Ultimax 100

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Ultimax 100
Section Automatic Weapon.jpg
Upotreba
U službi 1982.
Korisnici Singapur
Ratovi Rat u SFRJ
Proizvodnja
Proizvođač ST Kinetics
Broj proizvedenih primjeraka 80.000
Varijante Mark 1, Mark 2, Mark 3, Mark 4, Mark 5
Opis oružja
Težina 4,75 kg (Mk. 2)
4,90 kg (Ml. 3)
Dužina 1030 mm
Dužina cijevi 508 mm
330 mm
Kalibar 5.56x45 mm
Domet 1.200 m
Spremnik municije 30,100 metaka
Brzina paljbe 600 metaka u minuti
Brzina zrna 970 m/s

Ulimax 100 je proizvod "Chartered Industries of Singapore" (CIS) a dizajnirao ga je James L. Sullivan, još 1977. Od 1981, do danas, proizvedeno je preko 80.000 komada ovog oružja.

Opis[uredi | uredi izvor]

Ovaj laki puškomitraljez funkcioniše na principu gasne pozajmice i rotacionog zatvarača sa sedam bradavica. Prilično dug sanduk je od presovanog lima. To omogućava da se po opaljenju metka zatvarač po inerciji kreće unazad, sve dok ga ne zaustavi povratna opruga. Pritom, nema nikakvog graničnika u koji bi nosač zatvarača udario na kraju hoda. Ovo donosi relativno nisku kadencu i veoma mekan rad pri rafalnoj paljbi, pa je kontrola oružja odlična. Na raspolaganju nam je bila verzija Mark 3 sa kratkom, tzv. "para" cijevi. Duga je 330 mm, ima šest žljebova sa desnim korakom uvijanja od 178 mm i optimizovana je za municiju tipa SS-109. Puškomitraljez je opremljen vertikalnim prednjim rukohvatom, koji po obliku neodoljivo podseća na onaj sa legendarnog automata Thompson. Gasni regulator ima tri položaja za različite radne uslove, a ručica zatvarača koja miruje tokom paljbe, smeštena je sa lijeve strane sanduka. Na cijevi, sa gronje strane je zgodno postavljena ručka blizu centra mase, što olakšava nošenje. Iako prilično kratka, cijev ima priključak za postavljanje bajuneta, što je vrlo neuobičajeno za oružje ovog tipa, ali skreće pažnju na univerzalnost upotrebe. U skladu sa zahtjevima savremenog bojišta, oružje je opremljeno kolimatorskim nišanom "Aimpoint" i odgovarajućim prigušivačem. Ova oprema je dodatno podigla upotrebljivost oružja, jer refleksni nišan olakšava gađanje pokretnih ciljeva, a prigušivač zbog eliminacije buke olakšava komunikaciju u okviru sopstvenog tima. Čak i pri korištenju municije standardne brzine, znatno je otežano lociranje strijelca, trzaj je primjetno slabiji, a potpuno je eliminisan bljesak na ustima cijevi, koji je u uslovima noćnih dejstava i gradske borbe, jedan od najbitnijih demaskirajućih znakova. [1]

Na strelištu, Ultimax-100 je opravdao visoka očekivanja. Preciznost je odlična, a kontrola oružja, zahvaljujući principu "konstantnog trzaja slabog impulsa", bila je izvanredna. Plastični doboš sa 100 metaka pruža opciju velikodušno dugih rafala, za razliku od kolega iz tima koji nose po 30 metaka u okviru. Ipak, ako situacija to zahtjeva, moguće je koristiti okvire za M16 bez ikakvih intervencija na oružju. U opisanoj konfiguraciji Ultimax-100 je težak oko 8 kg što se poslije izvjesnog vremena trčanja osjeti. Ispitivanja su pokazala da je Ultimax-100 čak osam puta efikasniji od jurišne puške M16, kada se koristi "sa ramena" i tri puta pouzdaniji od lakog puškomitraljeza Minimi M249. To je i bio razlog što je tokom 2007, na zahtjev Mornaričkog Korpusa SAD razvijena verzija Mark 4 sa sklopivim kundakom i mnoštvom Picatinny šina za montažu razne dodatne opreme. Nije čudo što je USMC požurio da opremi njime marince iz Ekspedicione jedinice (MEU).

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]