galileov]] teleskop je bio previše mali da bi vidjeo Merkurove faze (mijene) ali je mogao vidjeti Venerine.


Merkura je posjetila samo jedna svemirska letjelica, ''Mariner 10''. Samo 45% površine je bilo mapirano (i, nažalost bio je previše blizu Suncu da bi ga Hubble teleskop moga uslikati). Nova misija na Merkur je Messinger, kojeg je [[NASA]] lansirala 2004 i koji bi trebao stići do Merkura 2011.
Merkura je posjetila samo jedna svemirska letjelica, ''Mariner 10''. Samo 45% površine je bilo mapirano (i, nažalost bio je previše blizu Suncu da bi ga Hubble teleskop moga uslikati). Nova misija na Merkur je Messinger, kojeg je [[NASA]] lansirala 2004 i koji bi trebao stići do Merkura 2011.
Red 65: Red 65:
== Fizikalne karakteristike ==
== Fizikalne karakteristike ==


Merkurova orbita je jako promijenljiva; [[perihel]] je samo 46 miliona kilometara od Sunca ali kod [[afel]]a udaljenost je 70 miliona kilometara. Kada je u poziciji perihela rotira se oko Sunca jako sporo. Astronomi 19st. su vrlo pažljivo istraživali parametre Merkurove orbite ali je nisu mogli objasniti pomoću Njutnovske mehanike. Razlike između posmatranih i predviđenih vrijednosti su bile male ali su predstavljale problem mnogo decenija. Mišljenje je bilo da druga planeta (često zvana Vulkan), nešto bliža Suncu nego Merkur, mogla biti odgovorna za ova odstupanja. Ali, uprkos mnogo truda, takva planeta nije otkrivena. Pravi odgovor je bio mnogo dramatičniji: [[Albert Einstein|Einsteinova]] [[opća teorija relativnosti]]. Teorija je tačno određivala Merkurovu orbitu, a sam Merkur je bio jako važan u prvobitnom prihvatanju te teorije.
Merkurova orbita je jako promijenljiva; [[perihel]] je samo 46 miliona kilometara od Sunca ali kod [[afel]]a udaljenost je 70 miliona kilometara. Kada je u poziciji perihela rotira se oko Sunca jako sporo. Astronomi 19st. su vrlo pažljivo istraživali parametre Merkurove orbite ali je nisu mogli objasniti pomoću Njutnovske mehanike. Razlike između posmatranih i predviđenih vrijednosti su bile male ali su predstavljale problem mnogo decenija. Mišljenje je bilo da druga planeta (često zvana Vulkan), nešto bliža Suncu nego Merkur, mogla biti odgovorna za ova odstupanja. Ali, uprkos mnogo truda, takva planeta nije otkrivena. Pravi odgovor je bio mnogo dramatičniji: [[Albert Einstein|Einsteinova]] [[opća teorija relativnosti]]. Teorija je tačno određivala Merkurovu orbitu, a sam Merkur je bio jako važan u prvobitnom prihvatanju te teorije.


Do 1962 smatrano je da Merkurov ''dan'' traje isto kao i njegova ''godina'' i da radi toga uvijek ima istu stranu okrenutu prema Suncu, isto kao što i [[Mjesec (satelit)|Mjesec]] ima prema Zemlji. Međutim, ovo se ispostavilo pogrešnim 1965. pomoću Dopplerovog radarskog istraživanja. Sada se zna da Merkur izvrši tri rotacije u svoje dvije godine. Merkur je jedina planeta u solarnom sistemu za koju se zna da ima rotacioni [[rezonanca|rezonantni]] omjer drugačiji od 1:1 (neke planete nemaju nikakve rezonance).
Do 1962 smatrano je da Merkurov ''dan'' traje isto kao i njegova ''godina'' i da radi toga uvijek ima istu stranu okrenutu prema Suncu, isto kao što i [[Mjesec (satelit)|Mjesec]] ima prema Zemlji. Međutim, ovo se ispostavilo pogrešnim 1965. pomoću Dopplerovog radarskog istraživanja. Sada se zna da Merkur izvrši tri rotacije u svoje dvije godine. Merkur je jedina planeta u solarnom sistemu za koju se zna da ima rotacioni [[rezonanca|rezonantni]] omjer drugačiji od 1:1 (neke planete nemaju nikakve rezonance).


