Sirjački jezik
| Sirjački jezik leššānā Suryāyā ܠܫܢܐ ܣܘܪܝܝܐ | |
|---|---|
| Regije govorenja | Bliski istok |
| Države govorenja | |
| Jezička porodica |
|
| Broj govornika | Približno 1.500.000 |
| Službeni status | |
| Služben u | Irak(u područjima s asirskom većinom) |
| Regulator(i) | --- |
| Jezički kod | |
| ISO 639-1 | --- |
| ISO 639-2 / 5 | --- |
| Glottolog | |
| ELP | Sirjački jezik |
| Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika | |
Sirjački jezik je istočnoaramejski jezik kojim se nekad govorilo širom historijskog Bliskog istoka, uključujući stari Egipat, Levant i Mezopotamiju. U širem smislu, pod sirjačkim se podrazumijevaju svi istočnoaramejski jezici, kojima se govori ili se koriste u bogoslužju raznih kršćanskih grupa. U užem smislu odnosi se na klasični jezik Edese, koji je postao liturgijski jezik sirijskih kršćana. Nakon širenja sirjačkog kršćanstva, postao je i liturgijski jezik istočnih kršćanskih zajednica sve do Indije i Kine. Procvjetao je od četvrtog do osmog stoljeća i nastavio je imati važnu ulogu sljedećih stoljeća, ali je do kraja srednjeg vijeka postepeno sveden na liturgijsku upotrebu, s obzirom na to da je ulogu narodnog jezika među njegovim izvornim govornicima preuzelo nekoliko novoaramejskih jezika.[1][2][3][4][5]
Klasični sirjački jezik piše se sirskim pismom, izvedenicom aramejskog. Jezik je sačuvan u velikom dijelu sirske književnosti, koja čini otprilike 90% postojeće aramejske.[16] Uz grčki i latinski, sirjački je postao jedan od tri najvažnija jezika ranog kršćanstva.[17] Već od prvog i drugog stoljeća stanovnici regije Osroenapočeli su prihvatati kršćanstvo, a do trećeg i četvrtog stoljeća lokalni edesanski aramejski jezik postao je nosilac specifične kršćanske kulture koja je postala poznata kao sirjačko kršćanstvo. Zbog teoloških razlika, kršćani koji su govorili sirjački razišli su se tokom petog stoljeća na Crkvu istoka, koja je slijedila istočnosirijski obred pod perzijskom vlašću, i Sirsku pravoslavnu crkvu, koja je slijedila zapadnosirijski obred pod bizantijskom vlašću.[18]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Brock 1998, str. 708-719.
- ↑ Butts 2011, str. 390-391.
- ↑ Healey 2012, str. 637-652.
- ↑ Butts 2018, str. 137-165.
- ↑ Butts 2019, str. 222-242.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- Udžbenik za klasični sirjački jezik, repozitorij Slobodnog Univerziteta u Berlinu
- Profesor Svante Lundgren objašnjava historiju i porijeklo naziva "sirjački" (Suryoyo / Suroyo) (YouTube)
- Tradicionalni izgovor u sirjačkom jeziku
- Rječnik aramejskog jezika
- Sirjački jezik na ScriptSource.com
- The Comprehensive Aramaic Lexicon
- Syriac Studies Reference Library, Harold B. Lee Library, Brigham Young University
- . Encyclopædia Britannica (11. izd.). 1911.
- Leshono Suryoyo – Die traditionelle Aussprache des Westsyrischen – The traditional pronunciation of Western Syriac
- "City Youth Learn Dying Language, Preserve It". The New Indian Express. 9. 5. 2016. Arhivirano s originala, 9. 5. 2016. Pristupljeno 9. 5. 2016.
- "Minorities of Iraq: EU Research Service" (PDF).
- What is Syriac and what is Aramaic according to Syriac grammarians on History and Philosophy of the Language Sciences
- Gorgias Encyclopedic Dictionary of the Syriac Heritage
- Syriac Language at Encyclopaedia Iranica
- Syriac Language in the McClintock and Strong Biblical Cyclopedia
- Syriac Language at the Department of Syriac Studies
