Zigot

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zigot
Detalji
Dani0
PrekurzorGameti
Gives rise toMorula
Identifikatori
Gray'sp.45
CodeTE E2.0.1.2.0.0.9
TEE2.0.1.2.0.0.9
FMA72395
Anatomska terminologija

Zigot (grč. ζυγωτός - zygōtos = spajanje, spojeno ili od ζυγοῦν - zygoun = spojiti, ujarmiti, spregnuti)[1] nastaje spajanjem dvije gametne ćelije tokom spolne reprodukcije. Kod višećelijskih organizama ovo je najraniji stupanj embriona, tj. embriogeneze. Kod jednoćelijskih organizama , oni su sami zigot, koji dijeljenje stvara potomstvo. To se odvija procesom ćelijske diobe, obično mitoze.[2][3][4]

U višećelijskih organizama, zigot je uvijek spoj sadržaja dva gameta i predstavlja prvu fazu u razvoju i životu jedinstvenog organizma . Diploidni zigot obično nastaje oplodnjom, tj. spajanjem haploplodnih spolnih gameta: jajne ćelije i spermatozoida. Takav zigot sadrži DNK oba roditelja i daje neophodnu genetičku informaciju za razvoj svih osobina novonastalog organizma .

Kod kopnenih biljaka, zigot se formira unutar komore zvane arhegonija. Kod besjemenjača, arhegonija je obično pljosnata (u obliku okrugle boce sa grlićem), s dugim šupljim vratom kroz koji ulazi spermatozoid. U njemu se zigot se igot dijeli i raste. Od početka prve celularne diobe, životinjski zigot se pretvara u masu ćelija zvanu morula.

Prva otkrića o formiranju zigota realizirali su Oscar Hertwig i Richard Hertwig.

Zigot životinja[uredi | uredi izvor]

U opisima razvića životinja, termin zigot se ponekad neprecizno odnosi i na grupu ćelija formiranih u prvih nekoliko ćelijskih dioba, iako je za taj stupanj ispravan naziv morula.[5]

U reprodukciji sisara, nakon oplodnje, zigot putuje niz jajovoda, a ubrzanim mitoza ma nastaje sve više ćelija.[6] bez povećanja veličine zigota. Ova podjela ćelija je mitotska, a poznata je kao dekolte (embrija).[7] Svi sisari u početku života prolaze kroz fazu zigota. Njihovi zigoti na kraju postaju blastociste (petog dana), nakon čega se novi organizam općenito naziva embrij, a potom i fetus.[8][9]

Ostale vrste[uredi | uredi izvor]

Zigot alge Chlamydomonas koji sadrži hloroplastnu DNK (cpDNK) oba roditelja, ali takve ćelije su uglavnom su rijetke, jer se obično cpDNK nasljeđuje uniparentalno iz mt (mitohondrijske DNK + nuklearni genom roditeljskog para . Takvi rijetki biparentalni zigoti, rekombinacijom, omogućavaju mapiranje gena hloroplasta.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "English etymology of zygote". myetymology.com.
  2. ^ Ibrulj S., Haverić S., Haverić A. (2008): Citogenetičke metode – Primjena u medicini . Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo,ISBN 978-9958-9344-5-2.
  3. ^ King R. C., Stransfield W. D. (1998): Dictionary of genetics. Oxford niversity Press, New York, Oxford, ISBN 0-19-50944-1-7; ISBN 0-19-509442-5.
  4. ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  5. ^ Neas J. F. "Human Development" Arhivirano 6. 7. 2013. na Wayback Machine. Embryology Atlas
  6. ^ O’Reilly D. Fetal development. MedlinePlus Medical Encyclopedia
  7. ^ Klossner N. J., Hatfield N. (2006):Introductory Maternity & Pediatric Nursing,,Lippincott Williams & Wilkins.
  8. ^ http://www.britannica.com/EBchecked/topic/69084/blastomere Blastomere Encyclopædia Britannica. Encyclopædia Britannica Online. Encyclopædia Britannica Inc.
  9. ^ Blackburn S. Maternal, Fetal, & Neonatal Physiology,(Elsevier Health Sciences (2007).