Ova činjenica i velika promijenljivost orbite rezultira u jako čudnje efekte za posmatrača Merkurove površine. Na nekim geografskim dužinama posmatrač bi vidjeo Sunce kako izlazi a onda se polahko smanjuje kako ide prema zenitu. Tada bi Sunce stalo, malo promijenilo smjer, onda stalo ponovo prije promijene smjera na prvobitno prema horizontu i ponovo bi se počelo smanjivati. Svo vrijeme zvijezde bi se micale tri puta brže nego obično. Posmatrači drugih mjesta na Merkurovoj površini bi vidjeli druge ali također bizarne stvari.
Ova činjenica i velika promijenljivost orbite rezultira u jako čudnje efekte za posmatrača Merkurove površine. Na nekim geografskim dužinama posmatrač bi vidjeo Sunce kako izlazi a onda se polahko smanjuje kako ide prema zenitu. Tada bi Sunce stalo, malo promijenilo smjer, onda stalo ponovo prije promijene smjera na prvobitno prema horizontu i ponovo bi se počelo smanjivati. Svo vrijeme zvijezde bi se micale tri puta brže nego obično. Posmatrači drugih mjesta na Merkurovoj površini bi vidjeli druge ali također bizarne stvari.


Temperaturske razlike na Merkuru su neke od najekstremnijih u solarnom sistemu i variraju od -180&nbsp;°C do 430&nbsp;°C. Temperatura na Veneri je nešto toplija ali i stabilnija.
Temperaturske razlike na Merkuru su neke od najekstremnijih u solarnom sistemu i variraju od -180&nbsp;°C do 430&nbsp;°C. Temperatura na Veneri je nešto toplija ali i stabilnija.
Red 75: Red 75:
== Merkurov reljef ==
== Merkurov reljef ==


Merkur je u mnogim stvarima sličan Mjesecu: njegova površina je puna kratera i vrlo stara; nema [[tektonske ploče|tektonskih ploča]]. U drugu ruku, Merkur je dosta gušći od Mjeseca (5,43 gm/cm3 naprama 3,34 Mjesečevih). Merkur je drugo [[gustoća|najgušće]], veče nebesko tijelo u solarnom sistemu, poslije Zemlje. Ustvari, Zemljina gustoća je i rezultat gravitacione kompresije; i da nije toga Merkur bi bio gušći od Zemlje. Ovo implicira da je Merkurova gusta željezno jezgro relativno veće od Zemljine, vjerovatno sačinjavajući većinu planete. Merkur radi toga ima relativno tanak siliktni plašt i koru.
Merkur je u mnogim stvarima sličan Mjesecu: njegova površina je puna kratera i vrlo stara; nema [[tektonske ploče|tektonskih ploča]]. U drugu ruku, Merkur je dosta gušći od Mjeseca (5,43 gm/cm3 naprama 3,34 Mjesečevih). Merkur je drugo [[gustoća|najgušće]], veče nebesko tijelo u solarnom sistemu, poslije Zemlje. Ustvari, Zemljina gustoća je i rezultat gravitacione kompresije; i da nije toga Merkur bi bio gušći od Zemlje. Ovo implicira da je Merkurova gusta željezno jezgro relativno veće od Zemljine, vjerovatno sačinjavajući većinu planete. Merkur radi toga ima relativno tanak siliktni plašt i koru.


