Gladijator (film)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Gladijator
Izvorni naslovGladiator
RežiserRidley Scott
ProducentDavid Frazoni
Scenarist(i)David Franzoni
Uloge
MuzikaHans Zimmer
Žanr
KinematografijaJohn Mathieson Izmijeni na Wikipodacima
Montaža
  • Pietro Scalia Izmijeni na Wikipodacima
Produkcija
  • Universal Pictures
  • DreamWorks
  • Scott Free Productions
  • Mill Film
  • C & L
  • Dawliz Izmijeni na Wikipodacima
DistributerDreamWorks
Premijera2000.
Trajanje155 minuta[1]
ZemljaSAD
JezikEngleski
NasljednikGladiator 2 Izmijeni na Wikipodacima

Gladijator (engleski: Gladiator) jest historijski epski film snimljen 2000. koji je režirao Ridley Scott, a glavne uloge tumače Russell Crowe, Joaquin Phoenix, Connie Nielsen, Ralf Möller, Oliver Reed, Djimon Hounsou, Derek Jacobi, John Shrapnel i Richard Harris. Crowe portretira lojalnog rimskog generala Maximusa Decimusa Meridiusa, koji je izdan kada carev ambiciozni sin Komod, ubija svog oca i dočepa se prijestolja. Odveden u ropstvo, Maximus se uzdiže kroz rangove gladijatorskih arena sa namjerom da osveti ubistvo njegove porodice i cara. Objavljen u SAD-u 5. maja 2000. Gladijator doživljava uspjeh u kinima, dobija pozitivne recenzije, i biva zaslužan za kratko oživljavanje historijskog epskog filma. Osvojio je više nagrada od kojih se ističe 5 Oscara na 73. dodjeli nagrade Oscara uključujući i onaj za najbolji film. Godine 180. naše ere, general Maximus Decimus Meridius (Russell Crowe) predvodi rimsku vojsku u odlučujuću pobjedu protiv germanskih plemena kod Vindobona, privodeći kraju dugotrajni rat na granici Rimskog carstva i tako stiče ugled ostarjelog cara Marka Aurelija (Richard Harris).[2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Vičući "Roma Invicta!" dok njegove trupe idu u napad, General Maximus Decimus Meridius vodi rimske vojnike do pobjede protiv germanskih plemena godine 180. nove ere, privodeći kraju dugotrajni rat i stiče ugled ostarjelog cara Marka Aurelija. Iako Aurelije koji je u agoniji i ima sina Komoda, on odlučuje da preda privremenu upravu moralno dokazanom Maximusu, sa željom da se na kraju moć vrati Rimskom senatu. Aurelije obavještava Maximusa i daje mu vremena da razmisli prije nego je odluku saopštio Komodu, koji, u nastupu ljubomore, ubija svog oca.

Proglašavajući sebe carem, Komod traži od Maximusa njegovu odanost, što Maximus, shvativši Komodovu umiješanost u smrt cara, odbija. Komod naređuje Maximusovo ubistvo i šalje Praetorijansku stražu da ubiju Maximusovu suprugu i sina. Maximus bježi i u zadnji trenutak izbjegava pogubljenje i juri prema kući da bi pronašao svoju porodičnu kuću ugljenisanu i razapeta tijela u tinjajućim ruševinama. Nakon sahrane svoje supruge i sina, ojađeni Maximus podliježe iscrpljenosti i kolapsira nad njihovim grobovima.

Trgovci robljem pronalaze Maximusa i odvode ga u Zucchabar, a zabačenu pokrajinu u Sjevernoj Africi, gdje ga je otkupio Proximo, vlasnik lokalne gladijatorske škole. Rastrojen i otuđen zbog smrti svoje porodice i izdaje njegovog carstva, Maximus se u početku odbija boriti, ali kad uspijeva da se odbrani u areni njegove impresivne borbene sposobnosti dovode do porasta njegove popularnosti pred publikom. Dok nastavlja sa treniranjem i borbama, Maximus se sprijateljuje sa Hagenom, germanski varvarinom, i Jubom, numidijskim lovcem, koji postaje bliski prijatelj i tješitelj ožalošćenom Maximusu; njih dvojica često govore o zagrobnom životu i mogućem Maximusovom ujedinjenju sa porodicom.

