Tour de France 2013.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Tour de France 2013.
Detalji utrke
Datum29. juni - 21. juli
Etape21
Dužina3404 km
Pobjedničko vrijeme83 h 56' 40"
Rezultati
Pobjednik  Chris Froome (UK) Sky
Drugi  Nairo Quintana (KOL) Movistar
Treći  Joaquim Rodríguez (ŠPA) Kaćuša
Sprinter  Peter Sagan (SLK) Canondale
Brdski  Nairo Quintana (KOL) Movistar
Mladi  Nairo Quintana (KOL) Movistar
Borbenost  Christophe Riblon (FRA) Ag2r–La Mondiale
Tim Saxo-Tinkoff
← 2012
2014 →

Tour de France 2013. bio je jubilarno 100. izdanje najpoznatije biciklističke utrke na svijetu. Zbog ovog jubileja utrka je u cijelosti išla francuskom teritorijom, a prvi put u historiji vozilo se na Korzici.[1] Također su ubačeni i neki od najpoznatijih uspona u historiji Tour de Francea, uključujući cilj 15. etape na Mont Ventouxu, a u 18. etapi biciklisti su se dvaput penjali uz Alpe d'Huez (cilj je bio na kraju drugog uspona). Utrka je startala 29. juna 213 km dugom etapom od Porto-Vecchia do Bastije (upravo na Korzici), a zaključena je ceremonijalnom etapom koja se završila u Parizu na Elizejskim poljanama 21. jula. U utrci su učestvovala 22 tima. Ukupni pobjednik utrke bio je Britanac Chris Froome, drugi je bio Kolumbijac Nairo Quintana, a treći Španac Joaquim Rodríguez.

Njemački sprinter Marcel Kittel bio je prvi vozač u utrci koji je nosio žutu majicu. Kittel je majicu izgubio sljedećeg dana kad je vodstvo preuzeo Jan Bakelants. Nakon njega vodeći u generalnom poretku je bio Australac Simon Gerrans nakon što je njegov tim (Orica-GreenEDGE) pobijedio u timskom hronometru. Gerrans je vodstvo prepustio svom timskom kolegi, Darylu Impeyu. Chris Froome preuzeo je vodstvo u utrci nakon 8. etape, koja je imala cilj na vrhu Ax 3 Domaines. Froome nakon toga nije ispuštao vodstvo do samog kraja utrke, čime je postao drugi britanski biciklist uzastopno koji je pobijedio na Tour de Franceu nakon Bradleya Wigginsa, koji je to učinio godinu ranije. Najbolji penjač bio je Nairo Quintana, koji je bio i najbolji mladi vozač (do 26 godina). Najbolji sprinter bio je Peter Sagan, a najbolji tim Saxo-Tinkoff.

Timovi[uredi | uredi izvor]

Svih 19 timova koji imaju UCI ProTeam licencu bili su obavezni učestvovati u ovoj utrci. Osim njih, takmičila su se i 3 tima iz kategorije Professional Continental (Pro-Continental) koji su dobili pozivnicu organizatora.[2]

†: Pozvani Pro-Continental timovi

Etape[uredi | uredi izvor]

Spisak etapa[1][3]
Etapa Datum Start-cilj Dužina Tip Pobjednik
1. 29. juni Porto-Vecchio – Bastia 213 km Ravna etapa Njemačka Marcel Kittel
2. 30. juni Bastia – Ajaccio 156 km Umjereno brdska etapa Belgija Jan Bakelants
3. 1. juli Ajaccio – Calvi 145,5 km Umjereno brdska etapa Australija Simon Gerrans
4. 2. juli Nica – Nica 25 km Timski hronometar Orica-GreenEDGE
5. 3. juli Cagnes-sur-Mer – Marseille 228,5 km Ravna etapa Ujedinjeno Kraljevstvo Mark Cavendish
6. 4. juli Aix-en-Provence – Montpellier 176,5 km Ravna etapa Njemačka André Greipel
7. 5. juli Montpellier – Albi 205,5 km Ravna etapa Slovačka Peter Sagan
8. 6. juli Castres – Ax 3 Domaines 195 km Brdska etapa Ujedinjeno Kraljevstvo Chris Froome
9. 7. juli Saint-Girons – Bagnères-de-Bigorre 168,5 km Brdska etapa Irska Daniel Martin
8. juli Slobodan dan
10. 9. juli Saint-Gildas-des-Bois – Saint-Malo 197 km Ravna etapa Njemačka Marcel Kittel
11. 10. juli Avranches – Mont Saint-Michel 33 km Pojedinačni hronometar Njemačka Tony Martin
12. 11. juli Fougères – Tours 218 km Ravna etapa Njemačka Marcel Kittel
13. 12. juli Tours – Saint-Amand-Montrond 173 km Ravna etapa Ujedinjeno Kraljevstvo Mark Cavendish
14. 13. juli Saint-Pourçain-sur-Sioule – Lyon 191 km Umjereno brdska etapa Italija Matteo Trentin
15. 14. juli Givors – Mont Ventoux 242,5 km Brdska etapa Ujedinjeno Kraljevstvo Chris Froome
15. juli Slobodan dan
16. 16. juli Vaison-la-Romaine – Gap 168 km Brdska etapa Portugal Rui Costa
17. 17. juli Embrun – Chorges 32 km Pojedinačni hronometar Ujedinjeno Kraljevstvo Chris Froome
18. 18. juli Gap – Alpe d'Huez 172,5 km Brdska etapa Francuska Christophe Riblon
19. 19. juli Le Bourg-d'Oisans – Le Grand-Bornand 204,5 km Brdska etapa Portugal Rui Costa
20. 20. juli Annecy – Mont Semnoz 125 km Brdska etapa Kolumbija Nairo Quintana
21. 21. juli Versailles – Pariz 133,5 km Ravna etapa Njemačka Marcel Kittel

