Veliki pelin
| Veliki pelin Salvia brachiodon | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| Red | Lamiales |
| Porodica | Lamiaceae Potporodica: Nepetoideae |
| Pleme | Mentheae |
| Rod | Salvia |
| Vrsta | S. brachiodon Sinonim: Salvia brachyloma, E.Peter |
Veliki pelin – grki pelin, crni i širokolisni pelin, krstac, kratkozuba kadulja (lat. Salvia brachyodon, Vandas) – je višegodišnja biljka porodice Lamiaceae (Labiatae). U hromosomskoj garnituri ove vrste ima 14 hromosoma (2n=14)
Opis
[uredi | uredi izvor]Ova višegodišnja biljka ima uspravnu, okruglu ili tupo četverobridnu stabljiku, visine 70–80 cm. Pri dnu je malo bijelovunasto dlakava, a prema gore je gola. Obložena je sivobjeličastom tankom presvlakom, a popunjena bijelom srži.
Listovi su joj sa dugim peteljkama, uočljivo različite veličine: dugi su 6–14 cm, a široki 1,5–4 cm. Liska je cjelovita ili perasto razdijeljena, pri čemu je najveći vršni odsječak. Postranik režnjeva ima 1-3, a izgledaju kao uške, dužine 2–4 cm, a šitine 5–7 mm, obično srasli s terminalnim. Lice im je slabo dlakavo, a naličje gusto bijelopustenasto; stari listovi postaju kožasti i žutozeleni, oskudnije dlakavi i sa jače istaknutim lisnim nervima. Plojka na rubu narovašena i lagahno naborana.
Cvjeta u julu i augustu, formirajući visoku i rahlu metličastu cvast sa od 2-5 cvjetova. Časica je duga 8–10 mm. Cjevasto je zvonasta i žljezdasto ljepljiva, sa jasno istaknutim uzdužnim nervima. Ćašični zupci su široko trokuglasti, na vrhu zašiljeni. Krunica je pomalo dlakava, žljezdasta, duga oko 35–40 mm.
Stanište i rasprostranjenje
[uredi | uredi izvor]Veliki pelin raste na zaklonjenim, obično prisojnim kreenjačkim i knjačko-dolomitskim kamenjarama ili suhim livadama, na plitkim tlima, na rubovima termofilnih šuma i šikara obilježenih hrastom Quercus pubesens. Uspijeva i na čistinama i proplancima, sve do zone primorske bukove šume, do oko 900 m n/v.
Ova biljka je endem jugoistočnih Dinarida, a pretežno je rasprostranjena u pogrančnom području Hercegovine, Dalmacije i Crne Gore.
Locus classicus: jugoistočna Hercegovina – Orjen (između tvrdave Ulice i Vrbanje), na oko 900 m n/v. (Vandas, K. 1889).[1]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.