U Rimu, Komod ponovo otvara gladijatorske igre u čast njegovog preminulog oca, i Proximova grupa gladijatora je dovedena da učestvuje. U oživljavanju bitke kod Zama (pogrešno nazvane bitka kod Kartage) u koliseumu, Maximus predvodi Proximove gladijatore u odlučnu pobjedu protiv moćnijeg neprijatelja, na veliko čuđenje gomile. Komod silazi u arenu da čestita pobjednicima ali je zapanjen kada prepoznaje Maximusa kao vođu Proximovih gladijatora. Car, u nemogućnosti da ubije Maximusa zbog ogromne podrške publike za njega, odlazi iz arene.

Kako se igre nastavljaju, Komod naređuje Maximusu da se bori protiv Tigrisa od Galije, dotad jedinog neporaženog rimskog gladijatora, u areni okruženom okovanim tigrovima s čuvarima kojima je naređeno da ciljaju Maximusa. Nakon intenzivne bitke, Maximus jedva uspijeva da savlada Tigrisa i čeka Komodovu odluku da li da ubije ili poštedi Tigrisa. Kad Komod glasa za smrt, Maximus pošteđuje Tigrisa, namjerno vrijeđajući cara i pridobija odobrenje publike. Njegov ogorčeni neprijatelj sada poznat kao "Maximus Milosrdni" Komod postaje frustriran zbog svoje nesposobnosti da ubije Maximusa ili zaustavi njegov uspon popularnosti dok Komodova vlastita popularnost opada.

Nakon borbe, Maximus sreće svog bivšeg slugu Cicera, koji otkriva da je Maximusova vojska još uvijek odana njemu. Oni su se ulogorili u luci Ostiji. Maximus priprema plan sa Lucillom, Komodovom sestrom, i senatorom Gracchusom da se ponovo ujedine sa Maximusovom vojskom i skinu Komoda s vlasti. Komod međutim, sumnjajući u izdaju svoje sestre, prijeti joj da će ubiti njenog mladog sina i prisiljava je da otkrije zavjeru. Praetorijanska straža odmah opsjeda Proximov gladijatorski logor, boreći se sa gladijatorima dok Maximus uspijeva pobjeći. Hagen i Proximo su ubijeni u opsadi dok su Juba i preživjeli dospjeli u zatvor. Maximus dolazi do gradskih zidina, gleda smaknuće Cicera, i tako upada u zasjedu legija Praetorijanske straže.

Potvrđujući da legenda rođena u koloseumu mora i umrijeti tamo, Komod lično izaziva Maximusa na dvoboj ispred gromoglasne publike. Priznajući da Maximus ima vještinu koja premašuje njegove, Komod namjerno ubada Maximusa nožem, zasjecajući ga u predjelu pluća, te ima ranu koju krije ispod gladijatorskog oklopa. U Areni, njih dvojica razmjenjuju udarce prije nego Maximus izbija mač iz Komodove ruke. Komod zahtjeva mač od svojih stražara, ali oni ga izdaju i odbijaju da mu dodaju svoje oružje. Maximus baca svoj mač, ali Komod izvlači skriveni nož i opet ga napada. Maximus onda savladava Komoda i ubija ga sa njegovim nožem.

