Uzvici

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

U gramatici, uzvik je leksička kategorija koja se koristi kao način da se uputi ili upozori na neku spomenutu imenicu, bez gramatičke veze sa ostalim dijelom rečenice, jednostavnim izražavanjem izolovane emocije u dijelu govora.

Primjeri[uredi | uredi izvor]

  1. Ih, šta je taj znao da priča!
  2. Ih, bolan, šta si uradio!
  3. Ih, brate pozlatila ti se draga ruka!
  4. Oho, snijeg!
  5. Oho, ovi počeli sasvim ozbiljno.
  6. Oho, kako se lijepo udesio!

Vidimo da se jednim istim uzvikom mogu iskazati različita osjećanja (koja mogu biti i suprotna): ih u prvoj rečenici znači divljenje, a u drugoj ljutnju, nezadovoljstvo, u trećoj – ushićenje; oho – u četvrtoj rečenici znači radost, u petoj čuđenje, u šestoj divljenje, itd.

Uzvici su i one riječi koje služe za dozivanje: hej, ej, o, oj, i slično.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]