Razvoj poredaka[uredi | uredi izvor]

Četiri su glavna poretka na Tour de Franceu 2013. Najvažniji je generalni poredak, koji se računa tako što se završna vremena svih biciklista sabiraju nakon svake etape. Biciklist s najkraćim ukupnim vremenom vodeći je u utrci i oblači žutu majicu; pobjednik u ovom poretku smatra se pobjednikom cijelog Toura.[4] Na Touru 2013. nije bilo vremenskih bonusa.[5]

Naredni poredak je poredak sprintera, koji se nagrađuje zelenom majicom. U ovom poretku biciklisti dobijaju bodove za završavanje među najboljima u finišu etape ili u srednjim sprintovima. Biciklist s najviše bodova vodi u poretku i nosi zelenu majicu.[4]

Postoji i poredak penjača. Organizatori kategoriziraju određene uspone kao vankategorijske te kao uspone 1, 2, 3. i 4. Kategorije. Bodove u ovom poretku osvajaju prvi biciklisti koji dođu do vrha ovih uspona, s tim da se za uspon veće kategorije dobija i više bodova. Biciklist s najviše bodova je vodeći u ovom poretku i dodjeljuje mu se tačkasta majica.[4]

Četvrti pojedinačni poredak je poredak mladih vozača; vodeći u ovom poretku nosi bijelu majicu. Računao se na isti način kao generalni, ali učestvovali su samo vozači rođeni 1. januara 1988. ili poslije.[4]

U timskom poretku sabiraju se vremena trojice najboljih biciklista svakog tima u svakoj etapi; vodeći tim je onaj s najkraćim ukupnim vremenom. Vozači u timu koji vodi u ovom poretku dobijaju majice sa žutim brojevima, a od 2012. i žute kacige.[5][6]

Nagrada za borbenost (ili nagrada za najagresivnijeg vozača) dodjeljuje se nakon svake etape onom vozaču za koga se smatra da je bio najborbeniji u toj etapi, a određuje se glasanjem žirija. Dobitnik nosi crveni broj na leđima narednog dana. Po završetku Toura biciklist koji je dobio najviše glasova gledano u svim etapama dobija priznanje kao najborbeniji vozač na cijelom Touru.[5]

