Čulo okusa

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Ukus)
Idi na: navigacija, traži

Čulo okusa ili ukusa je jedno od pet čovjekovih čula.[1] Okus je čulna percepcija, tj. čulni utisak o hrani ili drugim materijalima koji dospiju na jezik.Za čulo okusa zaslužni su okusni pupoljci, koji se nalaze na jeziku, nepcu, u ždrijelu i oatalim dilelovima usne duplje. Ti pupoljci su uronjeni u epitel jezika, a građeni su od potpornih i receptorskih ćelija iz kojih izlaze nervna vlakna koja se stapaju u živce, koji dalje vode podražaje u koru velikog mozga.

Glavni receptori[uredi | uredi izvor]

Na ljudskom jeziku postoje četiri vrste okusnih papila:

  • nitaste (papillae filiformes),
  • gljivaste (papilae fungiformes)
  • opšančene ili okružene (papilae vallatae) i
  • listaste (papilae foliatae).

Jedino iliformne nemaju okusne bradavice, a najmanja su i najbrojnija vrsta papila. Za okus su najbitnije opšančene papile kojih najčešće ima po oko osam sa obje strane srednje jezične linije (sulcus medianus linguae). Suprotno ranijem uvjerenju, nema određenih područja jezika osjetljivih za određene okuse, nego je cijela površina jezika pokrivena okusnim bradavicama koje su osjetljive za svih pet osnovnih okusa.[2][3][4][5]

Na površini jezika, osobito pri njegovom korijenu, nalaze se brojne čulne bradavice ili kvržice, unutar kojih se nalaze čulni pupoljci, koji mogu biti podraženi od materija topljivih u pljuvački.

Osjećaj okusa, dakle, nastaje kada neka tvar u ustima hemijski reagira s adekvatnim receptornim ćelijama koje se nalaze na jeziku. Okus, zajedno s osjećanjem mirisa stimulira nerv trigeminus (trograni moždani), za registraciju teksture, boli i temperature, određujivanje okusa hrane ili drugih supstanci. Ljudi imaju i okusne receptore na nepcu (calyculi) i drugim područjima, uključujući gornju površinu jezika i grla.

Jezik je prekriven hiljadama malih neravnina pod nazivom papile, koje su vidljive i golim okom. Unutar svake papila su stotine receptora. Izuzetak su filiformne papile koje ih ne sadrže. Na prednjoj i zadnjoj strani jezika ima između 2.000. i 5.000. Druge su na nepcu, sa strane i straga usne duplje i u grlu. Svaki okusni pupoljak sadrži 50 do 100 receptorskih ćelija.

Osećaj ukusa mogu se svrstati u pet osnovnih okusa:

  • slatkost,
  • kiselost.
  • slanost ,
  • gorčina i
  • umami (okus mesa)

Nepce su u stanju da razlikuju okuse, otkrivanjem interakciju s različitim molekulama ili ionima.

  • Slatko, umami i gorak okus su izazvani vezivanjem molekula na G proteinskih spregnutih receptora na stanične membrane čula okusa.
  • Slanost i kiselosti se doživljavaju kada alkalni metali ili vodikovi iona dođu na čulni pupoljak.

Osnovni okusi doprinose samo djelomično ukupnom osjećaju okusa hrane u ustima - uključeni su i drugi faktori, kao što su miris (putem mirisnog epitela nosa), teksture, osjeti raznih mehanoreceptora, mišića, nerava. Temperatura se otkriva termoreceptorima, a "hladnoća" (kao što je mentol) i "ljutina" (pikantnost), putem hemesteze.

Kako čulo okusa osjeti i štetne i korisne (s)tvari, svi osnovne okusi su klasifikovani kao:

  • averzivni ili
  • aperitivni,
    u zavisnosti od efekta koji osjetei imaju na naš organizam. Slatkost pomaže da se prepoznaju energetski bogate namirnice, a gorčina služi kao znak upozorenja na otrove.

Okusna percepcija blijedi s godinama: U prosjeku, ljudi izgube pola sposobnosti receptora okusa do napunjene 20. godine. Sve životinje ne mogu osjetiti sve ukuse.

Diferenciranje okusa[uredi | uredi izvor]

Pet je vrsta okusa se registrira na različitim dijelovima ovog čula:

  • gorko osjećaju čulne ćelije na korijenu jezika i nepcu,
  • slatko osjećaju čulne ćelije na vrhu jezika
  • slano – na prednjem dijelu jezika, iza čulnih ćelija za slatko,
  • kiselo – na nepcu i uz rub jezika, i
  • umami – ugodnost, porijeklom od glutamata u hrani. To je pet osnovnih vrsta okusa, ali čovjek može razlikovati beskonačno mnogo okusa (između ostalih i masne kiseline, okus vode, i druge). U tome pomaže i čulo mirisa, koji nadopunjava impulse koji idu prema mozgu.

Zaštita čula okusa[uredi | uredi izvor]

Čulo okusa, slično čulu mirisa, potrebno je također štititi i njegovati. Nepotrebno izlaganje vrelim jelima i pićima, žestokim začinima, raznim hemikalijama, alkoholu, duhanskom dimu, drogama i sl. dovodi do smanjivanja osjetljivosti ili čak do potpune neosjetljivosti ovog čula. Neke od pomenutih i drugih materija mogu trajno oštetiti čulo okusa.

Na kraju, potrebno je znati da čulo okusa i mirisa nisu samo ispitivači postavljeni na ulazu u tijelo, već stvaraju osjećaj prijatnog i neprijatnog te tako utiču na opće raspoloženje i emotivno stanje čovjeka.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Napomena: Za razlikovanje od estetskog ukusa, za ovo čulo, u bosanskom jeziku, preporučljivo je upotrebljavati imenicu okus, a ne, također dopustivu, ukus.
  2. ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  4. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996): Biologija (za I. rezred tehničkih i stručnih škola). Ministarstvo obrazovenja, nauke, kulture i sporta FBiH, Sarajevo.
  5. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001): Biologija za 8. razred osnovne škole. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-396-6.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]