Bosanski strupnik
| Bosanski stupnik Scrophularia bosniaca | |
|---|---|
| Status zaštite: Ugroženi | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Koljeno | Angiosperme |
| Razred | Eudikotiledone |
| Red | Lamiales |
| Porodica | Scrophulariaceae |
| Rod | Scrophularia |
| Vrsta | S. bosniaca |
Bosanski strupnik ili bosanska crnobina (lat. Scrophularia bosniaca G. Beck – biljka je porodice Scrophulariaceae: strupnikovice iii zijevalice.[1]
Opis[uredi | uredi izvor]
Bosanski strupnik je višegodisnja biljka visine 40-70, rijetko i do 80 cm. Ima zadebljao i drvenast korijen. Stabljike uspravne ili uzdignute. U prizemnom dijelu su bez listova, debele, bridaste, purpurne. Pokrivene su kovrđavim žljezdastim dlačicama, do vrha obrasle listovima. Lice lisne plojke je tamnozeleno, sa papilama, a naličje sivkastozeleno, gusto obraslo sitnim dlačicama.
Cvjeta u junu i julu. Cvjetovi su dvospolni i nepravilni, tj. zigomorfni. Po 6-9 ih se nalazi u rastresitim, rahlim, paštitastim cvastima, koje se nalaze lisnim pazuhovima. Imaju duge žljezdasto dlakave peteljke koje se nakon cvjetanja zakrive. Čašični listići su jajoliki, goli ili žljezdasti, pri dnu srasli. Krunica dvousnata je duga oko 9 mm, 3-4 puta duža od časice. Smeđezelena je, a u grotlu zelena, kuglasto-trbušasta. Antere su obrasle žlijezdama. Žig tučka je bradavičast.
Plod je čahura sa žljezdasto-dlakavom peteljkom. Duga je oko 6–8 mm, a široka 5–6 mm. Potpuno je gola, pri vrhu zašiiljena, a uzdužno puca na dvije polutke. U njoj je veliki broj crno-smeđih sjemenki, dugih oko 0,7-0,8 mm, a širokih oko 0,4-0,5 mm. Nepravilnog su oblika, sa brojnim površinskim ulegnućima.
Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]
Stanista ove biljke su na svježim do u mjereno svježim, umjereno hranljivim kiselim humusnim, kamenitim tlima u subalpskom i alpskom pojasu vegetacije. Raste u svijetlim bukovim šumama i na njihovim rubovima, šumskim čistinama i prosjecima, u klekovini bora, na kamenitim blokovima, često i u škrapama.
Bosanski strupnik je endem jugoistočnih Dinarida do Albanije: Dalmacija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Kosovo.
Locus classicus je u Bosni: Hranisava (Beck G., 1887.).
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.