Etapa Pobjednik Generalni poredak
Poredak sprintera
Poredak penjača
Najbolji mladi vozač
Timski poredak
Nagrada za borbenost
1. Marcel Kittel Marcel Kittel Marcel Kittel Juan José Lobato Marcel Kittel Vacansoleil-DCM Jérôme Cousin
2. Jan Bakelants Jan Bakelants Pierre Rolland Michał Kwiatkowski RadioShack-Leopard Blel Kadri
3. Simon Gerrans Peter Sagan Simon Clarke
4. Orica-GreenEDGE Simon Gerrans Orica-GreenEDGE nema nagrade
5. Mark Cavendish Thomas De Gendt
6. André Greipel Daryl Impey André Greipel
7. Peter Sagan Blel Kadri Jan Bakelants
8. Chris Froome Chris Froome Chris Froome Nairo Quintana Movistar Nairo Quintana
9. Daniel Martin Pierre Rolland Romain Bardet
10. Marcel Kittel Jérôme Cousin
11. Tony Martin Michał Kwiatkowski nema nagrade
12. Marcel Kittel Juan Antonio Flecha
13. Mark Cavendish Saxo-Tinkoff Mark Cavendish
14. Matteo Trentin Julien Simon
15. Chris Froome Chris Froome Nairo Quintana Sylvain Chavanel
16. Rui Costa RadioShack-Leopard Rui Costa
17. Chris Froome Saxo-Tinkoff nema nagrade
18. Christophe Riblon Christophe Riblon
19. Rui Costa Pierre Rolland
20. Nairo Quintana Nairo Quintana Jens Voigt
21. Marcel Kittel nema nagrade
Konačni Chris Froome Peter Sagan Nairo Quintana Nairo Quintana Saxo-Tinkoff Christophe Riblon
Napomene
  • U 2. etapi Alexander Kristoff, koji je tada bio drugi u poretku sprintera, nosio je zelenu majicu jer je prvoplasirani Marcel Kittel nosio žutu majicu kao vodeći u generalnom poretku.
  • U istoj etapi Danny van Poppel, koji je bio drugi u poretku mladih vozača, nosio je bijelu majicu jer je prvoplasirani Marcel Kittel nosio žutu majicu kao vodeći u generalnom poretku.
  • U 9. etapi Pierre Rolland, koji je bio drugi u poretku penjača, nosio je tačkastu majicu jer je prvoplasirani Chris Froome nosio žutu majicu kao vodeći u generalnom poretku. I Froome i Rolland sakupili su 31 bod do ove etape, ali je Froome nosio tačkastu majicu jer je više puta bio prvi na usponima 1. kategorije nego Rolland.
  • U 13. etapi žiri je odlučio da nagrada za borbenost pripadne Omega Pharma-Quick Stepu u znak priznanja za doprinos cijelog tima. Mark Cavendish izabran je da predstavlja svoj tim na podiju.
  • Od 16. do 18. etape Mikel Nieve, koji je bio treći u poretku penjača, nosio je tačkastu majicu jer je prvoplasirani Chris Froome nosio žutu majicu kao vodeći u generalnom poretku, a drugoplasirani Nairo Quintana nosio je bijelu majicu kao vodeći u poretku mladih vozača. Isto se desilo i s Christopheom Riblonom u 19. etapi.
  • U 20. etapi Pierre Rolland, koji je bio drugi u poretku penjača, nosio je tačkastu majicu jer je prvoplasirani Chris Froome nosio žutu majicu kao vodeći u generalnom poretku.
  • U 21. etapi Andrew Talansky, koji je bio drugi u poretku mladih vozača, nosio je bijelu majicu jer je prvoplasirani Nairo Quintana nosio tačkastu majicu kao vodeći u poretku penjača.

Pobjednici[uredi | uredi izvor]

Generalni poredak[uredi | uredi izvor]

Biciklist Tim Vrijeme
1. Ujedinjeno Kraljevstvo Chris Froome Sky za 83 h 56 min 40 s
2. Kolumbija Nairo Quintana Movistar + 4 min 20 s
3. Španija Joaquim Rodríguez Kaćuša 5 min 04 s
4. Španija Alberto Contador Saxo-Tinkoff 6 min 27 s
5. Češka Roman Kreuziger Saxo-Tinkoff 7 min 27 s
6. Nizozemska Bauke Mollema Belkin 11 min 42 s
7. Danska Jakob Fuglsang Astana 12 min 17 s
8. Španija Alejandro Valverde Movistar 15 min 26 s
9. Španija Daniel Navarro Cofidis 15 min 52 s
10. Sjedinjene Američke Države Andrew Talansky Garmin-Sharp 17 min 39 s
11. Poljska Michał Kwiatkowski Omega Pharma-Quick Step 18 min 59 s
12. Španija Mikel Nieve Euskaltel-Euskadi 20 min 01 s
13. Nizozemska Laurens ten Dam Belkin 21 min 39 s
14. Belgija Maxime Monfort RadioShack-Leopard 23 min 38 s
15. Francuska Romain Bardet Ag2r-La Mondiale 26 min 42 s
16. Australija Michael Rogers Saxo-Tinkoff 26 min 51 s
17. Španija Daniel Moreno Kaćuša 32 min 34 s
18. Belgija Jan Bakelants RadioShack-Leopard 35 min 51 s
19. Australija Richie Porte Sky 39 min 41 s
20. Luksemburg Andy Schleck RadioShack-Leopard 41 min 46 s
21. Kolumbija José Serpa Lampre-Merida 45 min 08 s
22. Francuska John Gadret Ag2r-La Mondiale 46 min 00 s
23. Španija Igor Antón Euskaltel-Euskadi 48 min 07 s
24. Francuska Pierre Rolland Europcar 52 min 15 s
25. Slovačka Peter Velits Omega Pharma-Quick Step 54 min 00 s

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "The Tour 2013 (post ratification)". www.letour.fr. Pristupljeno 6. 6. 2013.
  2. ^ "Teams selection of the 100th edition of Tour de France". letour.fr. 27. 4. 2013. Pristupljeno 1. 5. 2013.
  3. ^ "Three stages in Corsica for No. 100". LeTour.fr. Pristupljeno 15. 12. 2011.
  4. ^ a b c d Christian, Sara (2. 7. 2009). "Tour de France demystified — Evaluating success"". RoadCycling.co.nz Ltd. Arhivirano s originala, 9. 2. 2013. Pristupljeno 18. 7. 2013.
  5. ^ a b c "Sporting stakes/Rules". Le Tour. Pristupljeno 15. 7. 2013.
  6. ^ "Sporting stakes/Detailed Rules Page 20 Onwards" (PDF). Le Tour. Pristupljeno 15. 7. 2013.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]