U Merkurovoj unutrašnjosti dominira velika željezno jezgro čiji je radijus do 1800 do 1900 kilometara. Silikatna spoljašnja ljuska (analogna Zemljinom plaštu i ljusci) je samo 500 do 600 kilometara debela. Vjerovatno je jedan dio kore istopljen.
U Merkurovoj unutrašnjosti dominira velika željezno jezgro čiji je radijus do 1800 do 1900 kilometara. Silikatna spoljašnja ljuska (analogna Zemljinom plaštu i ljusci) je samo 500 do 600 kilometara debela. Vjerovatno je jedan dio kore istopljen.
Red 85: Red 85:
== Topografija ==
== Topografija ==


Jedna od najvećih reljefnih cjelina na Merkuru je Calorisov bazen; on je u promijeru oko 1300 kilometara. Mišljenje je da je sličan velikim bazenima (morima) na Mjesecu. Kao i Mjesečevi bazeni, Merkurovi su sigurno nastali velikim udarom u ranijoj historiji solarnog sistema.
Jedna od najvećih reljefnih cjelina na Merkuru je Calorisov bazen; on je u promijeru oko 1300 kilometara. Mišljenje je da je sličan velikim bazenima (morima) na Mjesecu. Kao i Mjesečevi bazeni, Merkurovi su sigurno nastali velikim udarom u ranijoj historiji solarnog sistema.


Za razliku od područja sa mnogo kratera, Merkur ima i područja koja su relativno ravna. Neka su možda rezultat davnih vulkanskih erupcija a neki su vjerovatno rezultat zemljišta koje je tu dobačeno prilikom udara velikih [[kometa]].
Za razliku od područja sa mnogo kratera, Merkur ima i područja koja su relativno ravna. Neka su možda rezultat davnih vulkanskih erupcija a neki su vjerovatno rezultat zemljišta koje je tu dobačeno prilikom udara velikih [[kometa]].
[[Datoteka:North pole of Mercury -- NASA.jpg|mini|Sjeverni pol Merkura sadrži vodeni led.<ref>http://www.webcitation.org/query?url=https%3A%2F%2Fwww.nytimes.com%2F2012%2F11%2F30%2Fscience%2Fspace%2Fmercury-home-to-ice-messenger-spacecraft-findings-suggest.html&date=2012-11-29</ref>]]
[[Datoteka:North pole of Mercury -- NASA.jpg|mini|Sjeverni pol Merkura sadrži vodeni led.<ref>http://www.webcitation.org/query?url=https%3A%2F%2Fwww.nytimes.com%2F2012%2F11%2F30%2Fscience%2Fspace%2Fmercury-home-to-ice-messenger-spacecraft-findings-suggest.html&date=2012-11-29</ref>]]
Nedavna radarska istraživanja Merkurovog sjevernog pola (regiona kojeg nije mapirao Mariner 10) pokazuju dokaze zaleđene vode u kraterima koji su stalno pod sjenkom. Merkur ima slabo magnetno polje koje je oko 1% Zemljinog. Merkur nema poznatih satelita.
Nedavna radarska istraživanja Merkurovog sjevernog pola (regiona kojeg nije mapirao Mariner 10) pokazuju dokaze zaleđene vode u kraterima koji su stalno pod sjenkom. Merkur ima slabo magnetno polje koje je oko 1% Zemljinog. Merkur nema poznatih satelita.


Merkur se često može vidjeti sa dvogledom a nekada čak i golim okom, ali je uvijek blizu Suncu i teško ga je vidjeti u sumrak.
Merkur se često može vidjeti sa dvogledom a nekada čak i golim okom, ali je uvijek blizu Suncu i teško ga je vidjeti u sumrak.