Kada Komod kolapsira u sad potpuno tihom koloseumu, Maximusu u agoniji počinju da se priviđaju njegova žena i sin u zagrobnom životu. On pokušava da ih dostigne, ali ga vođa Pretorijanske straže Quintus vraća u stvarnost, koji ga pita da mu izda naredbe. Maximus naređuje oslobađanje Proximovih gladijatora i senatora Gracchusa, kojeg ponovo postavlja i upućuje da se vrati u Rimski senat. Maximus gubi svijest, a Lucilla mu dolazi u pomoć. Nakon što je uvjeren da je njen sin siguran i Komod mrtav, Maximus umire i luta kroz zagrobni život ka svojoj porodici u daljini. Senator Gracchus i Proximovi gladijatori iznose njegovo tijelo iz koloseuma. Te noći, tek oslobođeni Juba zakopava Maximusove dvije male statue njegove žene i sina u koloseumu, i kaže da će im se i on na kraju pridružiti, ali ne još.[1]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Nagrade i nominacije (Američke filmske akademije)[uredi | uredi izvor]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Maximusovo špansko nasljeđe zanimljivo se uklapa sa njegovim izborom oružja – kao general jašući sa konjicom legije Felix, (u uvodnoj borbi) on upotrebljava mač poznat kao "spatha", popularan među kontinentalnim plemenima a posebno u Španiji i južnoj Galiji. Kao gladijator, on koristi mač sličan spathi po izgledu, ali je kraći i širi. Ovo oružje je poznato kao "Gladius Hispaniensis", i korišteno je od strane rimske pješadije nakon Scipiove invazije na Iberijski poluotok u 2. vijeku prije nove ere, nakon završetka Drugog punskog rata.
  • Russell Crowe je počeo snimanje Gladijatora nekoliko mjeseci nakon završetka filma Insider gdje se udebljao 18 kilograma za tu ulogu za koju je bio nominovan za Oskara. Ipak je uspio izgubiti svu tu težinu dok nije snimanje Gladijatora počelo. On tvrdi da nije učinio ništa posebno, osim normalnog rada na svojoj farmi u Australiji.
  • Efekat maglovitosti koji se pojavljuje djelomično tokom ratne scene između Maximusove vojske i germanskih plemena nije bio isprva planiran. Prizor je snimljen u ranim večernjim satima, ali se razvuklo predugo i svjetlo je bilo drastično smanjeno. Kako bi se zadržao kontinuitet rasvjete scena i izbjeglo snimanje drugog dana na lokaciji, ekipa je izabrala umjesto toga da snima scene sa vrlo niskim omjerom okvira. Da bi se nadoknadio gubitak okvira, okviri koji su bili snimani su duplirani nekoliko puta, i montirali su se u film na način da je zamjena izgledala prirodno.
  • Oliver Reed je imao fatalni srčani udar tokom glavnog snimanja. Neke od njegovih sekvenci morale su biti ponovo montirane; snimane su u sjenci i koristila se kompjuterska grafika kao maska Reedovog lica. Film je posvećen njemu u čast.
  • Rane na licu Russella Crowea nakon otvaranja scene bitke su stvarne, a zadobio ih je kada se njegov konj uplašio i prošao kroz grane drveća. Rane na njegovom obrazu su jasno vidljive kada govori Komodu da namjerava da se vrati kući.
  • Richard Harris, koji igra Marka Aurelija, prvobitno je bio postavljen da igra Komoda u filmu Pad Rimskog carstva (ali je napustio snimanje filma zbog umjetničkih razlika sa režiserom Anthonyjem Mannom pa ga je kasnije zamijenio Christopher Plummer).
  • Mel Gibson je imao ponudu za glavnu ulogu, ali ju je odbio jer smatrao da je u svojoj 43 godini bio prestar da igra Maximusa.
  • Tokom snimanja gladijatorskih scena, Russell Crowe je slomio kosti u stopalu i kuku, i ozlijedio je obje biceps tetive.
  • Russell Crowe je bio stalno nezadovoljan sa scenarijem, prepravljajući dijaloge da bi zadovoljili njegov ukus. On bi često odlazio sa snimanja ako mu nije bila odobrena izmjena. Čuveni dijalog "u ovom životu ili sljedećem, ja ću se osvetiti" on je u početku odbio da izgovori, ali je rekao piscu Williamu Nicholsonu: "Vaši dijalozi su smeće ali ja sam najveći glumac na svijetu i ja mogu učiniti da čak i ovo smeće zvuči dobro".
  • Za vrijeme snimanja Russell Crowe je postao prijatelj sa Richardom Harrisom. Međutim, desilo se suprotno sa Oliverom Reedom, koji je momentalno osjetio odbojnost prema Croweu i u jednom trenutku ga je izazvao na tuču.
  • U sceni u koliseumu, samo prva dva reda su zapravo bili ispunjeni ljudima. Druge hiljade ljudi su kompjuterski animirani.
  • Za vrijeme snimanja filma, režiser Ridley Scott je nosio crvenu kapu koju je nosio Gene Hackman u filmu Crimson Tide, koji je režirao Ridleyjev brat, Tony Scott.
