Tankred, kralj Sicilije

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Tankred
Kralj Sicilije
zajedno s Rogerijem III
Vladavina1189-1194
PrethodnikVilim II
NasljednikVilim III
SupružnikSibila od Acerre
DjecaRogerije III, kralj Sicilije
Vilim III, kralj Sicilije
Marija, Konstancija, Valdrada
DinastijaHauteville
OtacRogerije III, vojvoda Apulije
Rođenje1138.
Smrt20. februar 1194.

Tankred (1138 - 20. februar 1194) je bio kralj Sicilije od 1189. do 1194. godine.

Porijeklo i prvi ustanci[uredi | uredi izvor]

Tankred je bio vanbračni sin apulijskog vojvode Rogerija III, koji je bio najstariji sin sicilijanskog kralja Rogerija II.

Godine 1161. Tankred je sa svojim amidžom Šimunom, knezom Taranta, koji je također bio vanbračno dijete, izvršio invaziju na palaču, zatvorio kralja i kraljicu (Vilima I i Margaretu Navarsku) i njihove sinove, te naredio masakar nad muslimanima Sicilije. Cilj pobune bio je da se svrgne kralj Vilim I, a da se na njegovo mjesto postavi njegov najstariji sin, Rogerije IV, vojvoda Apulije. Ubrzo je plemstvo počelo tražiti krunidbu kneza Šimuna. Međutim, pobuna nije uspjela. Tankredu je Vilim I oprostio pod uvjetom da napusti Siciliju, što je Tankred prihvatio.

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Čim je 1189. godine umro kralj Vilim II, sin Vilima I, Tankred se ponovo pobunio, uspostavio kontrolu nad Sicilijom i okrunio se početkom 1190. godine. Vilimovu udovicu, englesku princezu Ivanu, Tankred je odmah zatvorio. Vodeći političari u kraljevstvo su podržavali njegov državni udar, ali je plemstvo podržavalo polusestru Vilima II, Konstanciju, i njenog muža, cara Henrika VI.

Sukob s križarima[uredi | uredi izvor]

Tankred je bio dobar vojnik, ali su mu se hroničari rugali zbog niskog rasta. Uprkos određenoj dozi podrške, Tankred se odmah suočio s ozbiljnom opozicijom. Godine 1190. Rikard I, kralj Engleske, je stigao u Siciliju zajedno s velikom križarskom vojskom na svom putu u Svetu Zemlju. Rikard je zahtjevao od Tankreda da oslobodi njegovu sestru, kraljicu-udovicu Ivanu, te da joj uruči sav novac koji joj je pripadao (bilo u obliku miraza ili nasljedstva na koje je imala pravo kao udovica kralja). Rikard je također zahtjevao od Tankreda da ispuni dužnosti finansiranja križarskog rata, što je bio obećao Vilim II. Tankred je odbio oba zahtjeva, na što je moćni Rikard odgovorio okupacijom Sicilije. Rikardu je pomogao i Filip II, kralj Francuske. Prisustvo francuske i engleske vojske ubrzo je izazvalo nemir i pobune sicilijanskog stanovništva.

Tankred je konačno odlučio pregovarati s Rikardom u martu 1191. godine. Dogovorili su se da Tankred oslobodi kraljicu Ivanu, Rikardovu sestru i udovicu svoga rođaka Vilima, te da joj isplati sav novac koji joj pripada. Rikard i Filip su zauzvrat priznali Tankreda kao zakonitog kralja Sicilije, te su obećali čuvati mir između svojih kraljevina. Rikard je svojim nasljednikom proglasio bretanjskog vojvodu Artura I, sina najstarijeg od svoje mlađe braće (Gotfrida II od Bretanje), a Tankred je obećao udati jednu od svojih kćerki za Artura.[1]

Sukob s caricom[uredi | uredi izvor]

Nakon što se riješio kraljeva Engleske i Francuske, Tankredu je preostala najveća opasnost, koja je prijetila sa sjevera: njegova rodica Konstancija i njen muž Henrik. Papa je Henrika i Konstanciju u aprilu 1191. u Rimu okrunio kao cara i caricu Svetog Rimskog Carstva; novi car i carica su odmah krenuli na jug, u Siciliju, kako bi tražili krunu koja je zakonski pripadala Konstanciji kao posthumnoj kćerki[2] Rogerija II.

Konstancija je s mužem bila na čelu velike carske vojske kojoj su se sicilijanski gradovi redom predavali. Međutim, ubrzo su vojnici počeli umirati od malarije i drugih bolesti, sve dok njihov broj nije značajno opao. Car Henrik VI se s ostatkom vojske vratio na sjever, ali je carica Konstancija ostala s nekoliko trupa u Salernu, što je značilo carev brz povratak. Odmah nakon Henrikovog odlaska, gradovi koji su mu se predali ponovo su objavili svoju vjernost Tankredu. Narod Salerna je tu vjernost posebno izrazio tako što je Tankredu izručio caricu Konstanciju kao taoca, što je uveliko pomoglo Tankredu. Tankred je ponudio da oslobodi caricu u zamjenu za papino priznanje njegove vlasti u Siciliji. S druge strane, papa se nadao da će, ukoliko uspije Henriku vratiti suprugu živu i zdravu, Henrik imati bolji odnos s papstvom, a da istovremeno neće vidjeti personalnu uniju Kraljevine Sicilije i Svetog Rimskog Carstva. Papine planove pokvarila je carska vojska koja je preuzela caricu prije nego što je ona stigla u Rim kod pape, te su je vratili u Njemačku.

Smrt i posljedice[uredi | uredi izvor]

Henrik i Konstancija su iza sebe na granici Sicilije ostavili nekoliko trupa. Tankred je želio davanjem privilegija osigurati odanost graničnih gradova. Međutim, 1194. godine Tankredu je umro sin i savladar, mladi kralj Rogerije III. Ubrzo nakon njega umro je i sam Tankred. Tankredova udovica, Sibila od Acerre, se uspjela nametnuti kao regent svom i Tankredovom preživjelom sinu i nasljedniku, Vilimu III. Uprkos svim naporima kraljice Sibile, njen i Tankredov sin je svrgnut (možda čak i kastriran i oslijepljen), a Konstancija i Henrik su priznati kao savladari Sicilije. Tankredova udovica Sibila je bila primorana iskazati vjernost novim vladarima na njihovoj krunidbi, da bi ubrzo nakon toga bila uhapšena i zatvorena.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ovaj dio dogovora nikada nije bio ispunjen; Artur nikada nije naslijedio englesku krunu pošto mu ju je preoteo njegov amidža, mlađi brat njegovog oca, Ivan Bez Zemlje. Sam Tankred je umro pet godina prije nego što je Artur trebao postati kralj Engleske, te Artur, koji je misteriozno nestao, nikada nije oženio Tankredovu kćerku.
  2. ^ Konstancija je rođena gotovo devet mjeseci nakon smrti svoga oca, kralja Rogerija II, koji je iznenada umro nekoliko dana nakon njenog začeća.