== Vanjski linkovi ==
== Vanjski linkovi ==

Verzija na dan 16 april 2015 u 02:17

Merkur
Osobine putanje
Afel69 816 900 km
0,466 697 AJ
Perihel46 001 200 km
0,307 499 AJ
Srednji poluprečnik putanje57 909 100 km
0,387 098 AU AJ
Ekscentricitet0,205 630
Orbitalni period87,969 1 d
Sinodni period115.88 d
Prosječna orbitalna brzina47,87 km/s
Srednja anomalija174.796°
Inklinacija6,34°
Dužina ulaznog čvora48.331°
Argument perihela29.124°
Prirodni satelitNema
Fizikalne osobine
Poluprečnik2,439.7 ± 1.0 km
Elipticitet0
Površina7,48×107 km2
Zapremina6,083×1010 km3
Masa3,3022×1023 kg
Prosječna gustoća5,427 g/cm3
Ekvatorijalna površinska gravitacija3,7 m/s2
Brzina oslobađanja4,25 km/s
Siderički period rotacije58,646 d
1407,5 h
Osni nagib2.11′ ± 0.1′
Rektascenzija sjevernog pola18 h 44 min 2 s
281.01°
Deklinacija sjevernog pola61,45°
Albedo0,068
Temperatura na površinimin. 80-100 K
prosj. 200-340 K
max. 380-700 K
Prividna magnituda−2.6 do 5.7
Ugaoni prečnik4.5" – 13"
Osobine atmosfere
PritisakKiseonik 42%
Natrij 29.0%
Vodonik 22.0%
Helij 6.0%
Kalij 0.5%

Merkur je najbliža planeta Suncu i osma po veličini (u Sunčevom sistemu). Merkur je nešto manji u prečniku (4.880 km) [1] od satelita Ganimeda i Titana (Jupiterovih satelita)ali ima duplo veću masu.

U rimskoj mitologiji Merkur je bog trgovine, putovanja i lopovluka, a njegova paralela u grčkoj mitologiji je Hermes, glasnik bogova. Planeta je sigurno dobila ovo ime jer se kreće jako brzo preko neba.

Merkur je bio poznat još od vremena Sumeraca (3000. p. n. e.). Grci su mu dali dva imena:Apolon radi pojavljivanja kao jutarnja zvijezda i Hermes zato što se pojavljivao i kao večernja zvijezda. Međutim, Grčki astronomi su znali da se radi o jednom tijelu. Heraklit je čak vjerovao da se Merkur i Venera okreću oko Sunca, a ne Zemlje.

Pošto je bliži Suncu nego Zemlji, osvjetljenje Merkura je različito ako ga gledamo pomoću teleskopa iz naše perspektive. Galileov teleskop je bio previše mali da bi vidjeo Merkurove faze (mijene) ali je mogao vidjeti Venerine.

Merkura je posjetila samo jedna svemirska letjelica, Mariner 10. Samo 45% površine je bilo mapirano (i, nažalost bio je previše blizu Suncu da bi ga Hubble teleskop moga uslikati). Nova misija na Merkur je Messinger, kojeg je NASA lansirala 2004 i koji bi trebao stići do Merkura 2011.

Fizikalne karakteristike

Merkurova orbita je jako promijenljiva; perihel je samo 46 miliona kilometara od Sunca ali kod afela udaljenost je 70 miliona kilometara. Kada je u poziciji perihela rotira se oko Sunca jako sporo. Astronomi 19st. su vrlo pažljivo istraživali parametre Merkurove orbite ali je nisu mogli objasniti pomoću Njutnovske mehanike. Razlike između posmatranih i predviđenih vrijednosti su bile male ali su predstavljale problem mnogo decenija. Mišljenje je bilo da druga planeta (često zvana Vulkan), nešto bliža Suncu nego Merkur, mogla biti odgovorna za ova odstupanja. Ali, uprkos mnogo truda, takva planeta nije otkrivena. Pravi odgovor je bio mnogo dramatičniji: Einsteinova opća teorija relativnosti. Teorija je tačno određivala Merkurovu orbitu, a sam Merkur je bio jako važan u prvobitnom prihvatanju te teorije.

Do 1962 smatrano je da Merkurov dan traje isto kao i njegova godina i da radi toga uvijek ima istu stranu okrenutu prema Suncu, isto kao što i Mjesec ima prema Zemlji. Međutim, ovo se ispostavilo pogrešnim 1965. pomoću Dopplerovog radarskog istraživanja. Sada se zna da Merkur izvrši tri rotacije u svoje dvije godine. Merkur je jedina planeta u solarnom sistemu za koju se zna da ima rotacioni rezonantni omjer drugačiji od 1:1 (neke planete nemaju nikakve rezonance).

