Idi na sadržaj

Sirjački jezik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sirjački jezik
leššānā Suryāyā
ܠܫܢܐ ܣܘܪܝܝܐ
Regije govorenjaBliski istok
Države govorenja
Jezička porodica
  • Sirjački jezik
Broj govornikaPribližno 1.500.000
Službeni status
Služben uIrak(u područjima s asirskom većinom)
Regulator(i)---
Jezički kod
ISO 639-1---
ISO 639-2 / 5---
Glottolog
ELPSirjački jezik
Također pogledajte:
Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika

Sirjački jezik je istočnoaramejski jezik kojim se nekad govorilo širom historijskog Bliskog istoka, uključujući stari Egipat, Levant i Mezopotamiju. U širem smislu, pod sirjačkim se podrazumijevaju svi istočnoaramejski jezici, kojima se govori ili se koriste u bogoslužju raznih kršćanskih grupa. U užem smislu odnosi se na klasični jezik Edese, koji je postao liturgijski jezik sirijskih kršćana. Nakon širenja sirjačkog kršćanstva, postao je i liturgijski jezik istočnih kršćanskih zajednica sve do Indije i Kine. Procvjetao je od četvrtog do osmog stoljeća i nastavio je imati važnu ulogu sljedećih stoljeća, ali je do kraja srednjeg vijeka postepeno sveden na liturgijsku upotrebu, s obzirom na to da je ulogu narodnog jezika među njegovim izvornim govornicima preuzelo nekoliko novoaramejskih jezika.[1][2][3][4][5]

Klasični sirjački jezik piše se sirskim pismom, izvedenicom aramejskog. Jezik je sačuvan u velikom dijelu sirske književnosti, koja čini otprilike 90% postojeće aramejske.[16] Uz grčki i latinski, sirjački je postao jedan od tri najvažnija jezika ranog kršćanstva.[17] Već od prvog i drugog stoljeća stanovnici regije Osroenapočeli su prihvatati kršćanstvo, a do trećeg i četvrtog stoljeća lokalni edesanski aramejski jezik postao je nosilac specifične kršćanske kulture koja je postala poznata kao sirjačko kršćanstvo. Zbog teoloških razlika, kršćani koji su govorili sirjački razišli su se tokom petog stoljeća na Crkvu istoka, koja je slijedila istočnosirijski obred pod perzijskom vlašću, i Sirsku pravoslavnu crkvu, koja je slijedila zapadnosirijski obred pod bizantijskom vlašću.[18]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Brock 1998, str. 708-719.
  2. Butts 2011, str. 390-391.
  3. Healey 2012, str. 637-652.
  4. Butts 2018, str. 137-165.
  5. Butts 2019, str. 222-242.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]