Tomazinijeva žućica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Tomazinijeva žućica
Chamaecytisus tommasinii
Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Tracheophyta
Razred Magnoliopsida
Red Fabales
Porodica Fabaceae
(Papilionaceae)
Rod Chamaecytisus
Vrsta C. tommasinii
Vis., G. Beck, non Willd

Tomazinijeva žućica (lat. Chamaecytisus tommasinii – sinonimi: Cytisus tommasinii Vis., C. pauciflorus G. Beck, non Willd., C. capitatus Jacq. var. pauciflorus Ebel) – je biljka iz porodice Fabaceae (Papipionaceae): mahunarke.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Tommasinijeva žućica je listopadni grmić, iako listovi preko zime djelomično otpadaju, Visoka je 40-50 (-70) cm, sa uspravnim ili uzdignutim žutim, tankim grančicama. Pupovi su naizmjeniči, dugi 2-3 mm, a dlakavi. Pokriveni su malim brojem ljuspi. Izdanci su pokriveni kratkim po­leglim dlačicama. Listovi su trodijelni, sa dugom, dlakavom peteljkom. Oblik listića široko varira, a mogu biti elipsoidni iii izduzeno-jajoliki. Dugi su 10-20 mm, a široko 5-9 mm. Gornja strana plojke je gola, a naličje i rubovi dlakavi.

Cvjeta u . Cvjetovi su dugi 15-18 mm, na kratkoj peteljci ili sjedeći. Poviše ih [3-6 (-17)] formiraju vršnu gla­vicu. Čašica je dlakava, a gornja usna joj ima samo 2 kratka zupca, donja - 3. Mahune su duge 20-23 (-25) mm, a široke 5-6 mm. Crnkaste su i gusto pokrivene bijelim poleglim dlačicama.

Smeđe jjemenke su duge 2-2,5 mm duge, a široke 2 mm: gole su i sjajne, a imaju mesnati privjesak. Razmno­žava se sjemenom i vegetativno.

Opisan je takson: var. keraunius Maly K., čiji su primjerci nađeni na brojnim lokalitetima u široj okolini Sarajeva (Pale, Koran, Stambulčić, Ro­manija, Podvitez i dr.), na nadmorskim visinama oko 840-1200 m.

Cvjeta u maju i junu. Ima višecvjetnu i nflorescenciju od [(5-) 13 (-17) cvjetova. Središte krunice je dugo 14-20 mm dugo, limunski žuto, spolja manje-više poleglo i dlakavo; latice i i krila du sumpornožuti. Čašice su stršeće i dakave. Donja usna je nerazdijeljena ili trozuba, duga 9-12 mm.

Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Ova biljka načešće raste na otvorenim površinama - livadama i kamenjarama, na rubovima šuma i šumaraka, na nadmorskim visinama do preko 1.000 m

Endem je Jugoistočnih Dinarida.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]