Rezolucija Vijeća sigurnosti broj 770

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija
Rezolucija broj 770
Sarajevo.JPG
Sarajevo.
Datum 13. august 1992.
Sjednica 3106
Oznaka S/RES/770 (Dokument)
Glasanje
Za: 12Suzd.: 3Protiv: 0
Tema Bosna i Hercegovina
Rezultat usvojeno
Sastav Vijeća sigurnosti 1992. godine
Stalne članice
Nestalne članice
769 771
Spisak rezolucija iz 1992. godine

Rezolucija Vijeća sigurnosti broj 770 je donesena 13. augusta 1992. godine, u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija na 3106. sjednici sa trinaest glasova za članica Vijeća i sa tri suzdržana glasa. Ovom su rezolucijom potvrđene odluke iz rezolucija 743 (1992.), 749 (1992.), 761 (1992.) i 764 (1992.) o poboljšanju humanitarne situacije u Sarajevu za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini.

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Na osnovu VII poglavlja Povelje Ujedinjenih nacija, te zbog prijetnje međunarodnog mira i sigurnosti na području bivše Jugoslavije,[1][2] donesena je ova Rezolucija, za koju su u procesu glasanja tri države bile suzdržane (Kina, Indija i Zimbabve). Predviđeno je da sve tri zaraćene strane istovremeno prekinu sukobe, te da se Crvenom križu omogući pristup svim zarobljeničkim logorima i zatvorima. U daljem tekstz Rezolucije zahtjeva od svih zemalja članica Ujedinjenih nacija, na nacionalnom nivou i na nivou međunarodnih humanitarnih organizacija, pomaganje u humanitarnoj pomoći za stanovništvo u Sarajevu kao i u drugim područjima pogođenim ratnim dešavanjima, te na osnovu zatečenog stanja izvještavanje generalnom sekretaru Boutros Boutros-Ghali, koji bi trebao organizirati slijedeće korake. Boutros Boutros-Ghali bi trebao od svih zaraćenih strana zatražiti garanciju za sigurnost organizacijama i pojedincima, koji bi bili uključeni u ovaj proces.

Tekst[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Malanczuk, Peter; Akehurst, Michael Barton (1997). Akehurst's modern introduction to international law (7th iz.). Routledge. str. 411. ISBN 978-0-415-11120-1. 
  2. ^ Sarooshi, Danesh (2000). The United Nations and the development of collective security: the delegation by the UN Security Council of its chapter VII powers. Oxford University Press. str. 217–218. ISBN 978-0-19-829934-9. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]