Ova činjenica i velika promijenljivost orbite rezultira u jako čudnje efekte za posmatrača Merkurove površine. Na nekim geografskim dužinama posmatrač bi vidjeo Sunce kako izlazi a onda se polahko smanjuje kako ide prema zenitu. Tada bi Sunce stalo, malo promijenilo smjer, onda stalo ponovo prije promijene smjera na prvobitno prema horizontu i ponovo bi se počelo smanjivati. Svo vrijeme zvijezde bi se micale tri puta brže nego obično. Posmatrači drugih mjesta na Merkurovoj površini bi vidjeli druge ali također bizarne stvari.

Temperaturske razlike na Merkuru su neke od najekstremnijih u solarnom sistemu i variraju od -180 °C do 430 °C. Temperatura na Veneri je nešto toplija ali i stabilnija.

Merkurov reljef

Merkur je u mnogim stvarima sličan Mjesecu: njegova površina je puna kratera i vrlo stara; nema tektonskih ploča. U drugu ruku, Merkur je dosta gušći od Mjeseca (5,43 gm/cm3 naprama 3,34 Mjesečevih). Merkur je drugo najgušće, veče nebesko tijelo u solarnom sistemu, poslije Zemlje. Ustvari, Zemljina gustoća je i rezultat gravitacione kompresije; i da nije toga Merkur bi bio gušći od Zemlje. Ovo implicira da je Merkurova gusta željezno jezgro relativno veće od Zemljine, vjerovatno sačinjavajući većinu planete. Merkur radi toga ima relativno tanak siliktni plašt i koru.

U Merkurovoj unutrašnjosti dominira velika željezno jezgro čiji je radijus do 1800 do 1900 kilometara. Silikatna spoljašnja ljuska (analogna Zemljinom plaštu i ljusci) je samo 500 do 600 kilometara debela. Vjerovatno je jedan dio kore istopljen.

Merkurova atmosfera

Merkur ima jako tanku atmosferu koja je sačinjena od atoma odbijenih sa površine radi solarnog vjetra. Pošto je Merkur tako topao, ovi atomi lahko pobijegnu u Svemir. Radi toga u poređenju sa Zemljom i Venerom čije su atmosfere stabilne , Merkurova se atmosfera stalno mijenja.

Topografija

Jedna od najvećih reljefnih cjelina na Merkuru je Calorisov bazen; on je u promijeru oko 1300 kilometara. Mišljenje je da je sličan velikim bazenima (morima) na Mjesecu. Kao i Mjesečevi bazeni, Merkurovi su sigurno nastali velikim udarom u ranijoj historiji solarnog sistema.

Za razliku od područja sa mnogo kratera, Merkur ima i područja koja su relativno ravna. Neka su možda rezultat davnih vulkanskih erupcija a neki su vjerovatno rezultat zemljišta koje je tu dobačeno prilikom udara velikih kometa.

Sjeverni pol Merkura sadrži vodeni led.[2]

Nedavna radarska istraživanja Merkurovog sjevernog pola (regiona kojeg nije mapirao Mariner 10) pokazuju dokaze zaleđene vode u kraterima koji su stalno pod sjenkom. Merkur ima slabo magnetno polje koje je oko 1% Zemljinog. Merkur nema poznatih satelita.

Merkur se često može vidjeti sa dvogledom a nekada čak i golim okom, ali je uvijek blizu Suncu i teško ga je vidjeti u sumrak.

Vanjski linkovi

Reference

  1. ^ Linda K. Glover, DIE GROSSE NATIONAL GEOGRAPHIC ENZYKLOPÄDIE WELTALL, National Geographic Deutschland, Hamburg 2005 ISBN 3-937606-26-2 S.131 njem.
  2. ^ http://www.webcitation.org/query?url=https%3A%2F%2Fwww.nytimes.com%2F2012%2F11%2F30%2Fscience%2Fspace%2Fmercury-home-to-ice-messenger-spacecraft-findings-suggest.html&date=2012-11-29


Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Merkur&oldid=2569941"