  • Maximusova tetovaža "SPQR" je skraćenica od "Senatus Populusque Romanus", što znači "rimski senat i narod." Ovo je bio jedan od glavnih slogana Rima kroz historiju.
  • Replika jedne trećine rimskog koliseuma je sagrađena na Malti u visini 52 metra, koristeći uglavnom gips i šperploču. Ostatak zgrade je dodan digitalno. Trebalo je nekoliko mjeseci da se izgradi i koštalo je ukupno milion dolara.
  • Britanska produkcijska kuća "The Mill" je bila odgovorna za većinu CGI efekata u filmu. Među ostalim odgovornostima bili su kreirati prave tigrove snimljene na plavom ekranu u sekvenci borbe, zatim dodavanje dimnih staza i proširenje dometa zapaljivih strela u sceni bitke na početku filma. Također su koristili 2,000 živih glumaca kako bi stvorili CGI gomilu od oko 35,000 ljudi. Jedna od njihovih glavnih poteškoća je bilo stvoriti digitalno tijelo kao zamjena za nedavno preminulog Olivera Reeda.
  • Scena bitke s početka filma je snimana u Bourne Woods, u engleskom okrugu Surrey. Kraljevska komisija za šumarstvo je prvobitno predvijela taj prostor za krčenje šume, tako da im je Ridley Scott željno ponudio svoje usloge da spali šumu do temelja. Komisija je to objeručke prihvatila.
  • Joaquin Phoenix je bio toliko uznemiren scenom kada Komod ubija svog oca tako da se on onesvijestio nakon toga.
  • U stvarnom životu Komod je zapravo bio jedini rimski car u historiji koji se borio kao gladijator u areni. Međutim, on je to uradio nekoliko puta, ne samo jednom. Također, on nije bio ubijen u areni, ali je bio zadavljen u svojoj garderobi od strane jednog sportiste po imenu Narcis.[1]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Loš izbor scenografa baca mrlju na "Gladijatora" Ridleya Scotta, koja se ne može skinuti čak ni mačevanjem. Film izgleda blatnjav , pomućen i nejasan. Njegove boje su blatnjavi tonovi na sivom kraju palete, a čini se da je snimljen tokom sumornih i oblačnih dana. Ova tama i nedostatak detalja u dugim kadrovima pomažu opskurnim i otrcanim specijalnim efektima (koloseum u Rimu izgleda kao model iz kompjuterske igre), a likovi su neveseli: oni su ogorčeni, osvetoljubivi, depresivni. Do kraja ovog dugog filma, ja bih mijenjao bilo koju gladijatorsku pobjedu za samo jedan snimak plavog neba. (Postoji plavo nebo u snovima glavnog junaka o davno prohujaloj sreći, što dokazuje simboliku.) … Priča bi mogla biti uzbudljiva zabava; upravo sam ponovo pogledao neopisive "Otimače izgubljenog kovčega", što je jednako pomračenog uma, ali 12 puta više zabavan. No, "Gladijatoru" nedostaje radost. Koristi depresiju kao zamjenu za karakternost, i vjeruje da, ako su likovi dovoljno ogorčeni i mrzovoljni, nećemo primijetiti kako su dosadni. Komod je jedan od onih pokvarenih, sebeljubivih, razdražljivih rimskih careva koji su se proslavili u dobu velikih rimskih epskih filmova, koje se završava sa "Spartakom" (1960). Gledajući ga u njegovoj nošnji, prisjetio sam se Petera Ustinova u ulozi Nerona u filmu "Quo Vadis" (1951), kako prikuplja svoje suze za potomstvo u sitnim kristalnim bočicama ... Scene bitki su blijeda sjenka lucidno koreografisanog mačevanja iz filma "Rob Roy" (1995), umjesto pokreta koje možemo pratiti i strategije koju možemo cijeniti, Scott uvodi nesređeni krupni plan zastrašujućih, ali nejasnih događaja … Crowe je efikasan kao Maximus: bradat, ćutljiv, zamišljen. Njegov najbliži prijatelj među gladijatorima je Djimon Hounsou, koji je igrao strastvenog roba u "Amistadu". Budući da protokol zahtijeva od njega da govori manje od Maximusa, on uglavnom izgleda surovo, što je efektno … "Gladijator" je pozdravljen od strane onih sa slabim sjećanjem kao jednakog "Spartaku" i "Ben-Huru". Potrebno je samo da se prisjetimo unazad nekoliko mjeseci na “TitusaJulie Taymor, film koji je postavljen u antičkom Rimu kojeg je nemjerljivo bolje gledati. Vizualno ostvarenje "Titusa" sramoti "Gladijatora" a njegova priča je tako puno bolja od "Gladijatorovog" scenarija, čak i da Shakespeare nije napisao Titusa kao jedinog neporaženog prvaka iz rimske historije.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e http://www.imdb.com/title/tt0172495/?ref_=nv_sr_1
  2. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 6. 6. 2013. Pristupljeno 24. 10. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. ^ http://www.rogerebert.com/reviews/gladiator-2000

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]