Transsibirska pruga

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Transsibirska pruga označena crveno i Bajkalsko-Amurska pruga označena zeleno.

Transsibirska željeznička pruga (ruski: Транссибирская железнодорожная магистраль, skraćeno Transsib (Трансси́б)) je mreža željezničkih pruga kroz Evroazijski kontinent, spaja evropski dio Rusije, glavne industrijske regije i prijestolnicu sa središnjim (Sibir) i istočnim krajevima (Daleki Istok), Mongolijom, Kinom i Japanskim morem. Dužina glavnog pravca od Moskve do Vladivostoka iznosi 9.288,2 km, prolazi kroz osam vremenskih zona i najduža je željeznička pruga na svijetu. Od 2002. godine u potpunosti je elektrificirana.

Glavnim pravcem se drži Transsibirska linija, koja prolazi od Moskve do Vladivostoka kroz Nižnji Novgorod, Omsk, Krasnojarsk i Irkutsk. Oko 30% cijelog ruskog izvoza prolazi ovim putem.

Drugi pravac je Transmandžurska linija, koja se podudara s Transsibirskom sve do mjesta Tarskaya, oko 1000 km istočno od Bajkalskog jezera. Odavde pruga dalje nastavlja jugoistočno prema Kini i završava u Pekingu.

Treći pravac je Transmongolska linija koja se podudara s Transsibirskom do grada Ulan Ude na istočnoj obali Bajkalskog jezera. Od Ulan Ude, pruga nastavlja dalje prema glavnom mongolijskom gradu Ulan Batoru, a svoj put završava kao i Transmandžurska linija u Pekingu.

Prvobitna Transsibirska pruga je zapravo samo istočni dio magistrale, od Čeljabinska (Južni Ural) do Vladivostoka. Ta je dionica duga oko 7000 km i upravo je taj dio prvi izgrađen u razdoblju od 1891. do 1916.

Stanica Transsibirske pruge u Vladivostoku

Službena izgradnja je započela 31. maja 1891. nedaleko Vladivostoka. Toj prigodi je prisustvovao i mladi carević Nikolaj Aleksandrovič, budući car Nikolaj II. Zapravo je izgradnja započela i ranije, početkom marta 1891. kada je započela izgradnja dionice između Miassa i Čeljabinska.

Pruga je u cijelosti bila spojena već 3. novembra 1901. kada su se radnici sa zapadne strane susreli s radnicima s istoka, ali službeno prometovanje vozova na cijeloj dionici u to vrijeme još nije postojalo. Vozovi će punom dionicom od Petrograda do tihookeanskih luka krenuti tek od jula 1903. Zanimljivost je da je u to vrijeme željeznica bila prekinuta kod Bajkalskog jezera, a vagoni su se ukrcavali na posebne trajekte i njima prevozili na drugu stranu.

Cjelovita pruga između Petrograda i Vladivostoka bez prekida puštena je 1904., a već sljedeće 1905. Transsibirska pruga je spojena s evropskim prugama i samim time prvi puta u historiji bilo je moguće željeznicom putovati od obala Atlantika do Tihog okena.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Putopisi:

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: