Tunguska eksplozija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Karta lokacije eksplozije u Rusiji

Tunguska eksplozija 1908. je naziv za nerazjašnjenu eksploziju koja se je odigrala 30. juna 1908. u Rusiji u Sibiru u blizini rijeke Tunguska. Događaj se ponekad spominje i kao Velika Sibirska eksplozija. Pretpostavlja se da je meteor pao i izgorio iznad tog područja.

Tok događaja[uredi | uredi izvor]

Većina očevidaca svjedoči o jednoj eksploziji, (ali neki i o više njih), koja se dogodila 30. juna 1908. u Sibiru. Prilikom eksplozije su stabla u krugu od 30 kilometara uništena i spaljena, i povijena, a prozori i vrata u 65 km udaljenom mjestu Vanavara su popucali. Procjenjuje se da je događaj obuhvatio područje površine od 2.000 km2 i uništio 60 miliona stabala. Čak su i putnici Transsibirske pruge, udaljene 600-tinjak km, svjedočili o potresima i svjetlima na nebu. Jedan lovac je preminuo od snažnog pritiska nakon eksplozije, a moguće je da je poginulo i više ljudi.

Tek se 19 godina kasnije, 1927., jedna ekspedicija uputila na to područje kako bi istražilo što se dogodilo. Profesor Leonid Aleksejvič Kulik je vodio ekspediciju te je 1938. napravio i slike regije. Još je 1921. nagovorio Sovjetsku vladu da mu financira istraživanja. Nije začudo našao nikakav krater, nego samo uništeno i spaljeno drveće. Ekspedicija Gennadya Plekhanova nije pronašla nikakvu radijaciju.

Jačina eksplozije[uredi | uredi izvor]

Prema procjenama, jačina eksplozije od 10 do 15 megatona TNT-a bi bila potrebna da uzrokuje takvo uništenje. To odgovora višestruko većoj snazi od one od atomske bombe Little Boy bačene na Hiroshimu 1945. Neki spominju i jačinu od čak 50 megatona TNT-a.

Teorije[uredi | uredi izvor]

Slika uništenih drveća 1927.
Slika uništenih drveća 1927.

Uzrok eksplozije do danas nije razjašnjen. Pretpostavlja se da je meteor eksplodirao 5 kilometara iznad tla te da zbog toga nije prouzročio krater. Do danas nisu pronađeni komadići impaktora. Ekspedicije u 1950-ima i 60-ima su otkrile jaku prisutnost elemenata nikla i iridija na tom području, koji su inače prisutni u meteorima, ali je moguće da su i vulkanskog porijekla. Vjerovatnoća da se radi o meteoru je poprilično velika.

1930. je britanski astronom F. J. W. Whipple iznio teoriju po kojoj je uzrok eksplozije bila mala kometa. Da je sadržavala samo led i prah, potpuno bi izgorila prilikom ulaska u atmosferu, pa ne bi ostavila nikakvog traga nakon eksplozije, što bi se uklopilo u događaje. To još pojačava i svijetleće nebo koje se vidjelo danima nakon eksplozije iznad Evrope. Slovački astronom Lubor Kresak je čak predložio da bi se moglo raditi i o komadiću komete Encke. Ali, Zdenak Sekanina je objavio članak u kojem je kritizirao tu teoriju jer bi takva vrsta kometa dezintegrirala, pa da je vjerovatnije da se radi o meteoru.

Međutim, postoje i neki neobjašnjivi fenomeni. Ruski geolog Vladimir Epifanov je iznio teoriju po kojoj je metan izlazio iz tla i eksplodirao, što se dogodilo i u Candu u Španiji. Druge teorije, koje su više spekulativne i hipotetske prirode, govore o antimateriji koja je pala iz svemira, deuterij iz komete koji je u dodiru sa atmosferom prouzročio prirodnu hidrogensku eksploziju, malu crnu rupu pa čak i do toga da je NLO pao na zemlju ili da su vanzemaljci spasili zemlju uništivši meteor koji je mogao prouzročiti veliku štetu.

Zbog toga je događaj postao vrlo popularan, pa je bio spominjan u raznim serijama i filmovima.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Simon Welfare, John Fairley (1985): Arthur C.Clarke's Mysterious World, HarperCollins Publishers Ltd, str. 154, ISBN 978-0-00217424-4

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]