Uzvici
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
 |
Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori). Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
 |
Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka. |
 |
Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije. |
 |
Ovom članku ili dijelu članka nedostaju interni linkovi. Nakon dodavanja internih linkova uklonite ovaj šablon. |
U gramatici, uzvik je leksička kategorija koja se koristi kao način da se uputi ili upozori na neku spomenutu imenicu, bez gramatičke veze sa ostalim dijelom rečenice, jednostavnim izražavanjem izolovane emocije u dijelu govora.
Primjeri[uredi | uredi izvor]
- Ih, šta je taj znao da priča!
- Ih, bolan, šta si uradio!
- Ih, brate pozlatila ti se draga ruka!
- Oho, snijeg!
- Oho, ovi počeli sasvim ozbiljno.
- Oho, kako se lijepo udesio!
Vidimo da se jednim istim uzvikom mogu iskazati različita osjećanja (koja mogu biti i suprotna): ih u prvoj rečenici znači divljenje, a u drugoj ljutnju, nezadovoljstvo, u trećoj – ushićenje; oho – u četvrtoj rečenici znači radost, u petoj čuđenje, u šestoj divljenje, itd.
Uzvici su i one riječi koje nam služe za dozivanje: hej, ej, o, oj, i slično.
