Senahid Halilović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Senahid Halilović
Rođenje (1958-03-22) 22. mart 1958 (59 god)
Kladanj, FNRJ
Zanimanje lingvist
Jezik bosanski
Nacionalnost Bošnjak
Obrazovanje Univerzitet u Beogradu

Senahid Halilović (Tuholj, Kladanj, 22. mart 1958) je bosanskohercegovački lingvist. Studirao je na Univerzitetu u Beogradu, gdje je i doktorirao 1990. godine. Dijalektolog, istražuje istočno-bosanski dijalekt, kao i hercegovačke govore Poneretvlja. Odgovorni je urednik Bosanskohercegovačkog dijalektološkog zbornika i predsjednik Komisije za Općeslavenski lingvistički atlas ANUBiH. Objavio je više od stotinu stručnih i naučnih radova iz oblasti dijalektologije i normativistike i više knjiga (Bosanski jezik 1991, Govorni tipovi u međuriječju Neretve i Rijeke dubrovačke 1996, Pravopis bosanskoga jezika 1996, Gnijezdo lijepih riječi 1996, Gramatika bosanskoga jezika 2000. i dr.). Služi se ruskim, njemačkim i engleskim jezikom. [1]

Pravopis bosanskog jezika[uredi | uredi izvor]

Pravopis bosanskoga jezika

Najpoznatiji je njegov rad na standardizaciji bosanskog jezika, u čemu su najznačajnija djela: "Pravopis bosanskoga jezika", "Bosanski jezik", kao i "Gramatika bosanskoga jezika" (jedan od tri autora). Pionirsku ulogu je odigrao "Pravopis bosanskoga jezika", prvi pravopisni priručnik čiji je autor Bošnjak, koji kani postaviti pravopisne odredbe za bosanski standardni jezik i pomoći u njegovom razlikovanju kako od hrvatskog, tako i srpskog jezika.

Karakteristike ovog pravopisa su ekvidistanca spram hrvatskog i srpskog u pravopisnim i morfološkim preskripcijama, te izrazi koji se drže karakterističnim za bosansku normu (ozvaničenje fonema "h" u nekoliko riječi specifičnih za govor Bošnjaka u nekoliko prethodnih stoljeća: mehko, lahko, kahva, mahrama, kao i geminacija u preslovljavanju imena islamske provenijencije: Allah, Muhammed). Većina pravila je ilustrirana tekstovima iz djela bošnjačkih pisaca 20. vijeka. Pravopis je prihvatila 11. novembra 1995. Pravopisna komisija u koju je ušlo osamnaest istaknutih lingvista.[2]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Dojam nekih hrvatskih lingvista o "Pravopisu bosanskoga jezika" je da se radi o djelu koje slijedi "srpskohrvatski" pravopis iz predratnog doba, ali također mijenja određen broj pravila, zbog sistematskog srbiziranja bosanskog jezika u prošlosti, pa je njegovo djelo i pokušaj ispravljanja toga nasilja nad jezikom i povratka na uglavnom slobodnije normiran jezički izraz bosanskohercegovačkih i bošnjačkih pisaca novijeg doba, s naglaskom na predratne književnike (Muradbegović, Alić, Bašagić, Mulabdić i drugi).

Jedan dio srpskih i hrvatskih lingvista osporava kako bosanski jezik, tako i samo ime jezika kojeg pokušavaju zamijeniti sa odrednicom bošnjački jezik. Kritike načina standardizacije bosanskog jezika publikovanjem pravopisa, gramatike i rječnika argumentovano dolaze i od bosanskohercegovačkog lingviste, Midhata Riđanovića. [3]

Vjerovatno će Halilovićev "Pravopis bosanskog jezika " označiti početak novijeg bosanskog pravopisnog standarda, zajedno s rječnikom književnika Isakovića i gramatikom Halilovića, Dževada Jahića i Ismaila Palića.

Slavistički komitet[uredi | uredi izvor]

Halilović je jedan od osnivača i aktuelni predsjednik Slavističkog komiteta u BiH. [4] Slavistički komitet septembra 2008. zvanično je primljen u Međunarodni slavistički komitet (MSK), svjetsku zajednicu slavističkih udruženja. [5]

Halilović je i koautor knjige "Govor grada Sarajeva" objavljene 2009. godine u Biblioteci Bosnistika Slavističkog komiteta BiH. [6]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik : Govor Tuholja kod Kladnja – knjiga VI, Institut za jezik, Sarajevo 1990.
  • Bosanski jezik, Baština, Sarajevo 1991.
  • Pravopis bosanskoga jezika, Preporod, Sarajevo 1996.
  • Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik : Govorni tipovi u međuriječju Neretve i Rijeke dubrovačke – knjiga VII, Institut za jezik, Sarajevo 1996.
  • Gnijezdo lijepih riječi: Pravilno – nepravilno u bosanskom jeziku, Baština, Libris, Sarajevo 1996.
  • Pravopis bosanskoga jezika: Priručnik za škole, Dom štampe, Sarajevo 1999.
  • Gramatika bosanskoga jezika (koautorstvo), Dom štampe, Zenica 2000.[7]
  • Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik (koautorstvo), Slavistički komitet, Sarajevo 2009. (COBISS.BH)
  • Rječnik bosanskoga jezika (koautorstvo), Filozofski fakultet, Sarajevo 2010.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]