Veliki pelin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Veliki pelin
Salvia brachiodon
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaMagnoliophyta
RazredMagnoliopsida
RedLamiales
PorodicaLamiaceae
Potporodica: Nepetoideae
PlemeMentheae
RodSalvia
VrstaS. brachiodon
Sinonim: Salvia brachyloma, E.Peter

Veliki pelingrki pelin, crni i širokolisni pelin, krstac, kratkozuba kadulja (lat. Salvia brachyodon, Vandas) – je višegodišnja biljka porodice Lamiaceae (Labiatae). U hromosomskoj garnituri ove vrste ima 14 hromosoma (2n=14)

Opis[uredi | uredi izvor]

Ova višegodišnja biljka ima uspravnu, okruglu ili tupo četverobridnu stabljiku, visine 70–80 cm. Pri dnu je malo bijelovunasto dlakava, a prema gore je gola. Obložena je sivobjeličastom tankom presvlakom, a popunjena bijelom srži.

Listovi su joj sa dugim peteljkama, uočljivo različite veličine: dugi su 6–14 cm, a široki 1,5–4 cm. Liska je cjelovita ili perasto razdijeljena, pri čemu je najveći vršni od­sječak. Postranik režnjeva ima 1-3, a izgledaju kao uške, dužine 2–4 cm, a šitine 5–7 mm, obično srasli s terminalnim. Lice im je slabo dlakavo, a na­ličje gusto bijelopustenasto; stari listovi postaju kožasti i žutozeleni, oskudnije dlakavi i sa jače istaknutim lisnim nervima. Plojka na rubu narovašena i lagahno naborana.

Cvjeta u julu i augustu, formirajući visoku i rahlu metličastu cvast sa od 2-5 cvje­tova. Časica je duga 8–10 mm. Cjevasto je zvonasta i žljezdasto­ ljepljiva, sa jasno istaknutim uzdužnim nervima. Ćašični zupci su široko trokuglasti, na vrhu zašiljeni. Krunica je pomalo dlakava, žljezdasta, duga oko 35–40 mm.

Stanište i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Veliki pelin raste na zaklonjenim, obično prisojnim kreenjačkim i knjačko-dolomitskim kamenjarama ili suhim livadama, na plitkim tlima, na rubovima termo­filnih šuma i šikara obilježenih hrastom Quercus pubesens. Uspijeva i na čistinama i proplancima, sve do zone primorske bukove šume, do oko 900 m n/v.

Ova biljka je endem jugoistočnih Dinarida, a pretežno je rasprostranjena u pogrančnom području Hercegovine, Dalmacije i Crne Gore.

Locus classicus: jugoistočna Hercegovina – Orjen (između tvrdave Ulice i Vrbanje), na oko 900 m n/v. (Vandas, K. 1889).[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]