Gigi (1958)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
'Gigi'
AmericanGigiPoster.jpg
Originalni poster za film
Režiser Vincente Minnelli
Producent Arthur Freed
Scenarist(i) Alan Jay Lerner (prema istoimenom romanu autorice Colette)
Uloge Leslie Caron
Eva Gabor
Jacques Bergerac
Maurice Chevalier
Louis Jourdan
John Abbott
Hermione Gingold
Muzika Andre Previn
Conrad Salinger
Žanr drama, romansa
Kinematografija Joseph Ruttenberg
Montaža Adrienne Fazan
Datum izlaska 15. maj 1958.
Trajanje 115 minuta
Jezik engleski
Budžet 3.3 miliona $

Gigi je muzički film snimljen 1958. u režiji Vicentea Minnellija. Scenarij je napisao Alan Jay Lerner koji se temelji na istoimenom romanu iz 1944. autorice Colette. Film ima pjesme sa stihovima koje je napisao sam Lerner; muziku je komponirao Frederick Loewe, koja je aranžirana i dirigovana od strane André Previna. 1991., Gigi je odabran na čuvanje u Nacionalnom filmskom registru Sjedinjenih Američkih Država pri Kongresnoj knjižnici kao "kulturno, historijski i estetski značajan." Američki filmski institut ga je rangirao na 35. mjestu u kategoriji 100 godina ... 100 strasti. Film se smatra posljednjim velikim muzičkim ostvarenjem MGM-a i konačnim velikim dostignućem Freed Unit-a, na čijem je čelu bio producent Arthur Freed, iako će on kasnije proizvesti još nekoliko filmova, uključujući mjuzikl Zvona zvone 1960. Film je bio temelj za neuspjeli pozornišni mjuzikl na Broadwayu 1973. Radnja se dešava u Parizu na prelasku iz 19. u 20. vijek, i počinje sa Honoréom Lachailleom (Maurice Chevalier) među visokim društvom u Bois de Boulogne. Šarmantni stari raskalašnik, on cinično primjećuje: "Kao i svuda, većina ljudi u Parizu se vjenčavaju, ali ne svi. Postoje i neki koji neće da se žene, i neki koji nisu oženjeni. [1]


Radnja[uredi | uredi izvor]

Godine 1900. u Parizu, Honoré Lachaille, iskusni poznavatelj ljepote i mode, šeta se kroz Bois de Bologne, diveći se sjaju mladosti utjelovljenom u duhovitoj školarki Gigi Alvarez. Kasnije, Honoré se susreće sa svojim elegantnim nećakom Gastonom, bogatim nasljednikom carstva šećera, koji kaže da je umoran da bude u centru pažnje pariškog društva. Na Honoréovo iznenađenje, Gaston priznaje da jedino mjesto gdje se može opustiti je u skromnom stanu Honoréove bivše ljubavnice, madam Alvarez, Gigijeve bake i starateljke. U međuvremenu, na njenim sedmičnim lekcijama o bontonu sa svojom kraljevskom tutorkom Alicijom, Gigi se bori da obuzda svoj prirodni nagon, dok uči o pravilima za vrijeme večere. Kada se Gigi žali da ona nikad ne smije prihvatiti ničije pozive i da nema prijatelja, Alicia joj objašnjava da se ne smije miješati s običnim ljudima koji žive običnim životom. Gigi priznaje da je svjesna da su žene u njenoj familiji malo neobične po tome što se nikada ne udaju, ali je zbunjena zbog toga. Alicia onda savjetuje Gigi o važnosti prepoznavanja skupog nakita i upozorava je da nikada ne prihvata drugorazredne poklone ili muškarce. Nakon što pokazuje Gigi kako razlikovati fine cigare, Alicia podsjeća svoju nećakinju da sve što ona uči ima svrhu i savjetuje joj da ne zaboravi da je ljubav umjetnost. Zbunjena o tome šta jedenje, nakit i duhan imaju veze s umjetnošću, Gigi odlazi kući i nailazi na Gastona, koji je bio u posjeti kod madam Alvarez. Oduševljen Gigijevom bezazlenom prirodom, Gaston je poziva na klizalište, gdje njegova trenutna ljubavnica, Liane d'Exelmans, uzima lekcije iz klizanja. Gigi iznenađuje Gastona kada mu izjavljuje da ona smatra Liane običnom i grubom. Te večeri, dok je večerao sa Liane i Honoré u restoranu Maxim, Gaston shvaća da su misli Liane negdje drugdje. Sljedećeg jutra Gaston govori Honoreu da je duboko uvrijeđen kada je saznao od privatnih detektiva da se Liane potajno viđa sa njenim instruktorom klizanja.

