Blaž Kraljević

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Bih-usa.svg Ovom članku je neophodan prijevod sa hrvatskog jezika na bosanski jezik.
Ovaj članak je napisan na nekom drugom jeziku, umjesto na bosanskom. Ako je članak bio predviđen za čitaoce projekta Wikipedije na tom jeziku, molimo vas premjestite članak na dotični jezik. Pogledajte i spisak Wikipedijinih jezičnih projekata.
Blaž Kraljević
Blaž Kraljević pred štabom HOS-a u Ljubuškom 1992.

Blaž Kraljević pred štabom HOS-a u Ljubuškom 1992.
Biografske informacije
Datum rođenja 17. septembar 1947.
Mjesto rođenja Lisice, Ljubuški, Bosna i Hercegovina.
Datum smrti 9. august 1992.
Mjesto smrti Kruševo, Bosna i Hercegovina.
Nacionalnost Hrvat
Puno ime Blaž Nikola Kraljević
Nadimak Ero
Supruga Džemila Kraljević
Karijera
Godine u službi 1991. - 1992.
Čin General bojnik.jpg General bojnik
(posmrtno Krilnik)
Ratovi Rat u Bosni i Hercegovini
Vojska Hrvatske odbrambene snage
Rod vojske Pješadija
Zapovijedao HOS Hercegovine
Nagrade Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana

Blaž Nikola Kraljević (Lisice kraj Ljubuškog, 17. septembar 1947. - Kruševo kraj Mostara, 9. august 1992.), komandant HOS-a Hercegovine, general major Armije RBiH.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mladost i emigracija[uredi | uredi izvor]

Blaž Kraljević je rođen 17. septembra 1947. u mjestu Lisice kraj Ljubuškog, kao jedan od osmero djece Mare i Nikole Kraljevića. Kada je imao 19 godina, otišao je na privremeni rad u Njemačku, ali je u ljeto iste godine otišao u Australiju. Brzo se snašao i otvorio restoran u Melbourneu te postao uspješan poduzetnik. Imao je dva sina sa prvom ženom Džemilom. Pristupio je emigrantskoj organizaciji Hrvatskom revolucionarnom bratstvu (HRB-u), kojoj je cilj bio srušiti Jugoslaviju i obnoviti nezavisnu hrvatsku državu [1]. Kao član HRB-a, Blaž Kraljević je trebao učestvovati u Bugojanskoj grupi 1972. ali je u tome ga je bila spriječila australska tajna policija ASIO, koja ga je uhapsila dan prije polaska na mjesto sastanka grupe u Evropu.[2]

Nakon neuspjeha Bugojanske grupe, Kraljević se preselio u Canberru. Kada je 1976. godine osnovan ogranak Hrvatskog narodnog vijeća (HNV) Rakovica u Cannberi, Kraljević je izabran za njegova predsjednika. Početkom 1977. godine, Blaž Kraljević se učlanio u Hrvatsku republikansku stranku (HRS) i postao predsjednik njenog ogranka 'Zemun' u Canberri. Krajem novembra 1977. godine u Canberri je pokrenuto 'Hrvatsko poslanstvo' koje je djelovalo do kraja oktobra 1979. godine, a Blaž Kraljević imenovan njegovim prvim blagajnikom. Uskoro je izabran za sekretara Hrvatskog međudruštvenog odbora u Canberri koji se sastojao od predstavnika većine tamošnjih hrvatskih organizacija, udruženja i društava.

Zbog angažmana u hrvatskoj zajednici u Canberri, australske vlasti su odbijale Kraljeviću dodijeliti državljanstvo i pasoš sve do kraja 1980-ih. 1988. godine Kraljević je osnovao Hrvatski informativni centar (HIC) u Canberri, koji je pokušavao informirati tamošnje medije i diplomatske predstavnike o hrvatskoj borbi za slobodu. 1990. u Zagrebu je obnovljena Hrvatska stranka prava (HSP), kojoj je za predsjednika izabran Dobroslav Paraga. Kraljević se tada odlučio priključiti HSP-u.

Povratak u Hrvatsku[uredi | uredi izvor]

U proljeće 1990., nešto prije prvih višestranačkih izbora, Kraljević se vratio se je Hrvatsku i postao član HSP-a. Nakratko se je vratio u Australiju radi sređivanja poslova i ponovno se je vratio u Hrvatsku u ljeto 1990. godine. Došavši u Zagreb, predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga imenovao ga je pročelnikom HSP-ovog Ureda za promidžbu. Tom prilikom Kraljević je vodstvu HSP-a predao nekoliko stotina hiljada australskih dolara, donaciju australskih Hrvata, radi kupovine oružja za obranu Hrvatske.

Ratni put Blaža Kraljevića[uredi | uredi izvor]

Početak rata[uredi | uredi izvor]

Proglas Blaža Kraljevića vojnicima HOS-a i stanovništvu Hercegovine

U oktobru 1991. Kraljević upućuje prvu pošiljku oružja bosanskohercegovačkom HSP-u u Ljubuški, čime započinje formiranje HOS-a u Hercegovini. Kraljević uskoro i sam odlazi u Ljubuški, te je 15. prosinca decembra 1991. imenovan komandantom ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu. Uskoro je dobio čin pukovnika HOS-a. U Ljubuškom je osnovao logor za obuku HOS-ovaca, a početkom 1992. organizira obranu Hercegovine. Odmah po dolasku u Ljubuški pokušao je organizirati zajedničku komandu sa lokalnim komandantima hrvatske Teritorijalne obrane, ali to su općinske vlasti odbile. Početkom aprila uputio je interventni vod HOS-a na Kupres, koji je bio pod napadom jugo-srpskih snaga. O svojoj ulozi u ratu u Hercegovini, Blaž Kraljević je rekao:[3]

Tu sam da štitim ove ljude i to ću i činiti ili poginuti. Nismo katolička vojska jer u redovima HOS-a imate 30 ili 40 posto Muslimana. Mi smo vojska Bosne i Hercegovine. Osobno bih želio vidjeti Hrvatsku do Drine, ali o tome će odlučiti ovi ljudi ovdje, stanovništvo BiH, kada rat završi. Što se HSP-a i HOS-a tiče, svi koji nisu ekstremisti i nisu okrvavili ruke mogu ostati živjeti ovdje i mi ćemo ih štititi. Štitit ćemo i Srbe i Muslimane i Hrvate od svakog vanjskog neprijatelja, jer smo uz narod. Što se tiče tih vanjskih mišljenja o nama, pa i njihovim interesima, interesi Njemačke ili Velike Britanije za nas ovdje su podpuno nevažni, jer ja brinem samo za ovdašnje ljude.

Ratni uspjesi i odnosi sa HVO-om[uredi | uredi izvor]

Početkom rata u Hercegovini, postrojbe HOS-a pod zapovjedništvom Blaža Kraljevića imale su određene uspjehe u borbi protiv jugo-srpskih snaga. U aprilu 1992. uz HOS nastaje još jedna vojna formacija za obranu Hrvata u BiH, Hrvatsko vijeće odbrane, pod kontrolom HDZ-a BiH, odnosno vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, političko teritorijalne cjeline na prostoru BiH koja je proglašena krajem 1991. Iako nominalno priznaje vlast Bosne i Hercegovine, vodstvo HZ HB proglašava sve vojne formacije osim HVO-a na području HZ Herceg-Bosne nelegalnima ili neprijateljskima. U to se uključivala i Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine (TO BiH), tadašnja službena vojska BiH.

Oznaka HOS-a koju je Blaž Kraljević nosio na desnom rukavu uniforme.

Usprkos tome, postrojbe HOS-a od tada djeluju zajednički sa postrojbama HVO-a protiv jugo-srpskih snaga u Hercegovini, a kasnije i srednjoj Bosni. Sredinom maja Kraljević službeno prihvaća vrhovnu komandu Predsjedništva RBiH, iako jedinice pod njegovom komandom i dalje djeluju neovisno o lokalnim zapovjednicima TO-a BiH, odnosno kasnije Armije BiH. Do ljeta 1992., HOS u BiH je brojčano narastao na nekoliko hiljada dragovoljaca. HVO, koji je imao financijsku i materijalnu potporu vlasti RH, imao je nekoliko desetaka hiljada vojnika.

Uskoro dolazi i do prvih incidenata između vojnika HOS-a i HVO-a. Politika HOS-a i Hrvatske stranke prava bila je usmjerena na političko i vojno savezništvo Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini protiv velikosrpske politike osvajanja Bosne i Hercegovine. No glavni stožer HVO-a je smatrao da se HOS u Hercegovini, kao brojčano i materijalno slabiji, treba vojno podrediti HVO-u, kao što se HOS u Hrvatskoj uklopio u HV.

Blaž Kraljević je sve takve zamisli odbacivao. On je zagovarao uspostavljanje zajedničkog stožera HOS-a, HVO-a, i Armije BiH, bez da se jedna vojska uklapa u drugu. Održao je i nekoliko sastanaka sa visokim oficirima HVO-a i funkcionerima HZ Herceg-Bosne, poput Slobodana Praljka, Mate Šarlije, i Brune Stojića. U vojnom djelovanju prema jugo-srpskim snagama, imali su isto mišljenje, ali politika je bila kamen spoticanja u odnosima HOS-a i HVO-a. Blaž Kraljević nije vjerovao vodstvu HZ Herceg-Bosne, kojem je na čelu bio Mate Boban, prijeratni član Komunističke partije Jugoslavije. U nekoliko navrata, Kraljević je pozivao vojnike HVO-a da se priključe HOS-u. U julu 1992., u Ljubuškom je pred Stožerom HOS-a održana smotra vojnika HOS-a pri čemu su istodobno istaknute ratna zastava HOS-a, hrvatska narodna zastava i tadašnja zastava Republike Bosne i Hercegovine sa ljiljanima. Smotri su bili nazočni Kraljević i oficiri Armije BiH.

HOS Hercegovine pomogao je u oslobađanju Mostara i Stolca skupa s jedinicama HVO-a, zatim počinje zauzimati položaje oko Trebinja, najvećeg četničkog uporišta u istočnoj Hercegovini. 6. augusta jedinice HOS-a zauzele su dijelove općine Trebinje. Nakon što je čuo za sastanak Mate Bobana i Radovana Karadžića u Grazu, i njihov dogovor o primirju HVO-a i VRS-a te teritorijalnom razgraničenju HZ Herceg-Bosne i Republike Srpske, Kraljević je izdao javni proglas u kojem je pozvao Hrvate i Bošnjake, tada Muslimane, da ne prihvate izdaju Bosne i Hercegovine. Kraljević je uskoro imenovan general bojnikom Armije BiH a 2. augusta je postao član Glavnog štaba Armije BiH.

Proglas Blaža Kraljevića protiv sporazuma Boban-Karadžić

Smrt u zasjedi[uredi | uredi izvor]

Nakon što je HOS oslobodio dijelove općine Trebinje, Mate Boban je pozvao Blaža Kraljevića na sastanak u Mostar, dana 9. augusta 1992, tobože radi dogovora o daljnjem toku ratnih operacija protiv srpskih paravojski[4]. Vinko Martinović "Štela", jedan od komandanata mostarskog HOS-a, odveo je generala Kraljevića na mjesto sastanka. Sastanku je, navodno, prisustvovao i Bruno Stojić, ministar odbrane HZ Herceg-Bosne. Na tom sastanku Mate Boban zatražio je od Kraljevića da razoruža Bošnjake u HOS-u jer su oni svi "balijski izdajnici koji će Hrvatima zabiti nož u leđa", što je Kraljević odbio. Pri povratku sa sastanka Kraljević je s 8 pobočnika Hrvatskih odbrambenih snaga (Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović) upao u unaprijed postavljenu klopku Kažnjeničke bojne, specijalne jedinice HVO-a. Kraljevićeva pratnja zasipana je iz 20 automatskih pušaka. Vodstvo Hrvatskih odbrambenih snaga bilo je likvidirano. Ubice su tijela pokušale tajno odvesti do mora te ih baciti na pučini kako bi zataškali zločin, ali je vozilo s tijelima pronašla Hrvatska policija.

Kraljević je sahranjen u rodnom mjestu 13. augusta 1992. Vodstvo Hrvatske stranke prava posmrtno ga je unaprijedilo u čin krilnika, najviši čin u Hrvatskim odbrambenim snagama.

Nakon toga HOS u BiH se raspao a krajem 1992. je između bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka izbio krvav sukob koji je okončan tek početkom 1994. Neki od Kraljevićevih ubojica su uhićeni ali im nikada nije suđeno zbog ubojstva Kraljevića.

Na nagovor Gojka Šuška, Franjo Tuđman je 3. decembra 1996. posmrtno odlikovao Blaža Kraljevića Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana sa pozlaćenim pleterom, odlikovanjem koje se dodjeljuje svakom borcu poginulom u odbrani Hrvatske.[5]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Kraljević je bio oženjen Džemilom Kraljević, s kojom je imao dva sina. Njegova porodica i dalje živi u Australiji.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • "Sarajevo, i poslije", Erich Rathfelder, München, 1998.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]