Kad Gaston nagovještava da će okončati svoj ​​odnos s Liane preko pisma, Honoré insistira da raskid mora biti u skladu sa Gastonovim stilskim ugledom. Sjedajući u Gastonov potpuno novi automobil, dvojica muškaraca slijede Liane do Honfleura gdje Gaston plaća instruktoru klizanja da napusti Liane, a zatim je kritikuje u restoranu i izjavljuje joj da raskida vezu. Honoré zatim ohrabruje Gastona da prisustvuje svim nadolazećim modernim zabavama kako bi se pokazalo da raskid nije imao nikakav utjecaj na njega. Gigi i baka naknadno prate Gastonove avanture kroz novinske kolumne i nekoliko sedmica prolazi prije nego što ih on ponovo posjećuje. Dolazi jedne večere i donosi čokolade i šampanjac, te otkriva da će uskoro ići za Trouville. Nakon što madam Alvarez uvjerava Gastona da odustane od zabave sa dvije stotine gostiju kod Eiffelovog tornja, Gigi mu nudi da se karta s njim i kladi se da će, ako izgubi morati povesti nju i njezinu baku za Trouville. Kad Gigi pobjeđuje u igri, Gaston galantno pristaje ispuniti svoj ​​dio opklade, unatoč protivljenjima madam Alvarez, i priznaje da on ima više zabave sa Gigi nego sa bilo kim drugim.

Kod Trouvillea, Gaston prati raskošnu Gigi na plaži, igra tenis i jaši magarca. Honoré, koji je također došao na more, začudio se kada je sreo madam Alvarez i njih dvoje zatim prepričavaju uspomene o njihovoj romantičnoj prošlosti. Po povratku u Pariz, madam Alvarez je pozvana od strane Alicie, koja je kritikuje što je prihvatila Gastonov poziv za Trouville zato što Gigi nije bila dobro pripremljena. Zaprepaštena sugestijom da je Gigi dovoljno zrela da otpočne romantičnu vezu sa Gastonom, madam Alvarez ipak nevoljko prihvaća sestrin savjet. Dok se Gaston odmara u Monte Carlu, Gigi posjećuje Aliciu svaki dan, ali njena tetka je obeshrabrena time da je Gigi i dalje nezrela i da ne cijeni njene lekcije. Iako se Gigi osjeća nelagodno u lepršavim haljinama kupljenim za nju od strane Alicie, kada se Gaston vraća ona oblači jednu za njega. Gaston je tako ogorčen Gigijevom neočekivanom transformacijom u odraslu osobu tako da poput oluje izlazi iz stana, da bi se nekoliko trenutaka kasnije vratio i pitao Gigi da idu na čaj u Swank Reservoir klub. Madam Alvarez to zabranjuje, ali u privatnom razgovoru kaže Gastonu da ako želi da se Gigi viđa sa njim u društvu, oni moraju imati formalno razumijevanje. Razbješnjen idejom, Gaston odlazi, te ljutito šeta ulicama smatrajući Gigi samo kao dijete dok on najednom shvaća da ona zaista postaje mlada dama. Gaston se vraća u stan i predstavlja svoju ponudu madam Alvarez, koja opet traži odobrenje od Alicie. Nakon što Alicia pristaje na uslove da Gaston službeno preuzima Gigi, žene se slažu da za sada neće ništa reći Gigi o aranžmanu. Kasnije, Gaston svraća u stan sa cvijećem za Gigi i poziva je na večeru. Kad Gaston pokušava objasniti promjene u njihovom odnosu, bio je zapanjen kako ga je glatko odbila.

Gigi otkriva da je ona shvatila da je ona sada njegova ljubavnica i također otkriva da kada on postane umoran od nje onda će se očekivati ​​od nje da ode drugom čovjeku. Gigi zaključuje da to nije u njezinoj prirodi da živi na takav način. Šokiran njenom iskrenošću, Gastonu je neugodno, ali Gigi ističe da mu nimalo nije bilo neugodno napraviti aranžmane za nju sa madam Alvarez da ona postane njegova ljubavnica. Gigi zatim otkriva svoju želju da ona i Gaston mogu biti prijatelji kao i prije, ali Gaston izjavljuje da ne mogu, jer on je voli. Zapanjena, Gigi ga kritikuje da on nju želi samo kao ljubavnicu, i da on zaista ne brine za nju i onda bježi u svoju sobu. Zbunjen i ljutit, Gaston galami na madam Alvarez što je odgojila Gigi nepropisno i odlazi. Dok se Gaston sastaje sa Honoréom da mu se požali o situaciji, madam Alvarez telefonira Aliciu i saopštava joj vijesti. Užasnuta, Alicia napušta svoj ​​stan i po prvi put dolazi u sestrin stan. One su iznenađene kada Gaston stiže, nakon što je dobio poruku od Gigi. Na Alicijino olakšanje, Gigi Gaston priznaje da bi bila sretnija s njim nego bez njega, a i pristaje na dogovor. Iako nesigurna o svemu, Gigi, lijepo obučena, prati Gastona da bi se pridružili društvu u Maximu. Koristeći sve Alicijine savjete, Gigi je savršena pratilja, što dodtano uznemiruje Gastona, ali ipak joj poklanja prekrasnu smaragdnu narukvicu. Kad Honoré čestita Gastonu na uspjehu sa tako mladom pratiljom koja će ga uveseljavati tokom nekoliko mjeseci, Gaston naglo odvodi Gigi kući bez riječi. Zatim onda šeće ulicama Pariza u stanju zbunjenosti sve dok mu najednom nešto pade na um i, po povratku u stan, pita madam Alvarez da mu dopusti tu čast da oženi Gigi. [2]

Uloge[uredi | uredi izvor]

[3]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Oskari[uredi | uredi izvor]

BAFTA[uredi | uredi izvor]

  • Film nije osvojio nijednu BAFTA-u ali je imao nominaciju za najbolji film

Zlatni globus[uredi | uredi izvor]

Ostale nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Najbolji strani film - nagrada "David di Donatello"
  • Vincente Minnelli - najbolji režiser - nagrada Udruženja američkih režisera
  • Andre Previn - najbolja muzika - nagrada "Grammy"
  • Najbolji mjuzikl - nagrada "Laurel"
  • Leslie Caron - najbolja glumica - nagrada "Laurel"
  • Alan Jay Lerner - najbolji scenarista - nagrada Udruženja američkih pisaca

[3]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Tokom Gastonove šetnje kroz Pariz gdje pjeva pjesmu "Gigi", koristili su se kamerni trikovi da bi dijelovi Pariza koji su bili kilometrima daleko izgledali sastavljeni. Ova tehnika, pod nazivom "kreativna geografija", nastala je i dobila ime po francuskom režiseru Jeanu Cocteau.
  • Pisci Colette i Alan Jay Lerner izabrali su Audrey Hepburn za glavnu ulogu, koja je nastupala na pozornici 1952. Nažalost, 1958. Hepburn je bila zauzeta s drugim filmovima i nije mogla prihvatiti ulogu.
  • Broadwayska pozorišna predstava "Gigi" koju je producirala Anita Loos, otvorena je u pozorištu Fulton 24. novembra 1951. i imala je ukupno 219 nastupa, a zatvorena je 31. maja 1952. Naslovna uloga bila je povjerena tada nepoznatoj Audrey Hepburn koja je 1952 osvojila Svjetsku pozorišnu nagradu za svoju izvedbu.
  • Kad je snimanje filma bilo završeno, Alan Jay Lerner i Frederick Loewe su bili nezadovoljni u početku; Lerner je smatrao da je radnja spora i da je bila dvadeset minuta preduga. On je predložio promjene koje će koštati Arthura Freeda dodatnih 300,000 dolara, ali je Arthur bio protiv dodatnih troškova. Muzički tim ponudio je da kupi 10% od prava filma za 300,000 dolara, a zatim su ponudili 3 miliona dolara za štampanje. Impresionirani sa njihovom vjerom u film, vlasnici MGM-a su se složili s promjenama, što je uključivalo dodatnih jedanaest dana snimanja, te je odvelo projekat 400,000 dolara preko proračuna. Međutim, test projekcije filma imao je povoljnu reakciju (prije izmjene) te odličnu (nakon promjene), a Lerner je shvatio da je film konačno završen.
  • Nakon što su Alan Jay Lerner i Frederick Loewe komponirali nekoliko pjesama, odnijeli su ih Mauriceu Chevalieru, koje su mu svidjele i odmah je pristao glumiti u filmu.
  • Naslovna pjesma je bila Alan Jay Lernerova omiljena od svih njegovih kompozicija. Također, u svojoj biografiji, "Na ulici gdje živim", Lerner je naveo da u pjesmi "Ona ne razmišlja o meni" stih "Ona je tako ooo-la-la-la, tako nestvarno-la-la-la" je jedina linija u njegovoj karijeri gdje mu je trebalo najduže vremena za komponiranje.
  • Cecil Beaton je naručio više od 150 kostima za scenu u Bois i 20 okićenih haljina za scenu u Maxim. Beaton je imao poteškoća sa nabavkom tako velikog broja kostima u Parizu, ali kada se snimanje preselilo u Hollywood, on je pronašao skladište krcato kostimima.

[3]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Citat

„ ... Ako ste dovoljno stari, ili dovoljno zainteresirani za mjuzikle, možda ćete se sjetiti tih vremena, sredinom dvadesetog vijeka kada su Broadway i Hollywood ispunjavali svoje mjuzikle sa privlačnim pričama i nezaboravnim pjesama. "Texas", "Pjevanje na kiši", "Moja lijepa gospođice", "The Music Man", "Camelot", "Cabaret", i još nekoliko drugih ostavljali su publiku da pjevuši melodije dok su napuštali kino dvorane. Danas imamo uglavnom manje vrijedne mjuzikle sa samo jednom dobrom kompozicijom skovanom sa beskrajnim varijacijama. Nije ni čudo da filmski mjuzikli više nisu popularni. MGM koji je producirao "Gigi" 1958, na vrhuncu popularnosti ovog žanra, koji ne samo da je osvojio pohvale publike već i devet Oscara. Gigi je prekrasan, zabavan, romantičan i, što je najvažnije od svega, prepun je šarmantnih likova i iznimno dobre muzike. Čak i ako niste već upoznati s muzikom, vi ćete početi da pjevušite i sami sve dok ne završite gledanje filma. Gigi drži čvrsto mjesto u srcima mnogih posjetilaca kina kao jedan od najslavnijih holivudskih klasika iz doba kada su studiji još uvijek pravili pedantne, pjesmama ispunjene mjuzikle.

John J. Puccio, Movie Metropolis

[4]

Citat

Gigi odražava tehničke moći visokog sjaja Hollywooda, zbir klasične ere. Ipak, to je napravljeno u atmosferi sumnjičavosti i pesimizma, isprva potkopavano prijetnjama cenzurom, slabim budžetom, i skepsom. Kao i mnogi drugi Minnellijevi mjuzikli, Gigi je imao dobitnu kombinaciju sastavljenu od: originalne muzike, istančanih likova, gorke ljubavne priče koja balansira sentiment i ironiju. Radnja filma se odvijala u Minnellijevom omiljenom gradu, Parizu, u njegovom omiljenom razdoblju, na prelazu vijeka. Od svih Minnellijevih filmova, Gigi snažno dokazuje da je stil filozofija, način života. Umjetnost je Gigijeva prava tema, a Minnelli pokazuje gotovo perverzno poštivanje sve te glamurozne gluposti. Nijedan režiser ne zna bolje od Minnellija da su naporan rad, sposobnost i predanost potrebni za stvaranje takve nonšalantnosti. Ali nijedan drugi režiser ne osjeća takvu radost i užitak u postavljanju takvog stila na ekran. Mješavina francuske i anglo-američke književnosti, stari Broadway i tradicije Hollywooda ograničavali su Minnellijeve inače slobodne instinkte. To je jedan od rijetkih Minnellijevih filmova za koji se ponekad osjeća da je ilustriran i pretjerano proučavan mjuzikl. Imajući to u vidu, Gigi se šepuri sa posebnom ljepotom neusporedivom sa bilo kojim drugim holivudskim mjuziklom, i ostaje najdraže holivudsko sanjarenje o dobu poznatom uglavnom iz francuskog slikarstva.

Emanuel Levy

[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://movies.amctv.com/movie/1958/Gigi
  2. ^ http://www.tcm.com/tcmdb/title/12586/Gigi/
  3. ^ a b c http://www.imdb.com/title/tt0051658/
  4. ^ http://moviemet.com/review/gigi-blu-ray-review#.UaNWrNjUvFE
  5. ^ http://www.emanuellevy.com/review/gigi-1958-4/
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: